Rat Banskih dvora i Pantovčaka

U prvih devet mjeseci dva nepomirljiva ega sukobila su se, i prije afere Janaf, već devet puta. Donosimo pregled “tvrde kohabitacije”

Damir Kundić

Foto Darko Jelinek

Foto Darko Jelinek

Aktualno prepucavanje oko JANAF-a i toga tko je znao ili trebao znati za istrage, a tko je pritom nervozan, odnosno bijesan, samo je "točka na i" duge povijesti sukoba dvojice bivših kolega sa Zrinjevca



Već u predvečerje 5. siječnja ove godine, kad je postalo jasno da će Kolindu Grabar Kitarović na Pantovčaku zamijeniti Zoran Milanović, premijer Andrej Plenković kratko je prokomentirao kako će “to biti tvrda kohabitacija”. Milanović se pravio nevješt, rekavši kako ne zna što to uopće znači, da bi mu Plenković istog dana iz Pariza znakovito poručio: “Znat će”.


Nije trebalo dugo da dozna i kompletna javnost.


Aktualno prepucavanje oko JANAF-a i toga tko je znao ili trebao znati za istrage, a tko je pritom nervozan, odnosno bijesan, samo je “točka na i” duge povijesti sukoba dvojice bivših kolega sa Zrinjevca, koji su krenuli daleko prije Milanovićevog useljenja na Pantovčak i formalnog početka ere zvane tvrda kohabitacija.




Na prvu se već lako sjetiti Milanovićevih udaranja Plenkovića na temu “majke vojne lekarke”, podbadanja da je “prije ulaska u HDZ imao grozno mišljenje o Tuđmanu, te da je bio na korak do ulaska u SDP, gdje bi po svjetonazoru pripadao liberalnijem krilu stranke”, kao i optužbi da bi “manje štete činio Hrvatskoj da postane predsjednik Europske komisije”, o čemu se svojedobno špekuliralo u javnosti. “Bolje mu je da šutim o svemu što znam o njemu”, znao je zaprijetiti Milanović.


Nije Plenković, dakako, ostajao dužan. Za Milanovića je izjavljivao da se u Ministarstvu vanjskih poslova devedesetih isticao “hvatanjem krivina i lijenošću”,  kao i da bi mu bilo bolje da šuti, jer je “par dana prije ulaska Hrvatske u EU uspio usvajanjem Zakona o europskom uhidbenom nalogu toliko uništiti ugled Hrvatske, toliko da ni Angela Merkel nije željela doći na svečanost u Zagreb”.


No na stranu pretpovijest, u ovom pregledu ćemo se pozabaviti tek sukobima iz vremena kohabitacije unatrag devet mjeseci, koja je unatoč povremenom prividu solidne suradnje, točno onakva kakvu je Plenković najavio. Za njih dvojicu – tvrda, za javnost uglavnom potpuno iritantna.


Oko ploče u Jasenovcu


Foto Slavko Midzor/PIXSELL


Milanović se u Jasenovcu dotaknuo HOS-ove ploče koja je iz mjesta u kojem se nalazio najveći ustaški koncentracijski logor naknadno premještena u Novsku. “To treba maknuti, baciti negdje. Onaj tko misli da se u Domovinskom ratu pod “ZDS” borio samo za Hrvatsku mora znati da se borio i za NDH te pod potpuno krivim geslom”, poručio je tada Milanović.


Plenković je javno reagirao dosta mlako, navodeći kako će “u prvom planu i dalje ostati Vladina politika kulture sjećanja i gradnje tolerancije”. No uzvratio je koji dan kasnije, sinhroniziranim puštanjem u medije “izjave neimenovanog izvora iz Vlade na Milanovićevu incijativu da u Okučane vijence zajednički polože sva trojica predsjednika – Države, Vlade i Sabora”, što je i inače prilično čest modus operandi njegovog PR-ovskog tima.


“Ovakav vapaj predsjednika Milanovića djeluje kao pokušaj iskupljenja nakon njegove izjave u Jasenovcu”, glasi izjava “Vladinog izvora”, objavljena istodobno u više domaćih medija. Priča s Okučanima je, međutim, tek uslijedila.


Oko majica ZDS u Okučanima


Foto Davor Kovačević


Predsjednički trojac se doista zajednički pojavio u Okučanima, ali ih je Milanović brzinski napustio i prije formalnog početka komemoracije, budući su se u službenom protokolu pojavili i pripadnici braniteljskih udruga u majicama s natpisom “Za dom spremni”. Mnogi misle da to nije bilo nimalo slučajno.


