Posljednji podaci o natalitetu u Hrvatskoj potvrdili su višegodišnji trend: broj novorođenčadi je u konstatnom padu, a iseljavanje u inozemstvo samo je dodatno učvrstilo negativni demografski predznak u državi čije stanovništvo polako, ali sigurno izumire.
O tom problemu, koji jedna vlada nasljeđuje od druge bez vidljivih pomaka u demografskoj politici, razgovarali smo sa Željkom Josić, državnom tajnicom Središnjeg državnog ureda za demografiju i mlade.

Neučinkovito i neodrživo

Pad nataliteta ona komentira ovako:
– Svjesni smo da prirodnom depopulacijom Hrvatska gubi stanovnike, no ovaj problem je karakterističan za većinu razvijenih zemalja, Italiju, Portugal, Njemačku… Iako je demografski iznimno problematično preokrenuti negativni trend u pozitivan, Vlada kontinuiranim mjerama uspijeva ublažiti pad nataliteta.

To je vidljivo prema podacima živorođenih, jer se u periodu od 2010. do 2015. godine broj živorođenih smanjio za 5.858, a u periodu od 2015. do 2020. za 1.658. Često čujemo mlade kako će se odlučiti »imati dijete nakon što poslože život« pa se tako i mnogi prekasno odluče za to. Cilj demografske revitalizacije nije prisilno nametanje određenih mjera, već potpora mladima za stvaranje obitelji.
To se postiže intervencijama na različitim područjima, kao što su potpore za novorođenče, porezne olakšice za obitelji, stambeno zbrinjavanje mladih, vrtići dostupni roditeljima, roditeljske naknade, usklađivanje poslovnog i privatnog života roditelja. Jedan od primjera, kako se pokušava »olakšati« život obiteljima je e-Dječja kartica, kojom obitelji ostvaruju pogodnosti na proizvode i usluge, projekt Središnjeg državnog ureda za demografiju i mlade prepoznat i kod partnera iz privatnog i javnog sektora.

Kako gledate na odluku novog zagrebačkog gradonačelnika o ukidanju statusa majke njegovateljice?

– Mjera roditelj odgojitelj otkad je stupila na snagu 2015. godine nije polučila očekivani rezultat, a pokazala se i ekonomski neodrživom. Broj rođene djece 2019. u Zagrebu je porastao za 23 u odnosu na 2015. godinu, ali 2015. godine je rođeno najmanje djece u zadnjem desetljeću. Pred desetak godina, 2011. na primjer, u Zagrebu je rođeno 8.411 djece, a 2019. godine 8.062. Najveći je nedostatak te mjere negativan utjecaj na poslovni život roditelja odgojitelja, koji jednom kada izgubi tim statusom stečena prava, teško se može uključiti na tržište rada. Tu se u nepovoljnoj situaciji nalaze žene, koje u najvećem dijelu koriste ovo pravo. U dinamičnom okruženju poslovnog svijeta teško se snaći bez iskustva, a k tome u starijoj dobi, dok se svugdje na tržištu rada traži kontinuitet i trajna edukacija, njih višegodišnji izostanak čini nekonkurentnima.

Jednako važno je i to što ta mjera, u ovom obliku, isključuje mogućnost institucionalnog predškolskog odgoja i obrazovanja djeteta. Osim što su mnoga istraživanja ukazala na prednosti polaska djeteta u vrtić, Hrvatska kao članica EU mora se približiti barcelonskim ciljevima, koji propisuju da 95 posto djece u dobi između četiri godine i polaska u školu treba biti uključeno u predškolsko obrazovanje.

Budžet i vizija

Više gradova isplaćuje značajne iznose za rođenje djeteta, pomažu pri kupovini nekretnina, daju besplatan vrtić, ali to ni izdaleka nije dovoljno da bi se situacija preokrenula?

– Slažem se da jedinice lokalne samouprave ne mogu samostalno odgovoriti na izazovna demografska kretanja, starenje stanovništva, smanjenje broja rođenih, odseljavanje, no moraju biti aktivne i znati što njihovoj zajednici treba. Potreban nam je sinergijski nastup i rješavanje demografskih problema od strane svih dionika vlasti na horizontalnoj i vertikalnoj razini upravljanja kao i doprinos društva, poduzeća, udruga i samih pojedinaca. Središnji državni ured za demografiju i mlade prikuplja demografske mjere JLS-ova te ističe uspješne i pozitivne primjere, a kroz Javne pozive financira izgradnju i adaptaciju dječjih vrtića te daje potporu za održavanje i razvoj predškolske djelatnosti potpomognutim općinama od I. do IV. skupine po indeksu razvijenosti.

Što je s jedinstvenim dječjim doplatkom za svu djecu, kojeg se najavljivalo u sklopu pronatalitetne politike?

