Cres

Kvarnerskim supovima smiješi se bolja budućnost, evo što planiraju u oporavilištu u Belom

Jakov Kršovnik

Foto Tomislav Bandera Anić; u tekstu fotografije Marka Gracina

Foto Tomislav Bandera Anić; u tekstu fotografije Marka Gracina

Centar za posjetitelje i oporavilište u Belom na Cresu predstavio novi projekt zaštite jedine preostale vrste strvinara u Hrvatskoj koji s realizacijom kreće za nekoliko mjeseci



Vrijeme leti, hoću li i ja?, pita se bjeloglavi sup na creskom plakatu, no ako je suditi po marnom radu Tomislava Bandere Anića i Darije Martinčić u Centru za posjetitelje i oporavilištu za bjeloglave supove u Belom, kao i Marka Modrića te drugih iz Javne ustanove Priroda koja skrbi o Centru, budućnost populacije supova nije upitna.


Naravno, ne smijemo zaboraviti ni Bejane, koji su uvijek spremni uskočiti i pomoći u spašavanju supa koji je upao u more ili se našao u nekoj drugi neprilici.


Jedan od njih je i Mario Sintić, koji je sudjelovao u spašavanju više od stotinu supova. Prvoga je spasio već s 15 godina, a nastavlja ih spašavati sve do danas, proteklih 45 godina.




No, prije no što nam on više kaže o tome, prvo spomenimo što ima novoga u Centru. Kad smo Centar posjetili prošloga tjedna, na oporavku je bilo čak 11 supova, koji su spašeni od srpnja pa sve do početka rujna, i pod stručnim nadzorom Tomislava Bandere Anića i Darije Martinčić polako se oporavljaju i čekaju dan kada će biti ponovo pušteni u prirodu.



Povod našem posjetu Belom je novi projekt zaštite supova »Life SUPport«, koji kreće s početkom 2023. godine, ali prije no što se dotaknemo projekta, recimo da je ovoga ljeta oporavilište za supove u Belom dodatno uređena i opremljena »bolnica« za supove, kako će reći Marko Modrić, glavni čuvar prirode u Javnoj ustanovi Priroda.


– Uredili smo pomoćnu zgradu uz Centar pa sad imamo u potpunosti opremljen ambulantni prostor, kao i prostore za intenzivnu skrb bjeloglavih supova.


Nadograđena je postojeća infrastruktura, nabavili smo i uređaje koji su nam bili potrebni za medicinsku skrb, kao i hladnjaču za skladištenje hrane za supove, a uređena je i letnica na kojoj supovi nakon oporavka vježbaju let za povratak u prirodu, govori nam Marko Modrić.


Vrijedne ruke


Spomenuti projekt financirali su Europska unija te Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, a ukupno vrijednost projekta je oko 888 tisuća kuna. Lijepa je to novost, kao što je bilo i lijepo vidjeti okupljenu mladost i mještane koji su došli na predstavljanje novoga projekta.



Oni su garancija da, koliko god institucionalna podrška bila važna, i buduće generacije će brinuti o supovima. Jer, nije tu samo privrženost životinji u pitanju, koja je naravno nadasve pohvalna, već za supove treba brinuti i jer su oni jako važan dio (lokalnog) ekosustava.


Kao strvinari hrane se uginulim životinjama pa sprječavaju gomilanje životinjskih strvina koje su potencijalni inkubatori raznih zaraza.


No, uz vrijedne ruke entuzijasta i volontera dobro je čuti i da ne izostaje institucionalna podrška pa će se tako novim projektom »Life SUPport« u idućih pet godina pokušati riješiti veći problemi s kojima se suočavaju bjeloglavi supovi: nedostatak hrane, uznemiravanje tijekom gniježđenja, trovanje i stradanja od elektrokucije (udare struje).


Tako će biti pokrenuto novo hranilište za supove na otoku Krku, uz ona na Cresu i Učki, a HEP-Operator distribucijskog sustava planira na 200 srednjonaponskih stupova na kvarnerskim otocima i Učki primijeniti mjere zaštite ptica od strujnog udara. Također, radit će se na sprječavanju trovanja supova olovnim streljivom i otrovnim mamcima za divlje alohtone životinje.



Kako je na predstavljanju projekta rekla Karla Škorjanc, upraviteljica Poljoprivredne zadruge Krk, među lovcima će se promicati korištenje bezolovnog streljiva, a među stočarima zaštita stada ovaca od čagljeva korištenjem ograda i pasa. Veliki problem je i nenamjerno trovanje supova, a koje nastaje zbog problema alohtone divljači, dodat će Marko Modrić.