“To je namjerna provokacija, smatram to gaženjem žrtava i sjećanja na ovaj događaj. Ovo se na žalost moralo dogoditi jer je netko htio da se dogodi, ja u tome neću sudjelovati. Premijera i predsjednika Sabora razumijem, oni moraju. Dok god uvjeti budu ovakvi, ja u tome sudjelovati neću”, ustvrdio je Milanović, dok je Plenković iskoristio priliku opet vratiti “lopticu” na Okučane.


“Nikoga od nas nećete čuti da se ploča s imenima hrvatskih branitelja može baciti i to je ta razlika. Mi smo ovdje i ostajemo ovdje. Svi koji su dali živote za domovinu imaju moje poštovanje. Ovo što je predsjednik napravio nije dobro, jer smo ovdje došli zbog hrvatske slobode”, dodao je tada premijer.


Nije na tome stalo. Milanović je opet podbo Plenkovića da se “ponio kukavički i da je ljubav prema Tuđmanu otkrio u 41. godini života”,  ali ga i optužio da je u vrijeme prosvjeda u Savskoj “huškao polusvijet iz šatora na njegova oca”.


“On nastavlja iznositi laži. Ja sam njegova oca sreo jednom slučajno u centru grada i on se meni došao javiti. Nikada nisam spominjao njegova oca. On je imao potrebu spominjati moju majku usred kampanje u kojoj je odmah poražen. On je već toliko laži iznio da to postaje njegova konstanta i na to sam mislio kad sam spominjao tvrdu kohabitaciju. To je razlika u karakteru, normalnosti, kućnom odgoju i samom tkivu svakog čovjeka i političara”, uzvratio je čelni čovjek Banskih dvora.


Oko Dana državnosti


Foto Davor Kovačević


Zoran Milanović odbio je sudjelovati u obilježavanju Dana državnosti, koje je ove godine, nakon 19 godina, ponovno vraćeno na 30. svibnja, odnosno na dan kad je konstituiran prvi demokratski izabrani Sabor, jasno aludirajući da je HDZ prisvojio ovaj datum.


“On ima zanimljive logične konstrukcije. Bilo bi mu bolje da poštuje Dan državnosti, nego da izmišlja konstrukcije koje ne stoje. Samo treba imati ista mjerila prema svima, nema pritiska”, prokomentirao je Plenković, no daleko je žešće nastupio HDZ-ov veteran Vladimir Šeks, najavivši da će tražiti opoziv predsjednika zbog povrede Ustava.


Oko predaje potpisa na Pantovčaku


Foto Darko Jelinek


Na dan kad je Andrej Plenković, poslije pobjede na izborima, došao predati potpise većine zastupnika na Pantovčak, u medijima je opet neimenovani izvor prepričao kako je “tijekom razgovora u četiri oka Milanović docirao i pametovao mandataru”.


“To je jako ružno, to je jedan ozbiljan primitivizam, da se netko usudi prepričavati razgovor dvojice u četiri oka i ja ne pamtim da se to dogodilo ikad. Bilo je puno konzultacija, čak ciklusa konzultacija, puno razgovora, predsjednika, bivših predsjednika s predstavnicima stranaka. Dakle, to se multipliciralo. Međutim, nikada nikome nije palo na pamet da to komentira ovako. Nisam zgrožen, ali stvarno jadno”, ražestio se Milanović.


Oko nedolaska na konstituirajuću sjednicu Sabora


Zoran Milanović odbio je doći na konstituirajuću sjednicu Hrvatskog sabora, navodeći kako je to isključivo u domeni njegovog shvaćanja uloge i položaja Sabora, koji je neovisan o predsjedniku. U javnoj objavi na tu temu poslao je “pusu hejterima” i najavio da je to “tek početak”.


U medijima se potom pojavila neslužbena i brzo demantirana tvrdnja kako je u to vrijeme bio na ručku u svojem omiljenom restoranu Tač, ali Milanović je na ovu temu osjetio odgovoriti upravo – Plenkoviću. Poručio je kako su “neki drugi vladini dužnosnici koji žive u blizini tamo borave s obiteljima”.


“Jako bizarno. Aluzije da netko tamo stanuje, mogu biti upućene samo meni. Nažalost, u ovom mandatu možda sam tamo bio sve zajedno pet-šest puta. Meni je bio drag, ali nemam kad”, odgovorio je Plenković.


