Iznimno srdačna, bogato strukturirana domaćom folklornom tradicijom, proslava prvog dana nove školske godine u Dobrinju bila je i posebno svečana. Obilježena je naime otvaranjem novog krila područne osnovne škole koja ove godine bilježi i svoju punoljetnost, a bila je to i prilika za svojevrsnu rekapitulaciju stanja po pitanju školstva u tom dijelu otoka Krka, koje je imalo brojne uspone i padove. Mi pak u priču krećemo s razdobljem koji je bio u velikoj mjeri prijeloman za ono što danas susrećemo u Dobrinju.

Učenici prvog razreda / Foto: Marko GRACIN

Bilo je to početkom devedesetih godina prošlog stoljeća. Dobrinj, ponosno i povijesno gledano jako važno središte hrvatske kulture, značajno žarište obrazovanja ne samo na Krku, nego i na mnogo širem kvarnerskom području, sa svojom školom stješnjenom na dvije lokacije u samom središtu grada nije djelovalo ni malo optimistično. S obzirom da se u Dobrinju moglo pohađati nastavu samo do četvrtog razreda, dio učenika s njegovog područja odlučivao se od samog starta za neke druge škole, tako da je učenika bilo uistinu malo. No, 1993. godine formira se novi ustroj jedinica lokalne samouprave. Jedinstvena općina Krk koja je upravo Dobrinj vidjela kao zadnji u vrijednosnom nizu svojih gradskih središta, se rasformirala, a sjeveroistočni dio otoka dobio je svoju administrativnu jedinicu. Bila je to značajna točka preokreta i zapravo početak renesanse Dobrinjštine. Za ozbiljnije preokrete moralo se dakako sačekati kraj rata, moralo se naprosto posložiti prioritete, a oni su uz razvoj poprilično manjkave infrastrukture bili usmjereni upravo prema razvoju školstva.

Lijepa, ali i teška vremena

– Morate znati da početak modernog školstva u Dobrinju seže u jako daleku 1841. godinu. Skoro prije dvije stotina godina! Bilo je tada riječ o sredini koja je brojala oko tri tisuće stanovnika, tako da je uz središnju školu bilo i niz područnih, primjerice u Krasu i Polju. Na žalost, nešto više od stotinu godina nakon osnivanja škole, konkretno 1945. godine, počinje ni malo dobar period za Dobrinjštinu. Dolazi do institucionalno potaknutog velikog raseljavanja, prave demografske katastrofe koja pogađa i naše školstvo. Najkritičnije je bilo 1975. godine, kad nam škola gubi status osmoljetke te se svodi na samo četiri razreda, pojašnjava nam povijesni razvoj školstva na Dobrinjštini općinski načelnik Neven Komadina kojem je aktualni mandat čak sedmi u nizu.

Kako smo i naveli, uz razvoj infrastrukture, posebno vodovodne mreže, što je preduvjet cjelokupnog napretka kao i one prometne, u fokusu je bila i izgradnja nove škole. Dvojbe su po tom pitanju velike jer riječ je bila o potpuno novoj lokaciji značajne površine, a mora se znati da je početak aktualnog tisućljeća za Dobrinj i dalje značio samo četiri razreda, ne punu osmogodišnju školu.

– Čitav sam radni vijek provela u školi u Dobrinju. Došla sam početkom sedamdesetih, a u mirovinu sam otišla kad smo se preselili u novu zgradu i vratili status osmoljetke. Bila su to lijepa, ali i teška vremena jer u staroj školi nismo mogli imati adekvatne uvjete za rad. Iako sam bila ispunjena i zadovoljna svojim poslom i u najtežim uvjetima, moram priznati da sam sa zadovoljstvom otišla u penziju kad sam vidjela što su dobili moji kolege i naravno naša djeca, prisjetila se prigodom svečanosti otvaranja novog krila škole legendarna učiteljica Marija Pleše. S njom u društvu bila je i Nariman Pavačić koja je pak kao učiteljica u Dobrinj došla 1991. godine.

