U našem zaštitarskom sektoru vlada rasulo, bezakonje i cirkus. To je rezultat neurednog tržišta kojim prevladava nelojalna konkurencija i prevelike želje vlasnika zaštitarskih firmi za stjecanjem što većeg kapitala u kratkom vremenu. Na relativno malom tržištu radi preveliki broj firmi. Umjesto da nude kvalitetnu uslugu, poslove dobivaju spuštanjem cijena usluge. Tom prilikom zanemaruju svoje dužnosti prema zaposlenicima, uskraćuju im radnička prava i prava iz kolektivnog ugovora. Kolektivni ugovori služe samo kao ukras, lažna slika pred društvom, vladajućima i socijalnim partnerima. Trenutno u zaštitarskom sektoru ni ne postoji važeći kolektivni ugovor. Sindikati, Ceh zaštitara i razne udruge ne poduzimaju apsolutno ništa po tom pitanju. Ne zastupaju interese radnika.

Zaštitari se osjećaju izdano od njih, ali i od strane Vlade RH. Niti jedna pravna osoba se ne zauzima za njihova prava, bolje uvjete rada, bolju i kvalitetniju opremu, redovite i veće plaće. Vladi RH pogotovo nije u interesu da se uvede reda na tržištu jer su i sami korisnici usluga privatne tjelesne zaštite. Pravila javne nabave u državnim institucijama nalažu da se može prihvatiti ponuda isključivo najjeftinijeg ponuđača. Tako je stvoreno plodno tlo za širenje dampinga, i samim tim pada cijena usluga, što je neminovno utjecalo na smanjenje plaća zaštitara. Dakle, državne institucije kojima je zadaća da vrše nadzor nad firmama koje se bave privatnom zaštitom ne poduzimaju ništa iz jednostavnog razloga; štite interes države. Tom prilikom interes zaštitara pada u neki drugi plan.

Oprema koju duže zaštitari uglavnom je dotrajala ili polu ispravna. Nerijetko zaštitari smjenu u trajanju 8 do 12 sati provode u automobilu, stoje u nekom hodniku ili na otvorenom, bez ikakvog krova nad glavom, izloženi svim vremenskim uvjetima. Nemaju mjesto predviđeno za obavljanje nužde, te drugih tjelesnih i higijenskih potreba. Zaštitarima se prigovara ako jedu na radnom mjestu, s tim da se nitko nije pobrinuo da istom čovjeku osigura vrijeme i prostor u kojem bi mogao provesti vrijeme predviđeno za pauzu na koju ima zakonsko pravo. Tako ČOVJEK jede potajno vadeći zalogaj po zalogaj iz ladice, na brzinu guta taj gorki, suhi kruh koji je mukom zaradio, ne stigavši ga sažvakati i makar na kratko uživati u njemu.

U pojedinim situacijama, prilikom osiguravanja javnih skupova, teško se narušavaju zakonom propisana radnička prava. Ljudi su prisiljeni da nakon odrađene dnevne ili prije noćne smjene na objektu gdje imaju stalni raspored, odrade osiguranje nekog javnog okupljanja ( sportska natjecanja, koncerti, politički ili razni dugi skupovi ). Obavijest o tome da nakon odrađene smjene idu odraditi dodatne poslove, uglavnom zateknu u knjizi primopredaje dužnosti, bez prethodne najave. Nepripremljeni, bez gableca, bez da su im išta javili o dodatnim dužnostima, odlaze na nove zadatke. Umorni, nenaspavani, gladni i iznad svega očajni idućeg dana dolaze na posao. Dužnost im nalaže da smjenu odrade maksimalno skoncentrirani, da budu dobre volje prema komitentima i njihovim strankama. Nitko se ne pita da li je čovjek nakon odrađenih 12, 16, 18 ili 20 sati, uz samo par sati odmora nakon toga, u stanju odraditi smjenu koju je upravo preuzeo. Uz to, komitenti ponekad od zaštitara zahtijevaju da obavljaju poslove koji nisu na popisu njegovih dužnosti. 