Oko Nacionalnog stožera


Foto: Ranko Suvar / CROPIX / Pool

Foto: Ranko Suvar / CROPIX / Pool


Predsjednik Milanović u više je navrata rad Nacionalnog stožera civilne zaštite okarakterizirao neustavnim, javno poručujući kako “nije normalno da grupa ljudi koja nije birana od naroda određuje o našim životima”. Plenković mu je na to odgovorio da “stalno reciklira iste teme”, pa dobio odgovor kako je to kompliment, jer je “recikliranje – vrsta osviještenosti”.


Uslijedilo je novo podbadanje od strane premijera prema Pantovčaku.


“Meni se čini da je on tek sada shvatio na kakvoj je dužnosti, pa mu je strašno politički dosadno”.


U psihodeličnom finalu frcali su nepostojeći “tweetovi” i jazavci, priče o PR-ovcima iz “yutelovske škole”, optužbe za laganja i haluciniranje. Sve se ipak brzo stišalo, da bi odnos dvojca na proslavi “Oluje” u Kninu koji dan kasnije, izgledao gotovo pa idiličan.


Oko puta u Albaniju


Photo: Grgo Jelavic/PIXSELL


Nakon što su ga mediji napali da je brodom HRM-a Učka išao na privatni put u Albaniju, Milanović se vadio paralelama oko Plenkovićevog odlaska državnim avionom na “stranački dernek u Helsinki”. Premijer je prokomentirao kako bi “predsjednik sam trebao objašnjavati gradaciju državnog posjeta, radnog posjeta i jednog ljetnog prijateljskog posjeta”.


“On je osobno od mene, pred deset svjedoka, čuo da idem u Albaniju. Put je bio službeni. On je samo privatni bio u garderobi”, branio se Milanović, ali polemika tu nije stala.


“Predsjednik očito ima neki problem, svaki put kad ima problem traži slamku spasa, pa se počinje baviti drugim temama i drugim dužnosnicima. Tako spominje bivšu predsjednicu i govori o derneku u Finskoj. Za Albaniju mi je rekao u neformalnom razgovoru. Razgovarali smo ‘Gdje ćeš?’ ‘Idem u Rijeku’ ‘Mi idemo na Hvar’. Rekao je idem u Albaniju, ja sam rekao OK i točka. Ima pravo ići gdje god hoće, ja na takva putovanja nisam išao”, poručio je Plenković pa opet uspio u priču ubaciti Tač, poručivši Milanoviću da ne spominje njega i njegovu obitelj kad ide tamo.


Oko kupnje novih aviona


Photo: Dusko Jaramaz/PIXSELL


Sljedeći prijepor nije izazvao bitniju pažnju javnosti, niti je za sobom povukao dodatnu razmjenu “vatre”. No Milanović je odbio poslati svojeg čovjeka u Međuresorno povjerenstvo za nabavu višenamjenskog borbenog aviona, tijelo koje je Vlada osnovala početkom srpnja prošle godine. U Uredu predsjednika, pojašnjeno je, nisu bili zadovoljni što ih Vlada nije konzultirala o članovima povjerenstva koji spadaju i u Milanovićevu nadležnost, posebno o viceadmiralu Robertu Hranju.


On je, naime, imenovan dok je bio direktor Glavnog stožera, što više nije nego je načelnik, ali ga je Plenković svejedno zadržao u povjerenstvu.


Milanović se, uz to i javno založio da prednost u poslu dobiju – Amerikanci. Plenković je to odšutio, ali je javno isturio svojeg novog ministra obrane Marija Banožića, koji je predsjednika bocnuo za neodgovornost i dodvoravanje određenim ponuđačima i zemljama.


Oko presude Ustavnog suda


Foto: Darko JELINEK


Samo dan prije pravorijeka Ustavnog suda koji je, posve predvidljivo, ustvrdio da oko rada Božinovićevog Stožera nema nikakvih ustavnih problema, Plenković je dao izjavu, koja je u dijelu javnosti protumačena kao pritisak na sud. Uz poruku da se sve radilo u skladu s važećim propisima, mrtav hladan je poručio i “kako su jasno identificirani oni koji rad Stožera žele minirati i kako on zna odakle to dolazi”.


Iako u prvoj izjavi nije adresirao metu, to je učinio nakon što je Ustavni sud potvrdio odluku. Radi se, dakako, o predsjedniku.


Plenkovićeve je opaske o “identificiranju aktivista” Milanović odšutio, ali ne i odluku Ustavnog suda koji se, tvrdi – “prepao”.


“To je sad takva odluka, bit će problema zbog nje, to nije mudra odluka po meni i u tom smislu ja je primam na znanje. Ne mogu protiv nje, ali neću šutjeti i branit ću Ustav i ustavne slobode onako kako ih vidim i doživljavam” – dodao je Milanović.


