Suočavanje s prošlošću

Četvrt stoljeća od genocida u Srebrenici: Virus poricanja opasniji je od mikrobioloških virusa

Portal Novi list

Foto Reuters

Foto Reuters

Cjepiva protiv poricanja genocida i ratnih zločina nema, ali postoji efikasan antivirus – činjenice, naglašavaju organizatori izložbe "Srebrenica: Genocid u osam činova" u sarajevskom Historijskom muzeju BiH



„Život bez istinskog suočavanja s prošlošću je jedan felerični život, krnji i nepotpuni život. Ako sam ja bio i još jesam žrtva kolektivnog nesuočavanja ili neadekvatnog suočavanja s prošlošću, pa čak i poricanja pravno utvrđenih činjenica pred kompetentnim međunarodnim sudovima – ne želim da to budu moja djeca i njihovi kolektivi“, priča za Deutsche Welle Vedran (38) iz Istočnog Sarajeva, čekajući da posjeti multimedijalnu izložbu Srebrenica: Genocid u osam činova u sarajevskom Historijskom muzeju Bosne i Hercegovine (HM BiH).


A hladna srpanjska pandemijska večer nije omela ni Melisu (36) iz Sarajeva da posjeti izložbu, kao početak regionalne kampanje Srebrenica 25: Zajedno protiv virusa poricanja.


„Dirljivo, potresno, tužno, bolno… Ipak, bez suočavanja s našom prošlošću ne možemo ići dalje, ni u europske integracije, niti bilo gdje. To nas samo dodatno opterećuje, sputava i usporava.




Bit će nam lakše kada jednom to konačno prevalimo u svim našim glavama i prihvatimo – što se to zaista dogodilo u bivšoj Jugoslaviji. Virus poricanja je znatno opasniji i od trenutnog globalnog opakog koronavirusa, ali i od puno drugih virusa”, kaže Melisa.


Cjepiva protiv poricanja nema


„Cjepiva protiv poricanja genocida i ratnih zločina nema, ali postoji efikasan antivirus – činjenice utvrđene na suđenjima pred Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju, Međunarodnim sudom pravde i nacionalnim sudovima“, naglašavaju organizatori.


A naglašavaju i to da je tzv. virus poricanja genocida te drugih zločina počinjenih u ratovima devedesetih godina za post-jugoslavenska društva opasniji i od koronavirusa. Virus poricanja genocida djeluje, kažu, pogubno ne samo na sadašnje, već i na buduće generacije.


Foto galerija: 25 godina od genocida u Srebrenici Foto: Reuters


To su isto u svojim video-obraćanjima, tokom otvaranja izložbe, jasno istaknuli sudac Carmel Agius, predsjednik Međunarodnog rezidualnog mehanizma za kaznene sudove i glavni tužitelj Serge Brammertz.


„Iako je pravosudna dimenzija potrebna, ona nije sama po sebi dovoljna za uspješne procese post-konfliktnog oporavka. Pored toga, potencijal za korištenje pravosudnih mehanizama, kako bi se shvatila nedavna prošlost i izvukle pouke iz nje, i kako bi ona, na kraju, bila prevladana, ne leži u Hagu.


Naprotiv, on čvrsto leži u rukama građana zemalja bivše Jugoslavije. Samo oni mogu provesti dalje procese tranzicijske pravde, kako bi se izgradila bolja, snažnija i inkluzivnija društva“, poručio je sudac Agius.


„Pojedinačno i kolektivno razaranje do kojeg je došlo u ljeto 1995. godine mora se nazvati svojim pravim imenom – genocidom. Unatoč izazovima ovo čini rad organizacija civilnog društva na promoviranju pravde, edukacije, prihvaćanju prošlosti i pomirenju još značajnijim“, riječi su glavnog tužitelja Brammertza.


Protiv virusa činjenicama


Sarajevski Historijski muzej Bosne i Hercegovine i pulski SENSE Centar za tranzicijsku pravdu realiziraju kampanju „Srebrenica 25: Zajedno protiv virusa poricanja” s koalicijom od čak više od 15 svojih partnerskih organizacija civilnog društva iz BiH, Hrvatske, Srbije, Crne Gore i Kosova.


„Iako je pojava koronavirusa ove godine u dobroj mjeri poremetila planove muzeja za obilježavanje godišnjice genocida, izuzetno nam je drago to što sudjelujemo u ovoj velikoj regionalnoj kampanji protiv virusa poricanja i to najefikasnijim mogućim oružjem – činjenicama“, izjavila je Elma Hašimbegović, direktorica HM BiH.


Foto Reuters


 


Kampanja traje do 11. srpnja – dana pada Srebrenice, kako izravno, uz epidemiološke mjere, tako i na Internetu, a izložbe u Sarajevu i Puli čak do 31. kolovoza.


Radi se o dijelu arhiva SENSE-a od oko 2.000 izvještaja sa „srebreničkih suđenja“ pred Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) i oko 550 videa, posvećenih Srebrenici. Materijal svjedoči o tome kako su stručnjaci MKSJ-a istraživali, rekonstruirali i procesuirali zločine počinjene u Srebrenici ljeta 1995. godine.


A izložba se temelji na fotografijama izdanja Krici iz masovnih grobnica, fotografa Tima Lovelessa.


Negiranje civilizacijski nedopustivo


„I 25 godina nakon genocida u Srebrenici, svjedočimo negiranju onog što se dogodilo, a što je civilizacijski nedopustivo. Time se vrši ponovna dehumanizacija žrtava i preživjelih, ali i dehumanizacija onih koji ne žele priznati što se dogodilo, jer se takvim jednim činom odriču svoje ljudskosti.


Također, i dalje operira selektivna kultura sjećanja, koja se tiče ne onoga što imamo iz prošlosti, već što s tim radimo i kako se s tim suočavamo i nosimo“, objašnjava prof. dr. sc. Zlatiborka Popov Momčinović, politologinja i sociologinja sa Sveučilišta u Istočnom Sarajevu.



 


Profesorica Popov Momčinović smatra da genocid i zločini i dalje služe za podgrijavanje mržnje između ljudi, a sve sa ciljem održavanja jedne te iste skupine političara, tzv. etničkih poduzetnika na vlasti.


„Stvorena je jedna, tj. tri službene kulture sjećanja, koje ljude i dalje drže u začaranom krugu traume, zloupotrebljavajući njihovu svijest i podsvijest, a sve radi očuvanja postojećeg stanja. Žrtve se svode na statistiku i brojeve, čime se gubi njihova osobnost, i koriste se za međusobno stranačko nadmetanje i obračune.


Kao što je ukazao njemački književnik i nobelovac Heinrich Böll: Kao da se vodi bilanca stanja knjigovodstvenog računa i jedan zločin potire onim drugim“, pojašnjava prof. dr. sc. Popov Momčinović za Deutsche Welle.