– Doplatak za djecu je jedan od često korištenih instrumenata populacijske i obiteljske politike u europskim zemljama, pa i u Hrvatskoj. U proteklom razdoblju podignut je dohodovni cenzus, kao uvjet za ostvarivanje prava, s ranijih 50 posto (1.663 kune) na 70 posto proračunske osnovice (2.328,20 kuna), kako bi se stvorile pretpostavke za povećanje broja djece za koju se ostvaruje pravo na doplatak. Uz to postoji i pronatalitetni dodatak, u iznosu od 500 kuna za treće i četvrto dijete korisnika doplatka.
Univerzalni doplatak za djecu je naknada koja bi bila namijenjena svim obiteljima s djecom, bez obzira na dohodovno i imovinsko stanje te dostupna u jednakom iznosu svakom djetetu. U tom kontekstu, mora se sagledavati zajedno s odbitkom za djecu u sustavu poreza na dohodak te uzeti u obzir da doplatak za djecu i odbitak za djecu u načelu imaju iste ciljeve i mogli bi ih na neki način smatrati komplementarnim mjerama. Pri tome moramo biti svjesni da bi univerzalni doplatak bio značajno opterećenje na državni proračun, zato razmatramo odgovarajuće modele u cilju pravednije raspodjele i reforme sadašnjeg sustava doplatka za djecu.

Jesu li porezne olakšice danas stimulirajuće za buduće roditelje? Treba li ih pojačati?

– Kroz strategiju demografske revitalizacije koja je sad u završnoj fazi angažirali smo Ministarstvo financija i očekujemo da će dati svoj obol. Hoće li se ići isključivo na porez na dohodak, to oni moraju odlučiti, a mi potičemo takvo rješenje koje će mlade obitelji osjetiti. Mladi su sada prvi put osjetili povrat poreza, koliko je ostalo u njihovom budžetu. Nama je to iznimno drago, jer nam je to ciljana skupina. Razgovarali smo o porezima na prvu nekretninu, za kupovinu stana, kuće, onome što je nužnost. Tu bi moglo biti prostora za stimulativnije mjere. Da li ići prema manjim mjestima, da ona postanu poželjna za život, tu lokalna zajednica treba biti korektiv. Moramo biti u realnim okvirima i ne donositi mjeru jer nam se sviđa, nego prema potrebama populacije. Zato nam je lokalna zajednica bitna, jer zna probleme lokalnog stanovništva.

Mogu li to lokalne zajednice obzirom na niske budžete?

– Ima lokalnih vlasti koje su bez obzira na budžete napravile iskorak, Novska je bila primjer koji prerasta u moderan grad, privlačan mladoj populaciji. Nije budžet jedini koji ograničava, mora se imati jasnu viziju razvoja. Uključili smo se u projekt s udrugom gradova, iznenadila sam se koliko neki gradovi polažu na mjere. Bilo mi je zanimljivo vidjeti da je jedna od mjera klupa za dojenje. To je sitnica, ali mamama s novorođenom djecom to možda mnogo znači, a gradska uprava je to prepoznala.

Što je po vašem mišljenju dosad najučinkovitija demografska mjera, koja je doista polučila rezultat?

– Jedna od značajnih mjera ostvarena je u području potpora obiteljima. Vremenske potpore koje propisuje važeći Zakon o rodiljnim i roditeljskim potporama, a kojim su obuhvaćeni dopusti, poštede od rada i propisano vrijeme za brigu o djetetu, vrlo su fleksibilne. Istim su zakonom propisane i novčane potpore kao izvori socijalne sigurnosti za vrijeme korištenja tog prava, a maksimalni iznosi tih naknada su se kao što znamo, u prošlom mandatu podizali dvaput.
Iznimni rezultati su postignuti na području sustava predškolskog odgoja i obrazovanja. Prema podacima Eurostata, Hrvatska je postigla u zadnje četiri godine najveće povećanje obuhvaćenosti djece programima ranog predškolskog odgoja i obrazovanja u odnosu na države EU-27. Još 2016. godine 56 posto djece je bilo obuhvaćeno programima ranog predškolskog odgoja i obrazovanja, a 2019. godine čak 71,5 posto djece. Time se Hrvatska polako približava ostvarivanju barcelonskih ciljeva o obuhvaćenosti djece formalnom skrbi o djeci. Uz to, izgrađeno je više od 200 novih vrtića. Ukupna ulaganja u predškolski odgoj i obrazovanje u prošlom mandatu Vlade iznosila su 1,5 milijardu kuna. Ta sredstva uložena su u širenje dostupnosti usluga ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja kroz izgradnju infrastrukture i unaprjeđenje usluga i rada dječjih vrtića. Većina poziva za ulaganja nastavljaju se i u trenutnom mandatu Vlade.

Dijalog s mladima

Mladi su kategorija koja je posebno pogođena u pandemiji koronavirusa. Što ste kao ured za mlade na tome učinili?