– Brzo su prošle godine, eto ispred nas je nova školska godina, a ja primam svoju devetu generaciju prvašića. Naš je razred u dograđenom krilu, dakle ima najbolje uvjete za rad, a jako mi je drago da ove godine imamo 12 prvašića s kojima će mi biti veliko zadovoljstvo prolaziti sve procese odgoja i obrazovanja. I ja sam svjedočila radu u našoj maloj staroj školi gdje nam je, onako ljudski, bilo lijepo, ali ovo što smo dobili 2007. godine s prelaskom u novu zgradu bio je san svih nas, generacija učitelja, ali i roditelja i djece, istaknula nam je Pavačić.

Učiteljica Nariman Pavačić i umirovljenica Marija Pleše / Foto: Marko GRACIN

Motiv za doseljavanje mladih obitelji

Mi se pak vraćamo načelniku Komadini kojem je zadovoljstvo stanovnika njegove komune važnije od svih politika ovog svijeta.

– Izdvajamo deset posto proračuna za školstvo. Slijedom takve odluke došli smo prije 18 godina do nove škole, sada i do njezinog proširenja kako bismo nastavili s najvišim strandardom koji može imati jedna osnovna škola. Osobno držim da je obrazovanje nešto najvrednije što mladi ljudi moraju dobiti. Na nama je da učinimo sve kako bi se to i ostvarilo.

Naša se općina polako i demografski obnavlja, sad nas je 2.300 stanovnika, a vjerujem da je mogućnost vrhunskog osnovnog obrazovanja veliki dodatni motiv za doseljavanje mladih obitelji na naše područje. Iako smo zadovoljni i sa sadašnjih 12 prvašića, jako nas veseli podatak da će ih dogodine biti čak -19, dodao je Komadina.

Razgledavajući učionice, dvoranu za tjelesni odgoj, brižljivo uređeni i paženi okoliš, stigli smo i do kuhinje te blagovaonice. Jako važnog segmeta života svake škole jer niti se gladan može raditi, još manje učiti. Srce tog dijela škole je pak kuharica Ljiljana Božičević koja je također prikupila nemali broj godina rada u školi.

– Trudimo se ugoditi svima, a ono što je meni osobno najvažnije – posao me u ovoj školi istinski ispunjava, čini me sretnom. Zbog djece i učiteljica i učitelja, posebno kad su zadovoljni mojim radom. Ali i zbog opće atmosfere prisnosti koja ovdje vlada, istaknula nam je teta Ljilja, kako je svi oslovljavaju.

Kuharica Ljiljana Božičević / Foto: Marko GRACIN

Bolja budućnost

A da atmosfera u školi bude dobra, da sve »štima«, posebno brine i njezin voditelj Krunoslav Čuljat.

– Kako je poznato, dio smo OŠ Omišalj, tako da je i naša ravnateljica Ivana Žuvić. Ja sam pak voditelj ove naše područne škole i jako sam ponosan da je danas pohađa 125 učenika, što je za pedesetak posto više od broja koji smo imali prigodom preseljenja. Naša zbornica broji 21 člana, dio stručnih predmeta predaju profesori koji rade u Omišlju, ali i nekim drugim sredinama, pojasnio nam je Čuljat.

Zapravo – idila. I jedna od najboljih primjera »čemu služe« male općine. Kad ih vode ljudi kojima je prije i iznad svega dobrobit stanovništva, a ne »politika« kojoj je najvažnije, pa i po cijenu totalnih zastoja i nerada, biti koncentrirana samo na svoje ideologije. Kao i mnogo puta u povijesti, Dobrinj je lider u promišljanju dobre ili barem bolje budućnosti. A do nje se ne dolazi svađama i podjelama, nego – zajedništvom.

Neven Komadina, Ivana Žuvić i Ivica Lukanović / Foto: Marko GRACIN

 Izdvajamo deset posto proračuna za školstvo. Slijedom takve odluke došli smo prije 18 godina do nove škole, sada i do njezinog proširenja, kako bismo nastavili s najvišim strandardom koji može imati jedna osnovna škola

Neven Komadina, načelnik