Riječani će uglancati svoju rivu, a Krk će dobiti kontejnere i industriju. Rijeka se pretvara u spavaonicu 15 do 20 tisuća ljudi koji će željeznicom na posao odlaziti u Omišalj! Pa koji bi interes u tome trebao imati otok Krk, pita Mladen Juranić
KRK E pa neće ići! Tako bi se uličnim žargonom mogli prokomentirati stavovi krčkih lokalnih čelnika o napokon im izloženim planovima Prostorne i prometno integralne studije PGŽ i Grada Rijeke koja je u nazočnosti njenih kreatora i naručitelja ovog tjedna predstavljena u vijećnici Općine Omišalj. Stavovi Tome Sparožića, načelnika Omišlja – općine koju u krčkim okvirima Studija najviše zahvaća već su javnosti poznati, a priliku da kažu što misle sad su napokon dobili i njegovi ostali kolege koji, zaključujemo, »dišu k’o jedan« kad se govori o razvojnom žrtvovanju dijela otoka Krka. Dobrinjski načelnik Neven Komadina, nakon što je sudjelovao u predstavljanju tog razvojnog plana, bez razmišljanja nam kaže kako je otok Krk na prekretnici.– Razgovaramo o prevelikim i dugoročno prevažnim pitanjima na koja nitko ne smije davati iz džepa izvučene odgovore. Sam način izrade Studije daleko je od sustavnog načina rada kakav bi trebao obilježavati svaki takav projekt. Predstavljena rješenja mogla bi biti tek gospodarsko-prometni separat neke veće i opsežnije strateške razvojne studije županije koja bi u obzir morala uzeti i obraditi demografska, ali i pitanja vezana uz utjecaj takvih zahvata na turizam, cjelokupno gospodarstvo, ekologiju, održivi razvoj…Krk nedjeljiva cjelinaDobrinjski načelnik primjećuje i kako su predložena rješenja, posebice u domeni seljenja riječkih lučkih kapaciteta na sjever otoka produkt nastojanja turističkog profiliranja Rijeke kao grada urbanog turizma.– Rijeka s 800 tisuća kuna sufinancira izradu te studije pa me neka »rješenja« ne iznenađuju. Ipak, nastojanja da se taj tradicionalno lučki i industrijski grad pretvori u Dubrovnik ili Monte Carlo seljenjem svojih prljavih sadržaja na druge lokalitete, ne mogu prihvatiti. Otok Krk je za razliku od Rijeke cijelo stoljeće okrenut turizmu, nosi skoro 10 posto nacionalnog turističkog prometa, trećinu županijskog i daleko je odmakao u razvijanju, profiliranju i kvalitativnom podizanju svoje turističke ponude. Stoga mi je tim nerazumnije lakonsko planiranje dovođenja na Krk nekih s turizmom potpuno nekompatibilnih sadržaja. Krk je nedjeljiva cjelina. Stav da se na sjeveru otoka mora razvijati industrija, a na ostatku »fine djelatnosti«, kako su nam pokušali objasniti predstavnici IGH-a, neprihvatljiv je. Jednako je nekorektno uvjetovanje našeg pristanka na žrtvovanje omišaljskog područja gradnjom ravničarske pruge Rijeka-Zagreb, novog Krčkog mosta i ostalih objekata prometne infrastrukture, zaključio je Komadina.Parcijalna rješenjaNjegov kolega Mladen Juranić iz Punta dodao je kako se u svakom planiranju u obzir moraju uzimati želje svih kojih se projektni zadatak tiče. To vrijedi za gradnju obiteljske kuće, ali i kontejnerske luke ili željezničke pruge. U slučaju kreiranja »integralne studije«, kako izrađivači pokušavaju nazvati ovu, u obzir bi valjalo uzeti ne samo područje Omišlja, već i njegova šireg okružja, cijelog Krka, pa i susjednih otoka. U studiju poput ove treba inkorporirati i Master plan razvoja turizma, sve lokalne prostorne i planove održivog razvoja te slične strateške dokumente. Ne može ovakva studija završiti u Omišlju ili nekom autocestom koja vodi do grada Krka. Što je s prometnom mrežom tzv. Plave magistrale, cestama koje sjever otoka povezuju s njegovim južnim dijelom i drugim otocima? Na to nitko ne odgovara, a inzistira se na parcijalnim rješenjima koja idu u prilog rasterećenju grada Rijeke, njegova središta i priobalja. Riječani će svoju rivu urediti po ugledu na splitsku a Krk će dobiti »krš«, luku, kontejnere i industriju. To ne može ići baš tako, jednako kao što se nitko ne treba čuditi našoj skepsi prema pretvaranju Rijeke u spavaonicu 15 do 20 tisuća ljudi koji će željeznicom na posao odlaziti u omišaljsku lučku i gospodarsku zonu! Pa koji bi interes u tome trebao imati Omišalj ili otok Krk? Pričamo o planovima koji zadiru u demografsku sliku otoka, područja koje u ovom trenutku ima tek 400 nezaposlenih osoba, a na kojem će se navodno otvoriti 20 tisuća radnih mjesta! Mislim da su uz sve to razumljive rezerve s kojima gledamo na takve planove. Mi još uvijek imamo ustavno pravo držanja sudbine svog kraja u svojim rukama, zaključio je Juranić dodajući kako Krčani ni u kom slučaju nisu protiv razvoja Hrvatske, županije ili pak grada Rijeke, ali i kako smatraju da u svemu tome mora postojati ravnoteža i umjerenost.
Scenarij koksareGodine 2003. na inicijativu Ministarstva regionalnog razvoja i Županije stvaran je Plan održivog razvoja otoka Krka, a nedugo zatim i Master plan turizma PGŽ. Tada nam je rečeno da će Plan održivog razvoja biti usvojen na Vladi kao obvezujući dokument i temelj sveg budućeg planiranja. Sad, tek koju godinu kasnije, događaju nam se nova »strateška planiranja« koja nemaju nikakve veze s prethodnima. Iz nečije se ladice vadi plan nekakve industrijalizacije. To je neprihvatljivo i nesuvislo, a u svemu prepoznajemo obrasce po kojima nam se svojevremeno dogodila bakarska koksara, zaključuje Komadina.
Besmislena »trampa«Naravno da shvaćamo nastojanja Riječana da se oslobode i riješe prljave industrije i da svoj grad učine ljepšim, turističkijim i ugodnijim za život. Ipak, nakane da sredstvima prikupljenim naplatom lučkih pristojbi i davanja u kontejnerskoj luci Omišalj u brački kamen oploče riječku luku, u koju će tada valjda pristajati kruzeri, nisu prihvatljive niti će ikada biti, naglašava dobrinjski načelnik uvjeren kako je besmisleno već izgrađenu, uređenu i tržišno isprofiliranu turističku sredinu poput Krka pretvarati u nešto drugo, a sve kako bi se u istom tom turističkom smjeru gradila Rijeka koja je oduvijek bila lučko i gospodarsko središte cijele zemlje.