Tako zaštitar zalijeva cvijeće, kosi travu, raznosi namještaj ili poštu po uredima, vrši sitne popravke, biva poslan u pekaru ili trgovinu po gablec službenicima koje čuva. Naravno, ovo je samo dio ideja naših komitenata jer mnogi od njih nisu ni svjesni koje su stvarne zadaće zaštitara. Ponašaju se tako jer im je osiguravajuće društvo nametnulo angažiranje zaštitara kao uvjet jeftinije police osiguranja. Veliki dio zaštitarskih firmi gleda na sve navedeno dosta rezignirano. Ako im se zaposlenik požali na korisnika usluge oni ne reagiraju. Ne zamjeraju se svojim klijentima pa žrtvuju svoje zaposlenike, a sve sa ciljem zadržavanja posla i dobiti.

Vlasnici nekih zaštitarskih firmi ugasili su postojeće firme koje su u dugovima i otvorili nove s “čistim startom”. Tako radnici nisu u mogućnosti naplatiti ono što im firma duguje. Država tim vlasnicima bez problema izdaje nove dozvole za rad. U nekim zaštitarskim firmama plaća kasni i po par mjeseci.

Nakon odrađene smjene mnogi zaštitari primorani su nastaviti raditi na nekim drugim objektima ili izvanrednim osiguranjima javnih skupova. Nitko se ne pita, može li čovjek normalno odraditi toliko sati bez odmora? Kolika je učinkovitost tog čovjeka?

Prekovremeni rad na platnoj listi je prikazan u obliku stimulacije. Vrijednost prekovremenog rada je smanjena ispod cijene režijskog, redovnog sata. Zakonom o radu propisano je da radnik tijekom jedne godine smije ukupno odraditi 180 prekovremenih sati . U nekim zaštitarskim firmama taj bonus se odradi za dva mjeseca, a nakon toga se nastavi raditi prekovremeno idučih 10 mjeseci. Država je prevarena jer je taj rad na platnim listama prikazan kao stimulacija. Kako vlasnici zaštitarskih firmi na taj način varaju državu? Onome koji nedostaje oni ne trebaju uplatiti mirovinsko i zdravstveno osiguranje, doprinose. Onaj koji nedostaje ne ide na godišnji odmor, na bolovanje, niti mu trebaju nabaviti odoru. Taj čovjek kojeg nema ne košta ih ništa. Radnici koji prekovremenim radom pokriju satnicu onih koji nedostaju za uzvrat dobivaju oko 10 kuna po satu. Ta satnica je, kao što smo rekli, naplatnoj listi prikazana kao stimulacija ili prigodna nagrada. Tako nadopunjuju svoju zaradu koja je smanjena niskim cijenama na tržištu.

Prema podacima Ceha zaštitara u Hrvatskoj nedostaje oko 1500 zaštitara. No to baš i nije točno. Ceh zaštitara je do tog podatka mogao doći samo od onih firmi koje su članice Ceha. Morate znat da par vodećih firmi, koje imaju najviše zaposlenih, nisu članice Ceha, a upravo u tim firmama najveći je nedostatak ljudi. Stoga sasvim sigurno možemo ustvrditi da nedostaje oko 2500 do 3000 zaštitara u cijeloj državi. Uz to moramo naglasiti da, kada bi sva radna mjesta bila popunjena, na ukupni broj zaštitara, a da bi se radilo u skladu sa zakonom o radu, nedostaje dodatnih 1000 do 1500 ljudi. Zakonom oradu propisano je da se godišnje smije odraditi 180 sati prekovremeno. Sad računajte da svi ti ljudi moraju na godišnje odmore, da idu na bolovanja. Zatim je tu masa izvanrednih osiguranja javnih skupova. To dodatno povećava broj radnih sati koje treba popuniti. To je nemoguće odraditi u skladu sa zakonom ako nemate viška zaposlenih. Nije istina da ljudi nedostaje jer nitko ne želi raditi za minimalac. To je samo jedan od razloga koji odbija ljude od ovog posla. Prava istina je da vlasnicima firmi nije u interesu zaposliti dovoljan broj ljudstva, a opisali smo vam i zašto. 

Državni inspektori, tj. inspektorati rada ne izlaze na teren, na objekte koje zaštitari čuvaju. Oni svoj dolazak najave u firme koje misle kontrolirati i tako vlasnicima firmi daju dovoljno vremena da srede papire, da sve izgleda ispravno. Kada bi došli na objekte uvjerili bi se u suprotno od onoga što su zatekli u upravama zaštitarskih firmi. Rijetko kad je zaštitar uspio nešto postići nakon što bi firmu prijavio zbog nekih nepravilnosti. Jedino što uspije je ostati bez posla. Vlasnici firmi ljude drže u strahu, tako da se rijetko tko i usudi prijaviti nepravilnosti. To obično rade oni koji više nemaju što izgubiti. Nakon prijave, gube i povjerenje u državu i institucije jer tek onda za njih nastanu problemi. 

