Praznici su završili, faks se otvorio i Forli se probudio iz kratkog proljetnog sna, spreman za nadolazeće ljetne dane. Sunce je sjalo i u trapericama je počelo biti prevruće. Roko i ja ponovo smo se sastali s hrvatskom ekipom nakon tjedan dana rezerviranih za obitelj. Svi smo si imali puno za prepričati. Za početak drugog dijela Erasmusa dočekao nas je takozvani pub crawl organiziran za erasmusovce. Što je to, pitate se. Poanta pub crawla jest da u jednoj večeri obiđete nekoliko kafića i u svakome popijete barem jedno piće. Nas su čekala četiri puba, nama je već u startu bilo neobično kako su uspjeli pronaći četiri bara u Forliju, i to još koja rade nakon jedanaest. U pozivnici na Instagramu stajalo je ovako: »Jedan grad, četiri bara, gomila uspomena!« Bili smo spremni na nezaboravnu noć u Forliju.

LAGANI POČETAK

Večer je krenula lagano. Oko pola deset našli smo se u prvome baru. Čim je saznao da smo Hrvati, voditelj cijele te avanture, Talijan i student kao i mi, strašno se obradovao i počeo pričati na lošem hrvatskom »Ja obožavam Hrvatsku! Bio sam tamo nekoliko puta!« Kad je iscrpio svoje znanje hrvatskog, objasnio nam je na engleskom da ima puno prijatelja s Balkana, ali i bivšu curu iz Zagreba. Veliki je fan ex-yu glazbe, najviše voli Šarlu Akrobata, a čak zna na gitari odsvirati »Ona se budi«.

Priznao je i da mu je jedno od najljepših životnih trenutaka bilo provod u jednoj zagrebačkoj birtiji gdje je, u zadimljenoj prostoriji, slušao kako svi zajedno, glasno i srčano, pjevaju hrvatske klasike. Kad čuješ od jednog Talijana iz jedne velike Italije kako mu je vrhunac života Žirafa, shvatiš da možda nema do Lijepe Naše. Upravo nam se tako i zvala ekipa koju smo morali formirati jer su nas kroz večer, u drugim barovima, čekali nekakvi tajanstveni izazovi. Tanja je sumnjala na limbo, a ja sam se nadala nečemu intelektualnijem, jer mi je savitljivost bila kao u šezdesetgodišnje gospođe. Osim nas Hrvata, cure su dovele i svoje Talijane, a s Tanjom je došao i njezin prijatelj Marko iz Međimurja koji je taman bio u posjetu. Svi su izgledi bili na našoj strani. U drugom baru, gdje puštaju talijanske trep pjesme i treš pop, dobili smo tri izazova: naruči piće bez pričanja, pleši s osobom koju ne poznaješ deset sekundi i nagovori osobu koju ne poznaješ da ti kupi shot piće na šanku bez da kažeš da je za izazov.

BALKANSKO RJEŠENJE

S prva dva izazova nije bilo problema, Roko je lako odradio prvi pokazavši konobarici emotikon piva na mobitelu, a Valentina bez problema drugi kad je zaplesala s nekom veselom Španjolkom. Treći je već bio zeznutiji. Sve smo mi cure bile tu s našim obećanima pa nije dolazilo u obzir zavoditi nepoznate dečke za mililitar alkohola. Marko je imao plan: pravohrvatski podmititi nekoga da nam kupi shot i pravi se kao da nas prije nije vidio. On i ja upustili smo se u traženje žrtve. Prva nam je na meti bila skupina cura od kojih je s jednom Valentina zaplesala. One doduše nisu znale engleski, ali ni naš loš talijanski pa su dovele neke dečke Talijane prevoditelje. Na kraju je svima sve bilo jasno i zadatak je besprijekorno odrađen. Prvi smo riješili sva tri izazova. Zapravo, nitko drugi se nije ni potrudio riješiti ih. Lijepa Naša pobijedila je bez konkurencije. Na pitanje »koja je nagrada«, odgovor voditelja-hrvatskog fanatika, bio je »glory«. Nagrada slava… Hrvatska slava!

Nakon drugog bara, pub crawl bio je gotov. Uspjeli smo otpuzati samo na dva mjesta, treće nije radilo, a četvrto je postalo davan zaborav. S razlogom smo bili skeptični prema Forliju. Nismo imali izbora nego ostati tu di jesmo, a pridružilo nam se i dvoje Norvežana i jedan Litavac kojem sam ja svako malo zabunom govorila da je Latvijanac, što mu se nikako nije svidjelo. U moju obranu, na engleskom se lako pomiješa. Norvežanima sam nabrajala što sve znam reći na norveškom. Gratulerer med dagen znači sretan rođendan. Malo je reći da su bili impresionirani. Tu je slavni pub crawl završio. Živjela Hrvatska!

RUTA ZA POSJETITELJE

Za vikend nas je posjetila moja najbolja prijateljica iz osnovne, Maria, sa svojim dečkom Perom. Došli su iz Zagreba avionom i u Milanu iznajmili auto pa smo se s njima našli u Bologni. Nju smo već znali napamet i proveli ih uobičajenom rutom za posjetitelje. Za kraj dana popili smo piće u našem omiljenom forlijevskom kafiću. Sutradan smo se odlučili na malo ozbiljniji izlet i zaputili se u Firencu. Planirana dvosatna vožnja tamo i nazad odužila se u njihovoj maloj iznajmljenoj Lanciji, ali Firencu je uvijek lijepo vidjeti pa makar i na brzaka. Ručkić, razgled, šoping, piće – standardni raspored, a dečki su ulovili i vremena za pogledati Dinamo-Hajduk derbi dok smo mi vrludale po gužvama ovog sjajnog grada. Sve što je lijepo, kratko traje pa je tako i druženje s Mariom i Perom brzo završilo i u nedjelju ujutro zaputili su se nazad do Milana gdje će ostati još naredna tri dana. Mi smo nedjelju opet proveli na kavi, promatrajući Forličane. Izlet s gostima uljepšao nam je tjedan, a zaključak je – sljedeći put unajmljujemo cabrio!