– Dugi niz godina na Kvarneru postoji problem nezavičajne divljači. Na primjer, s čagljevima i divljim svinjama, što se pokušavalo »riješiti« ilegalnim trovanjem, pa su nažalost supovi stradavali.


Supovi su tako kolateralna žrtva jer samo jedan slučaj trovanja životinje, a čijom će se strvinom supovi hraniti, može završiti time da izgubimo ogroman broj jedinki supova.


Takav jedan incident može vratiti sve ono što radimo na očuvanju jako puno godina unatrag. Zato je jako važno osvijestiti ljude da se nađe drugi model borbe protiv nezavičajne divljači, opisuje naš sugovornik.


Povratak na Učku


No, uz postojeće probleme, ipak treba istaknuti pozitivne pomake! Jer, ovoga ljeta stigla je i vijest da su se supovi nakon stotinu godina vratili na svoje tradicionalno mjesto gniježđenja – na Učku. Gnijezda supova uočena su u Parku prirode Učka.



– To je odlična vijest, koja je i u znanstvenim krugovima našla svoje mjesto. Supovi su se prije stotinu godina tradicionalno gnijezdili na Učki, u Vinodolskom zaleđu i duž jadranske obale, a danas se bjeloglavi supovi gnijezde samo na Cresu, Krku, Prviću i Plavniku pa se zbog toga njihova populacija zove kvarnerskom.


Vidjet ćemo hoće li i u idućim godinama ponovno biti gniježđenja na Učki, ali ova nam vijest daje nadu da će svake godine biti bolje i bolje, govori Marko Modrić.


Nadu daje i to da se u proteklim godinama populacija supova povećava. Na plakatu spomenutom na početku teksta piše kako je ostalo još samo 100 obitelji bjeloglavih supova u Hrvatskoj, odnosno na Kvarneru, no danas iz JU Priroda procjenjuju da na Kvarneru imamo oko 125 parova, a s onima na Učki još i nešto više.


– Svake godine radimo monitoring, koji je važan kako bismo odredili trend. Sada čekamo zimski monitoring u idućoj godini da bismo vidjeli broj parova koji počinju gniježđenje, i onda ćemo moći potvrditi kakvo je stanje, nadamo se naravno dobrim rezultatima i povećanju broja parova bjeloglavih supova.


Osim toga, Udruga Grifon i dr. sc. Goran Sušić prstenuju mlade ptiće na gnijezdima, što uz praćenje pojedinih jedinki GPS odašiljačima, omogućava praćenje kvarnerske populacije supova, opisuje nam Marko Modrić.



To je »šira« slika, a kakvo je stanje baš u samom oporavilištu u Belom, govori nam Tomislav Bandera Anić. Kako smo rekli u Centru je trenutno 11 supova na oporavku, a zadnje je spašavanje bilo 2. rujna kada su dobili poziv od jedne strane državljanke koja je s barkom plovila uz creski ornitološki rezervat te nas upozorila na supa u moru.


– Odmah smo krenuli u akciju, a na toj lokaciji u blizini Kargadura, uvijek se nekako dogodi da se sup i ja zajedno kupamo u moru pa je tako bilo i ovoga puta. Sup nas je sve načine pokušao ozlijediti, no na sreću mu to nije uspjelo, opisuje naš sugovornik.


No, podcrtava kako supovi tako znaju reagirati u trenucima ekstremnog stresa, a u mnogo navrata se dogodilo da bjeloglavi supovi kada se nađu u životnoj opasnosti prilaze ljudima te traže pomoć.


Tako je bilo i na jednom spašavanju ovoga kolovoza kada je sup sletio čak na barku. Sup nazvan Valun, po konačnoj lokaciji na kojoj su ga spasili prvo je uočen nadomak glavne creske prometnice, da bi dan kasnije sletio i na kuću u centru Orleca, a na kraju su ga spasili u Valunu, što su i podijelili na stranici Centra na Facebooku kako bi dočarali kako supovi u nevolji često znaju prilaziti čovjeku kako bi zatražili pomoć.



Tu nije na odmet podsjetiti i na priču o supu nazvanom Pavlomir, koji je upravo u Pavlomiru, nedaleko Novog Vinodolskog ušetao u trgovinu i nađen kako sjedi na vagi za pršut, iscrpljen.


Podrška Bejana


Kako će podcrtati Tomislav Bandera Anić, velika su mu pomoć u spašavanju Bejani, kao i volonteri koji se svake godine izmjenjuju i dolaze pomoći u Centar.


