Boris Tičić

Legendarni trener i igrač Orijenta prisjeća se dvaju četvrtfinala Kupa Jugoslavije: “U gradu je vladala navijačka euforija”

Igor Duvnjak

Boris Tičić vodio je Orijent u prvoligaškom sudaru protiv Dinama

Boris Tičić vodio je Orijent u prvoligaškom sudaru protiv Dinama

U Ljubljanu je išlo pet autobusa navijača. Tribine su bile krcate, neki navijači su se penjali na stabla - kaže Tičić o tadašnjem snažnom magnetizmu Orijenta



RIJEKA  Krimejska nogometna bura ciklički podiže valove, nakon onih refula s konca šezdesetih okončanih neuspjelim probojem u Prvu ligu kroz kvalifikacije, novi su refuli bili s početka osamdesetih godina, koji su doslovno digli na noge nogometnu Rijeku. Prošla su od tada desetljeća, ali ondašnji uspjesi itekako sjaje u bogatovoj Orijentovoj povijesti. Slavni Crveni s Krimeje ostvarili su dva plasmana u četvrtfinale jugoslavenskog Kupa u sezonama 1980./81. kada je momčad vodio Joško Skoblar te u sezoni 1982./83. kada je strateg Orijentaša bio Ivan Đalma Marković. Pred naletima euforičnih Crvenih padala su drugoligaška i prvoligaška imena, u prvom slučaju Orijentove žrtve su, među ostalima, dubrovački Gošk Jug, Zagreb i OFK Beograd da bi u četvrtfinalu Nenada Gračana i društvo nakon jedanaesteraca 4:2 zaustavila titogradska Budućnost. U drugom epohalnom pohodu Orijent je izbacio Osijek i ljubljansku Olimpiju, a onda je uz izravni TV prijenos Sarajevo bilo uspješnije od Efrema Močinića i suigrača na jedanaesterce 7:6. Tih dana se rado sjeća i protagonist onih uspjeha Boris Tičić, koji u Povljanama na Pagu uživa u berbi grožđa, popularni Tica, koji inače sa Sarajevom nije igrao s obzirom na to da je u zimskoj stanci prešao u Rijeku.


Skoblar i Đalma Marković

Boris Tičić imao je čast i zadovoljstvo što su ga na Krimeji vodile dvije nogometne veličine kalibra Joška Skoblara i Ivana Đalme Markovića.


Joško Skoblar tada je bio na početku svoje trenerske karijere. S njim smo dobro radili, vježbali smo profesionalno, zato smo i mogli nositi se s prvoligašima. Trenirali smo kao profesionalci, iako smo bili amateri. O Ivanu Đalmi Markoviću je pak suvišno govoriti, to je veliki znalac.



– U tom prvom naletu nakon drugoligaša GOŠK Juga eliminirali smo u gostima prvoligaša Zagreba – spominje se Boris Tičić, rođen 1957. godine, istaknut na mjestima srednjeg braniča i posljednjeg veznog igrača. Nakon igračke karijere posvetio se i onoj trenerskoj, vodio je Orijent u Prvoj HNL. – Isto tako smo uspjeli doma s prvoligašem OFK Beogradom. Ispali smo tek doma na penale od Budućnosti. To je sve bilo pod vodstvom Joška Skoblara, a u drugom navratu igrao sam i kod Ivana Đalme Markovića, sve do četvrtfinala sa Sarajevom, nadmašili smo na Krimeji prethodno Osijek 2:0.


Ljubljana


Ima itekako o čemu pričati, kako o raspoloženju među navijačima, tako i o atmosferi među igračima, tada itekako popularnima.


Legendarna momčad “Crvenih đavola” s Borisom Tičićem (cetvrti u gornjem redu)


– Vladala je euforija. Imali smo dobru ekipu, iako sam stekao dojam da klub nema ambicija za Drugu ligu. Ali vidjela se kvaliteta, u pripremnim utakmicama smo se nosili s prvoligašima, pogotovo s Rijekom, od koje nikada nismo izgubili utakmicu. Čak smo je dva puta pobijedili, a to je ona Rijeka koja je prethodno osvajala dva Kupa. U ekipi je bio niz istaknutih imena kao što su golmani Koljanin i Vulić, igrači u polju Mustač, Miočić, Majnarić, Tomac, Milković, Gračan, Nikolić, Milenković, Marković, Stilinović, Lakić, Močinić, Tabar i da dalje ne nabrajam. U toj sam momčadi igrao uglavnom centarhalfa, bilo je to kod Skoblara, dok sam kod Đalme Markovića bio posljednji vezni. Kroz glavu prođu detalji kao kod izvođenja penala u Ljubljani, kada nisam htio šutirati jer sam godinu ranije promašio protiv Budućnosti. Kada je Tomac sav blijed izašao iz kruga na centru, vidio sam da imam više hrabrosti od njega, išao sam pucati taj odlučujući jedanaestarac i dao sam gol. Imali smo tada podršku, u Ljubljanu je išlo pet autobusa navijača. Tribine su bile krcate, čak imam fotografiju gdje ljudi gledaju s prozora okolnih kuća ili na krovovima, iznad parkinga, a neki navijači su se penjali na stabla. Ljudi su bili svugdje okolo, unutra se nije moglo ući, nije bilo mjesta.


Orijent ekspress


Orijentaši su izazvali i pohvale na Radio Zagrebu od strane slavnog novinara Ive Tomića.


– Kada smo pobijedili Zagreb u Kranjčevićevoj, Ivo Tomić je drugi dan u sportskoj emisiji na Radio Zagrebu pustio snimku vlaka koji hukće i u svom stilu poručio: »Ovo što ste čuli, to je Orijent ekspress projurio Kranjčevićevom«. Sjećam se i kako je znakovito dodao da Orijent još nije rekao posljednju riječ u Kupu.


Tičić je imao bogatu karijeru, dosta je među ostalim spomenuti nastup za Rijeku u nezaboravnom srazu s madridskim Realom, kada je bio jedan od trojice isključenih »bijelih«, ove epizode na Krimeji čuva među nezaboravnim uspomenama.


– Ma kako mi sve to ne bi ostalo u posebnom sjećanju. Uvijek se prisjetim nekog detalja iz tih dana. Moji najsvjetliji dani u Orijentu su ona dva nastupa u Kupu. Dva puta doći među osam u »Jugi«, to je strava. To je podvig za pamćenje.


 


 


Orijent – Sarajevo 3:4-11m (0:0)

RIJEKA, 6. travnja 1983. godine. Susret je održan na igralištu na Krimeji pred 4000 gledatelja, na blatnjavom terenu. Vrijeme kišovito. Sudac: Milovan Nikolić (Ljubljana). Jedanaesterci: Nikolić 1:0, Hadžibegić 1:1, Trošelj 2:1, Kapetanović – Bjelanović obranio, Močinić – Janjuš obranio, Musemić 2:2, Mladenić pored vratiju, Radeljaš 2:3, Miočić 3:3, Ferhatović 3:4.


ORIJENT: Bjelanović 7, Bosančić 7, Rubčić 7 (od 86’ Ćoza), Tomac 7, Crnolić 7, Miočić 8, Močinić 8, Mladenić 7, Tabar 6 (od 80’ Vukić), Trošelj 9, Nikolić 7.


SARAJEVO: Janjuš 7, Radeljaš 6, Kapetanović 7, Vidović 6, Ferhatović 6, Hadžibegić 6, Teskerdžić 5 (od 78’ D. Božović), Janjoš 6, Musemić 6, Jozić 5 (od 60’ Merdanović 6), B. Božović 7.