– Od osnutka u kolovozu prošle godine, posvećeni smo dijalogu s mladima. S mladima se razgovaralo o njima bliskim i važnim temama, od obrazovanja, zapošljavanja, stambenog zbrinjavanja pa sve do pitanja mobilnosti mladih i suočavanja s pandemijom COVID-19. U suradnji s Hrvatskom psihološkom komorom pokrenuli smo telefonske linije za psihološko savjetovanje mladih i podršku u uvjetima pandemije u svih dvadeset županija i u Gradu Zagrebu, u sklopu projekta »Brini o sebi – budi dobro – proživi COVID«. Osim telefonskim pozivom, psiholozima se mogu obratiti SMS porukom te preko mobilnih aplikacija.
Nedavno smo pokrenuli i portal za mlade Mladihr.hr čiji je cilj informirati mlade o mogućnostima i inicijativama na europskoj i nacionalnoj razini i drugim temama iz područja obrazovanja, psihologije, uključenosti mladih u lokalnu zajednicu, poduzetništvu mladih. To je platforma za dijeljenje sadržaja i informacija od zajedničkog interesa populacije od 15 do 30 godina i mjesto okupljanja gdje svaka mlada osoba može izraziti svoje mišljenje, stav ili ideju.

Jedan od prioriteta Ureda je i osiguravanje financijskih sredstava za potporu organizacijama mladih i za mlade. Udrugama će na raspolaganju biti 10 milijuna kuna za provedbu projekta u trenutno objavljenom Javnom pozivu iz raspoloživih sredstava dijela prihoda od igara na sreću i Državnog proračuna za 2021. godinu. Za mlade u ruralnim sredinama izdvojit ćete 20 posto ukupnih financijskih sredstava radi ujednačavanja šansi i stvaranja više mogućnosti za njih.

– U svim planiranim područjima, od aktivnog sudjelovanja mladih u društvu, info-centara i klubova za mlade, do prevencije ovisnosti i nasilja među mladima, prednost u financiranju ostvarivat će projekti koji se provode u zajednicama s manje mogućnosti i gdje se na provedbi projekta namjerava zaposliti nezaposlenu osobu u dobi do 30 godina. Prioritet za financiranje bit će i rad s mladima na područjima pogođenim potresom i zaštita mentalnog zdravlja mladih.

​Odgajanje građana

Građanski odgoj još uvijek nije zaživio u školama, a znanja i stavovi mladih u tom području su krajnje manjkavi. Kako na to gledate?

– Zagovaramo primjerenu edukaciju mladih koja će omogućiti razvoj njihovih demokratskih potencijala i građanskih kompetencija kao i svih oblika političke participacije mladih. Naravno da tu svoju ulogu ima odgoj i obrazovanje u osnovnoškolskom i srednjoškolskom sustavu. A vježbanje životnih vještina najbolji je način učenja. Zato je mladima je potrebno osigurati sudjelovanje u aktivnostima u kojima će na iskustveni način usvajati znanja, razvijati vještine i sposobnosti aktivnog građanstva. Zakonom o savjetima mladih omogućili smo mladima kontinuirano sudjelovanje u procesima odlučivanja o upravljanju javnim poslovima od interesa i značaja za mlade te njihovo aktivno uključivanje u javni život na lokalnoj i regionalnoj razini, a tu je i Savjet za mlade Vlade kao međusektorsko savjetodavno tijelo Vlade. Kako bi se mlade uključilo u donošenje javnih politika na međunarodnoj razini, podržava se provedba Dijaloga EU-a s mladima, a prvi put je imenovan i hrvatski mladi delegat pri organizaciji Ujedinjenih naroda.

Ali što je s tihom većinom koju to ne zanima? Činjenica je da su nam mladi su jako apolitični i ne znaju mnogo o svojoj građanskoj ulozi?

– Velik dio djece ne želi se angažirati, to je dio njihovog odrastanja, oni žive u svom svijetu. Zato smo savjete mladih naveli kao nešto što treba stimulirati, jer tako oni ipak mogu doći u doticaj s politikom, razvijati građanske kompetencije, demokratske vrijednosti. Niz škola nudi izvannastavne aktivnosti za stjecanje tih vještina. kroz debatne klubove uče kako komunicirati o osnovnim političkim temama. Ali tu se jave djeca koja žele sudjelovati. Nama je izazov kako doći do drugih, koji u tome ne žele sudjelovati. Naš je stav da su škole izvori i formalnog dijela i neformalnog. Djeca su nam jasno rekla da žele sve imati u školi. Nije problem u velikim sredinama, ali u malim sredinama djecu zanima kako napisati životopis, kojim se poslodavcima mogu javiti kad završe školu i niz drugih praktičnih pitanja. I žele te sadržaje u školi. Nastojimo osmisliti takav izvannastavni program koji bi otvorio ta pitanja. Politički život većinu mladih apsolutno ne interesira, nego praktične stvari i sportski sadržaji. Zato forsiramo savjete mladih, da se probaju kroz to ostvariti i realizirati ono što im treba. Tu se nadograđuje formalni dio obrazovanja.

Izlaznost na izbore nam je loša, a kad su u pitanju mladi, još i lošija. Kako ih motivirati da izađu na izbore?

– Svi tako razmišljaju, ali treba ih stimulirati na sudjelovanje. Ako ih pustite po strani, ostat će pasivni promatrači dok jednom ne izraze buntovnost. Ako ih privlačite, date mogućnost da sudjeluju, putem vijeća učenika ili na drugi način, bit će puno jednostavnije da krenu i na izbore. Treba im, dakle, omogućiti da se izraze, da kreiraju svoje mišljenje i razmišljanje. Drugog načina nema.