ISPOD POVRŠINE

Plavi svijet Branka Šuljića: Većina ribolovnih nesreća s istim uzrokom

Branko Šuljić

PIXABAY.COM

PIXABAY.COM

Gotovo svaki podvodni ribolovac je »vuk samotnjak«. Na more, što znači i pod more, većinom odlaze sami, bez pratnje. U slučaju bilo kakve nezgode nema im tko pomoći



Prije desetak dana neki mediji objavili su kratku informaciju da je »kod otoka Sveti Grgur pronađeno beživotno tijelo ronioca«. Navedeni su, također, inicijali njegova imena i prezimena, te životna dob, uz dodatak da mu je »brodica bila usidrena tristotinjak metara od Grgura«. Još je rečeno da će se očevidom utvrditi okolnosti nesretnog događaja. Ništa više nisam saznao, čak niti s web stranice resornog Ministarstva mora. U maloj sredini, međutim, usmenom predajom vijesti se brzo šire, one ružne i tužne još brže.


Sljedećeg dana dobio sam telefonski poziv s Raba, zove dugogodišnji suradnik s posla. Informacija je u trenu bila kompletnija.


Nesretni ronilac poznati je podvodni ribolovac s Raba, uspješan natjecatelj na državnoj razini. Još jedan, prokomentirat će netko od onih kojima podvodni ribolov nije pri srcu. A, kada je riječ o udesima podvodnih ribolovaca, otok Rab kao da je uklet. Unatrag dvadesetak godina broji previše žrtava.


Jureći gliser




Nažalost, istina je od koje se ne može pobjeći – prilikom stradavanja ronilaca češće se to događa onima koji rone na dah. To su, u pravilu, podvodni ribolovci, jer rijetki rone na dah tek tako, za osobno zadovoljstvo.


Nova nesreća, međutim, značajno se razlikuje od većine prijašnjih. Uglavnom se događalo da podvodni ribolovci precijene mogućnosti vlastita tijela, da predugo ostanu u dubini. Ponese ih želja za ulovom, zaboravljaju pritom na kojoj su dubini, koliko se smiju na njoj zadržati. Prilikom povratka na površinu odjednom im ponestaje kisika u plućima, smanjuje se pritisak, nastupa nesvjestica i – utapanje. To je klasika, komentirao je svojedobno iskusnik iz kruga velikana svojeg vremena.


U akvatoriju Grgura to se, kako saznajemo, nije dogodilo, podvodni ribolovac nije se utopio. Stradao je, vjerojatno, u trenutku izronjavanja. Sve upućuje na to da ga je udarilo nepoznato plovilo, pretpostavka je, jureći gliser. Što se točno dogodilo, i kako, teško da će se ikad saznati. Kao što su i minimalni izgledi da se otkrije počinitelj, nesavjesni skiper za timunom brzog plovila. Svjedoka, očito, nema. Nigdje nisam pročitao da je počinitelj pronađen.


Navodno, nesreća se dogodila u akvatoriju dopuštenom za glisiranje. Ribolovac je, govore poznavatelji terena, ronio na siki udaljenoj oko 300 metara od obale Grgura.


Nevažno je sada kako je do udesa došlo, izgubljen je ljudski život, to je tragično. Boljim sagledavanjem stradavanja podvodnih ribolovaca otkrit ćemo za većinu nesreća isti uzrok. Gotovo svaki podvodni ribolovac je »vuk samotnjak«. Na more, što znači i pod more, većinom odlaze sami, bez pratnje. U slučaju bilo kakve nezgode nema im tko pomoći.


Dosadna bova može život spasiti

U propozicijama sportskih natjecanja u podvodnom ribolovu redovito stoji da je “obavezno korištenje ronilačke plutače (kapaciteta minimalno 10 litara) tijekom cijeloga natjecanja. Plutača mora biti vezana natjecatelju za pojas s olovnicama. U protivnom natjecatelj se diskvalificira.” Tako bi morali biti obilježeni podvodni ribolovci i kad love samostalno, kad treniraju, kako govore neki od njih.


Znam, špag od bove ponekad im smeta, posebno kad se zavlače u procjepe ili rade čeku. Međutim, ta “dosadna bova sa špagom” može život spasiti. Pažljivi skiper glisera, a takvi bi svi trebali biti, uočit će bovu na površini i smanjiti brzinu, te povećati pažnju na putanji plovidbe.


Bova je nužna, a može biti i spasonosna, i kad ribolovac ima pratnju u brodici. U slučaju hipoksije, kad vidi da ribolovac ne izranja, povlačenjem špaga pratitelj ga može izvući na površinu i ukazati mu prvu pomoć. Čak i barkariol koji nije ronilac tako može spasiti podvodnog ribolovca.

To ne znači da bi baš svaki bio spašen, ali je uz nazočnost pratitelja mogućnost spašavanja neusporedivo veća. Ako ne može učiniti ništa drugo, barem će pozvati pomoć, uvijek postoje izgledi da ona dođe na vrijeme. U konkretnom slučaju, ako je uistinu plovilo udarilo ribolovca, pratitelj iz brodice bio bi u poziciji da upozori nailazeće plovilo na ronioca u moru, da mu na bilo kakav način skrene pažnju.


Organizirano pod more


Ja bih zakonski zabranio takvo, pojedinačno i neorganizirano ronjenje, komentira poznanik s Raba. Uobičajena je praksa da pojedinac sam sjeda u gliser, ili gumenjak što je nevažno, i otplovi »negdje u ribolov«. Tako biva svugdje u svijetu podvodnih ribolovaca. Gdje lovi? To najčešće ne znaju ni njegovi najbliži.


Zbog vlastite sigurnosti tako se ne smiju ponašati. Znana mi je praksa vrhunskog podvodnog ribolovca starije generacije – nikada na more nije odlazio sam. Pričao mi je: »Prati me otac ili supruga, ako joj posao dopušta.« Kasnije, on se profesionalizirao, a supruga je napustila posao, da bi mogla s njim svakodnevno na more.


Za sigurnost podvodnih ribolovaca najbolje bi bilo da u ribolov odlaze u paru, pa čak i više njih zajedno. Istina je, to će im umanjiti ulov, ali sigurnost bi trebala biti važnija od količine ribe koju će ponijeti kući i – vjerojatno – prodati. Iako neće roniti jedan pokraj drugoga, niti istodobno zaranjati i izranjati, prilikom lova u paru, ili grupno, uvijek si mogu međusobno pomoći. Također, iz mora mogu upozoriti plovilo što se približava da uspori, da ljudi rone.