Minimalne mjere zaštite u financijskim institucijama rezultirale su pogibljom ili ranjavanjem zaštitara i građana. Pozicija zaštitara u šalter sali najviše odgovara razbojnicima. Zaštitar je odmah po ulasku u banku vidljiv, prvi na udaru i bez ikakve mogućnosti djelovanja. Svaki njegov pokušaj pružanja bilo kakvog otpora može rezultirati smrtnom posljedicom za zaposlenike banke, njihove stranke, a i po život samog zaštitara. Zaštitaru se mora osigurati siguran prostor iz kojeg će imati uvid u sve što se događa u poslovnici, te kvalitetan videonadzor i telefonska veza sa policijom. Nitko nema nikakve koristi od zaštitara kojeg razoružaju i polegnu na pod. Daleko veća korist bi bila kada bi zaštitar mogao pravovremeno dojaviti policiji da je napad u tijeku, opisati napadače, kakvo oružje imaju, te u kojem pravcu su se uputili nakon napada. To bi policiji znatno olakšalo potragu za počiniteljima napada.

Svi zaštitari koji rade na osiguranju financijskih institucija obavezno bi morali imati pancirne, neprobojne, prsluke. Zakon propisuje da se pancirni prsluci moraju nositi samo prilikom pratnje vrijednosti. Napadi na blindirana vozila su prestali nakon što su uvedeni koferi koji imaju elektrokemijsku zaštitu. To je rezultiralo povečanjem napada na poslovnice Fine, Pošte, banaka i automat klubova.

Napad na zaštitara pred zakonom treba jednako tretirati kao napad na policijskog službenika. Zaštitari nisu službene, već ovlaštene osobe. Mi ni ne tražimo da se nama da status službene osobe. Međutim, smatramo da bi se pred zakonom napad na zaštitara morao izjednačiti sa napadom na policajca. Zaštitar radi gotovo isti posao, ali samo unutar štičenog prostora. I naš život ima neku vrijednost, a često zna biti ugrožen. Upravo zato što su kazne za napad na zaštitara izrazito male, to neke ljude dodatno ohrabruje da bez puno razmišljanja na nas nasrnu kako bi ostvarili svoje planove. Mi smo im prepreka na putu da ostvare te planove, kakvi god oni bili. Oni će napraviti sve da tu prepreku svladaju. Zaštitar ne predstavlja samo sebe, ili firmu u kojoj radi. Zaštitar predstavlja i korisnika usluge. Napad na zaštitara ujedno je i napad na instituciju koju čuva. Stoga smatramo da bi povečanje kazni za napad na zaštitara znatno smanjilo broj tih napada. 

Na osiguranju javnih skupova, utakmica, koncerta i sl. zaštitari duže samo šuškavac drečave boje kako bi bili prepoznatljivi. To je jedina oprema koju dužimo. Nerijetko se događa da na takvim skupovima dođe do masovnih tučnjava ili nereda. Zadatak zaštitara je da pokušaju uspostaviti red. Policija zahtijeva da zaštitar prvi reagira, a tek onda oni stupaju na scenu. Bez ikakve zaštitne opreme zaštitari moraju ući u gomilu ljudi i izvući van izgrednike. To je teško izvodivo bez zaštitne opreme. Za takva rizična okupljanja zaštitari, ili bar interventne ekipe, moraju zadužiti opremu koja bi ih barem djelomično zaštitila od udaraca.

U novim izmjenama i dopunama zakona o privatnoj zaštiti planira se uvesti zanimanje zaštitar specijalist. Dosadašnja praksa pokazala je da osnovni tečaj za zaštitara nije dovoljan za obavljanje nekih zahtjevnijih poslova. Oni bi osiguravali objekte od vitalne državne važnosti i još niz drugih, težih i odgovornijih poslova. Ovo bi trebala biti prilika za mlade, sposobne ljude da uznapreduju i svoje znanje bolje unovče. Ideja je odlična, međutim, tim ljudima koji će uložiti svoj trud i novac u obuku nitko ne garantira da će to jednog dana uspjeti i naplatiti. Da li ste vi, država, spremni platiti skuplju satnicu te ljude? Isto tako pokazalo se da dosadašnji tečaj za zaštitara ima puno manjkavosti, jako malo praktične nastave. Na objekte se postavlja čovjek bez ikakvog iskustva, naoružan samo teoretskim znanjem koje je na brzinu naučio napamet. Nedugo nakon položenog ispita pola toga zaborave. Smatramo da bi svaki novi zaštitar trebao par mjeseci raditi kao pripravnik uz nekog starijeg i iskusnijeg kolegu. U zaštiti financijskih institucija ( rad sa oružjem ) ne bi trebao raditi zaštitar koji nema bar tri godine radnog iskustva ili minimalno 23 godine starosti. 

