Anja Šimpraga

Zastupnica SDSS-a o svom iskustvu iz Oluje: “Pred vama stoji djevojčica iz kolone”

Hina

Foto Pixsell

Foto Pixsell

Mali čovjek je uvijek taj koji pati, kojeg se ništa ne pita. Djevojčica prošlost nije zaboravila, poručila je Anja Šimpraga



Zastupnica SDSS-a Anja Šimpraga u Saboru se osvrnula na svoje osobno iskustvo tijekom i nakon vojno-redarstvene operacije Oluja.


“Ovih dana svi pričaju o Oluji. Bez obzira na to koliko o tome doista znaju, jesu li proživjeli te ratne strahote ili su ih samo promatrali.


Svake godine u ovo vrijeme, dijete progovara u meni. Sjećanje jedne djevojčice iz kolone. Tog 4. kolovoza 1995. imala sam točno osam godina. Najednom i nebo je promijenilo boju. Sparina je otežavala disanje, nije slutilo na dobro.




S ruksakom za drugi razred osnovne škole bila sam spremna za put, put koji nije imao ime, put koji je vodio tko zna gdje. Od Knina, do Petrovačke ceste, preko Banje Luke, a otuda bez stajanja do Srbije.


Kolona je bila duga, zvuk traktora i plač okruživali su nas. Posljednje komadiće kruha podijelila sam s rodbinom, a taj miris me je pratio, rekla je Šimpraga.


Po dolasku u Srbiju htjeli su ih poslati u Niš, ali uspjeli su nadležne nagovoriti da ih puste u Beograd gdje su imali rodbinu.


“Pustili su nas do Novog Beograda. Tada sam odrasla. Za tu jednu noć”, poručuje zastupnica SDSS-a.


Želja za rodnim krajem bila je jača pa se s obitelji vratila u Knin 1999. godine.



Video možete pogledati od 35.40 minuta.


“Opet smo bili na svom kamenu, kraj svoje rijeke, među svoje ljude. Znala sam da su i moji vršnjaci Hrvati prošli patnju, strah i morali ići putem gdje nije bio njihov dom. Ali sam isto tako znala da će ta ista djeca s jedne i druge strane jednom sjesti za isti stol i dogovoriti da se više nijednom djetetu ne ukrade djetinjstvo, pravo na sreću.


Mali čovjek je uvijek taj koji pati, kojeg se ništa ne pita. Gledajući svoje roditelje, njihove žuljevite i hrapave ruke, koje su danonoćno radile u polju kako bi svoju djecu izveli na pravi put znala sam da je puno važnije biti čovjek, nego samo Hrvat ili samo Srbin”, rekla je zastupnica SDSS-a.


Djevojčica prošlost nije zaboravila, dodala je Šimpraga


“Učila je iz nje, ali budućnost joj je bila važnija i svima nama treba biti. Danas, 25 godina poslije, ova djevojčica iz kolone stoji pred vama. Imam samo jednu želju – gradimo društvo slobode, gradimo zajedničku budućnost, poručila je Šimpraga.


Na kraju govora dobila pljesak. Nakon govora zastupnice SDSS-a povredu Poslovnika prijavila je zastupnica Domovinskog pokreta Karolina Vidović Krišto koja je poručila da je službeni jezik u Saboru hrvatski i ispravila riječi na ekavici koje je izgovorila Šimpraga.


Budući da nije navela koji je članak Poslovnika prekršen, dobila je opomenu od potpredsjednika Sabora Željka Reinera.