ZAGREB   Razinu (ne)povjerenja u hrvatske djelitelje nogometne pravde najbolje će pokazati činjenica da se od srpnja 2024. godine na čelu Komisije nogometnih sudaca HNS-a nalazi Bertrand Layec. Do tog angažmana šezdesetogodišnji Francuz bio je povjerenik za suđenje u Francuskoj, Belgiji i na Cipru, a od 1998. do 2010. godine nalazio se među elitnim sucima u svojoj domovini. Prije dva tjedna, nakon što je UEFA delegirala Igora Pajača za treće kolo Lige prvaka, Layec je putem službenih web stranica HNS-a objavio svoju analizu suđenja u SuperSport HNL-u.

»U usporedbi s europskim standardima, može se reći da su hrvatski suci od početka sezone dosljedno primjenjivali tehničke kriterije, osobito u ključnim trenucima utakmica (kazneni udarci, crveni kartoni, pogoci). Na međunarodnoj razini, broj delegiranja naših sudaca ostao je na sličnoj razini, a pozitivan trend hrvatskog suđenja nedavno je prepoznala i UEFA – poslije deset godina čekanja ponovno imamo suca u Ligi prvaka! Naime, Igor Pajač je dobio povjerenje europske sudačke organizacije te će u srijedu suditi utakmicu Lige prvaka između Athletic Bilbaa i Qarabaga. Nakon što je prošle sezone Ivana Martinčić sudila finale Lige prvakinja i polufinale Europskog prvenstva za žene, a Ivan Bebek sudio finale Svjetskog klupskog prvenstva kao VAR, hrvatsko suđenje očito se nalazi na putu obnove i povratka među europsku elitu,« stoji, između ostalog, u tom literarnom uratku Francuza na čelu KNS-a.

Zanimljiv dio

Može se pretpostaviti da Layec sutra neće koristiti toliko lijepe riječi, kada u analizi suđenja za prošlo kolo dođe do 77. minute derbija i Pajačevih odluka nakon rušilačkog pohoda Josipa Mišića. Zapravo, taj dio bi mogao biti posebno zanimljiv u svakom smislu jer u pitanju je sudac čije je delegiranje za Ligu prvka protumačio kao znak da se hrvatsko suđenje očito nalazi na putu obnove i povratka među europsku elitu.

Pritom treba napomenuti da UEFA za suce ima tri skupine. U Elitnoj nema hrvatskih djelitelja pravde, dok se u Prvoj nalaze Pajač i Duje Strukan, a u Drugoj Dario Bel, Ante Čulina, Mateo Erceg, Patrik Kolarić i Ivana Martiničić. Doda li se tome i spomenuti povratak u Ligu prvaka nakon deset godina, sve skupa ne zvuči loše.

Međutim, taj dojam ipak vara, pogotovo kada se u obzir uzme zastupljenost zemalja čije lige su u rangu SHNL-a ili ispod njega. Na popisu trideset imena iz Elitne skupine očekivano prevladavaju suci iz najjačih europskih liga, ali i Irfan Peljto iz BiH, Espen Eskas iz Norveške, Srđan Jovanović iz Srbije, Ivan Kružliak iz Slovačke i Slavko Vinčić iz Slovenije.

Razlog postoji

U prvoj skupini po dva suca, baš kao i Hrvatska, imaju Albanija, Azerbajdžan, Gruzija, Mađarska, Litva i Slovenija. Zatim, u tom društvu od 58 imena nalaze se po jedan sudac iz Bugarske, Estonije, Finske, Latvije i Crne Gore. Ukratko, među 88 sudaca koje UEFA smatra najboljima u Europi egzistiraju tri Hrvata.

Kada je riječ o povratku u Ligu prvaka, u prva tri ovosezonska kola tog natjecanja pravdu su barem jednom dijelili spomenuti Peljto, Eskas, Vinčić i Kružliak Jovanović te Donatas Rumšas i Manfredas Lukjančukas iz Litve, Rade Obrenović iz Slovenije i Alijar Agajev iz Azerbajdžana. Iz te perspektive doseg ipak ne djeluje toliko epohalno.

Na kraju krajeva, ove sezone su Litva i Slovenija dale više djelitelja pravde od Hrvatske u Ligi prvaka, odnosno tamo gdje ključni kriterij predstavljaju ocjene stručnih tijela UEFA-e. Dok njihovi kolege iz zemalja čije lige su u rangu SHNL-a ili ispod njega redovito sude na velikoj sceni, jasno je da postoji razlog zbog kojeg se hrvatski suci tamo pojavljuju dosta rijetko.