Zaštitar na temelju svojih ovlasti ima pravo ograničiti kretanje osobama koje je uhvatio u nekom prekršaju ili kaznenom djelu. O tom postupku dužan je u što kračem vremenu izvijestiti policiju. Ponekad osobe pružaju otpor i pokušavaju pobjeći. Zaštitar ih ima pravo vezati, no nigdje u zakonu nije jasno definirano kojim sredstvima to smije učiniti. Isto tako, zaštitar nema nikakva sredstva zadužena od strane firme kojima bi to napravio. Potrebno je jasno definirati koja su to sretstva i u kojim situacijama se mogu primjeniti. Ovako, prema postojećem stanju ispada da se tu radi o mrtvom, nedorečenom slovu na papiru. Kako god da zaštitar postupi, postupio je krivo.

Naše kolegice i kolege koji rade na osiguranju trgovačkih centara imaju jako velike probleme nakon što nekoga ulove u krađi. Lopovima, kradljivcima, država je povećala limit do kojeg mogu krasti. Dakle, zakonodavac je tim potezom legalizirao krađu u nekim razumnim količinama. Nakon što zaštitar nekoga ulovi, a vrijednost ukradene robe ne prelazi dozvoljeni limit za koji nema sankcija, policija ne izlazi na teren, osim ako trgovački centar ne planira podnijeti tužbu protiv počinitelja krađe. Država se tako riješila sudskih postupaka jer je pretrpana postojećim. Smatramo da kad je krađa u pitanju ne bi smjelo biti limita do kojih se smije krasti bez sankcija. 

Ovo što smo naveli samo su neki od problema u zaštitarskoj profesiji. Uzaludno su do sad zaštitari istezali vratove prema državnim institucijama očekujući pomoć. Nadamo se da će te vi, koji sada vladate i upravljate državom imati malo više sluha za naše probleme. Možda će te proći malo skuplje jer i sami plaćate naše usluge, ali vjerujte, to vam je u interesu. Zaštitari štite veliki broj državnih firmi, agencija, ureda i ministarstava. Postavite si pitanje, koliko kvalitetno vas i vašu imovinu može čuvati čovjek koji je premoren prekomjernim satima, slabo plaćen, demotiviran. Ovih dana raspravljate i o tome da li ste u mogućnosti uvesti obavezni vojni rok. Zašto, pa imate 15 000 aktivnih zaštitara koji su osposobljeni za rad sa oružjem i ovlašteni od strane MUP -a. Uz 15 000 aktivnih zaštitara postoji još toliko onih koji imaju licence, a nisu više u ovom poslu. Znači da u pričuvi imate oko 30 000 ljudi osposobljenih za rad sa oružjem. Možete računati na nas ako se pokaže potreba. Možemo uskočiti u slučaju elementarnih nepogoda, poplava, potresa ili bilo kada za potrebe domovine. Mi smo spremni pomoći vama, pomozite i vi nama. Pritisnite poslodavce da popune prazna mjesta pa će te i listu nezaposlenih umanjiti za par tisuća ljudi. Osnujte zaštitarsku komoru nad kojom bi nadzor imao MUP. Vjerujemo da bi komora ovu profesiju dovela u red ali samo ako njome upravlja MUP. Predate li je vlasnicima zaštitarskih firmi u ruke, sve je uzalud. Zaustavite damping, on nikada ništa dobroga nije donio a posljedice koje on uzrokuje mogu biti katastrofalne. 

Molim Vas u ime svih zaštitarki i zaštitara koji smatraju da su zakinuti, diskriminirani, iskorišteni, potplaćeni, premoreni, da i ime svih njih nešto poduzmete kako bi se naša plemenita profesija dovela u red. Molimo Vas da nam vratite dostojanstvo koje nam je ukradeno.