– Puno puta je to već rečeno, ali nikad nije naodmet, jer bi bez brige lokalaca sigurno puno manje supova bilo spašeno. Moram pohvaliti i turiste koji nas također kontaktiraju i javljaju nam o supovima u nevolji, iako naravno ima i onih koji plove preblizu njihovim gnijezdima te ih tako uznemiravaju, opisuje Tomislav.


Jedan od Bejana neumornih u spašavanju supova je Mario Sintić, koji je već dosad spasio više od stotinu supova, posljednjeg baš krajem kolovoza. Prvo spašavanje bilo je prije 45 i više godina godina, reći će nam Mario Sintić.



– Mi dečki iz Beloga našli smo bjeloglavog supa u moru, dopeljali na plažu, osušili ga, digli na krov od barake i onda ga otpratili na Krunu, to je baš prva grota gdje se oni gnijezde i zadržavaju.


Ja sam tada imao petnaestak godina i do danas nisam posustao. Nije me bilo 2-3 godine dok sam bio na brodu i u vojsci i ratu, ali sve ostale godine sam aktivan, još s Goranom Sušićem, pa do sada s trenutnom ekipom, kaže Mario Sintić.



Dodat će kako je Beli od Drugog svjetskog rata napustilo jako puno ljudi, sada ih je ostalo možda četrdesetak, ali zato supovi »popravljaju prosjek«.


– Sa supovima nas je više, oni su naši, zaključit će Mario Sintić.


Međunarodni dan strvinara


Prošlog tjedna, kada smo i mi posjetili Beli, u Centru je obilježen Međunarodni dan strvinara koji se obilježava prve subote u rujnu.


Tristotinjak posjetitelja u dva dana moglo se upoznati s najvećom pticom hrvatskog neba jer bjeloglavi sup ima raspon krila od 2,4 do 2,8 metara, visine je oko 1 metra, a težak je u prosjeku od 7 do 12 kilograma. Najmlađi su igrajući se učili o supovima, a uz crtanje i igre u dvorištu učili su o izazovima s kojima se supovi danas susreću.


Partneri projekta


Partnerstvo projekta »LIFE SUPport« čine: Udruga BIOM kao vodeći partner te Javna ustanova »Priroda«, Poljoprivredna zadruga »Otok Krk«, HEP-Operator distribucijskog sustava i Vulture Conservation Foundation.



Navedenim će se projektnim partnerima u provedbi dijela projektnih aktivnosti pridružiti i Uprava za zaštitu prirode Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja kao pridruženi partner. Vrijednost projekta je oko 2.16 milijuna eura od čega se 60 posto financira iz programa LIFE Europske unije.


Inozemni volonteri


Ovoga ljeta u Belom je i četvero inozemnih volontera, a među njima Ekaterine Tevdorashvili iz Gruzije te Elena Morozova iz Rusije, koje su stigle kao volonterke ESC-a, tj. inicijative European Solidarity Corps te volontiraju za Udrugu Biom. Stigle su u srpnju, a ostaju do kraja rujna te Ekaterine prva kaže kako joj se vrlo sviđa na Cresu, a posebno rad u Centru jer su supovi vrlo neobične ptice.



– Pomažemo u radu Centra, ali i sa supovima. Cres je vrlo lijep, sviđaju mi se šetnice, a i ljudi, govori nam Ekaterine Tevdorashvili.


Elena Morozova dodat će kako su sudjelovale u spašavanju supova u čamcu, doduše više kao moralna potpora, ali je bilo vrlo inspirativno. Također je pohvalila cresku prirodu, ali i ljude koji su dragi i ljubazni, kaže.


– Željela sam volontirati u očuvanju prirode, a uz Cres, bile smo u sklopu volonterskog rada za Udrugu Biom i na Lastovu, Dinari, Učki… Sviđa nam se ovdje, zaključit će Elena Morozova.


Jedini hrvatski strvinar


Bjeloglavi sup (Gyps fulvus) je jedini predstavnik iz skupine strvinara koji se održao u Hrvatskoj te je ujedno i najveća ptičja vrsta koja redovito obitava u našoj zemlji.


Nekada su naše nebo krasile još dvije vrste strvinara, crkavica (Neophron precnopterus) i sup starješina (Aegypius monachus), no obje su izumrle tijekom 20. stoljeća. Marko Modrić nam kaže kako je na creskom hranilištu ove godine primijećen sup starješina.


– Te vrste dugo godina nije bilo na području Hrvatske, ali evo pojavila se na hranilištu, na toj važnoj točki za bjeloglave supove. Vidjet ćemo hoće li dolaziti i idućih godina, to bi svakako bila dobra vijest kad bismo opet mogli govoriti o tome da se supovi starješine ponovno gnijezde na teritoriju Hrvatske, kazao nam je Marko Modrić.