Oko afere JANAF


Foto Davor Kovačević


Novo prepucavanje definitivno “zvuči” najozbiljnije od svih dosadašnjih i to ne samo zbog velikog kalibra razmijenjene verbalne artiljerije između dvaju zagrebačkih brda, već i zato što ono doista otvara neka krucijalna pitanja o odnosu izvršne i sudske vlasti u Hrvatskoj.


Sve je krenulo kad je Milanović u subotu postavio pitanje zašto direktor Janafa Dragan Kovačević i poduzetnik Krešo Petek nisu uhićeni “corpus delicti”, tijekom primopredaje 1,96 milijuna kuna mita, već je sve pomaknuto za desetak mjeseci. Tijekom kojih je, usput rečeno, Kovačević dobio novi mandat na čelu ove državne tvrtke.


“Kad imaš tako nešto onda hapsiš istog trenutka i priča je gotova. Ne znam koga su očekivali uhvatiti? Američkog predsjednika?” – bio je po običaju slikovit Milanović, pa u idućem istupu sve dodatno prisnažio. Plenkovića i Božinovića je optužio da su sve znali o istrazi, ali su svejedno šutjeli.


“Zna se tko vodi istrage, to je DORH, zna se tko je informiran, a to su ministar unutarnjih poslova i premijer. Bio sam premijer i znam sve, zato za mene u tom svijetu nema tajni”, dodao je Milanović.


Plenković tvrdi da nije znao ništa, niti da uopće želi znati čime se bave USKOK i policija, iako je nemoguće ne sjetiti se da je u ne tako davnoj prošlosti već znao zaplesati po rubu razdiobe vlasti. Recimo, kad je u slučaju falsificiranja putnih naloga u Vladi održao zajedničku presicu s Dinkom Cvitanom ili kad je, još svježije, s početkom afere Rimac javno apelirao na DORH da istraži i SDP-ove afere, odnosno javnu nabavu oko Europske prijestolnice kulture u Rijeci.


“Ako je to zaista izgovorio, onda je krucijalno da javnost zna kako se tko ponaša kao predsjednik Vlade. Ovaj trenutak je velika razdjelnica, meni se čini da je on egzaltiran, to su nervozne reakcije. Možda bi bilo dobro da on objasni, ako je išao u taj klub, zašto je tako nervozan”, bio je jednako žestok premijer.


Priča tu, međutim, nije stala, a Milanović je jučer jedva dočekao odgovoriti kako “nije nervozan, nego ljut i bijesan, jer se radi o ozbiljnom skandalu”.


“Ja sam želio pomoći Plenkoviću. Ne može se govoriti da je premijer neka maza koja sa strane radi samo ono što ga ne može izložiti, a onda dovuče za ruku glavnog državnog  odvjetnika na slikanje. Plenković je glupošću svojih suradnika doveden u neugodnu situaciju, jer za ovo mu je trebalo biti rečeno makar naknadno, do veljače kad su opet imenovali direktora. Očito ga nisu informirali, jer da jesu, vjerojatno ne bi imenovao Kovačevića na još jedan mandat. On nije brifiran i to je skandal”, izgovorio je u dahu Milanović, ponovivši da je Kovačević morao biti uhićen in flagranti.


“Ako nisi ulovio lava kojeg si imao na puškometu, a to je bio direktor Janafa, na kraju si mi donio očerupanu kokoš. Lava preskočiš samo ako ideš prema King Kongu, a ovo je bio King Kong”, dodao je.


Ni na Plenkovićev novi odgovor nije trebalo dugo čekati. Stigao je sinoć.


“Što se tiče bjesnoće, ne daj Bože nikome. To je zarazna bolest, s teškim simptomima, a već imamo koronu. Idući tjedan je, čini mi se, EU tjedan bjesnoće, nadam se da on nema nikakvih težih posljedica”, pokušao je biti duhovit, pa poručio da ne zna što muči Milanovića, “jer u fazi istrage za istraživanje znaju samo tijela istrage”.


“Kako je on znao i obavljao neke stvari, to ostavlja puno upitnika na to vrijeme. Ja drukčije doživljavam podjelu vlasti”, zaključio je Plenković.


Premijerovom sinoćnjom izjavom sasvim izvjesno nije stavljena točka na “i” aktualnog sukoba. No čak i da se razmjena vatre na ovu temu uskoro stiša, ne treba nimalo sumnjati da će prisilni suživot dvojice osvjedočenih egotripera na najmoćnijim političkim funkcijama u državi uskoro iznjedriti nove.


To nam je uostalom obećano već prvog dana.