Najvažnija poruka mladima je da ako hoćeš radit’, prepreke nema, kaže Rađa
ZAGREB – Premda precizne statistike tog tipa nema, nije nimalo neutemeljeno reći da dvorane kina Kaptol Butique Cinema ne pamte kad je u njima zbog jednog filma bilo više dvometraša, a i onih viših od dva metra, što netremice gledaju u filmsko platno. Sve je njih u ponedjeljak navečer u kino potjerao film jednostavan imena »Rađa«.
No, ako je slova u naslovu malo, života je u našeg proslavljenog košarkaša Dina Rađe toliko da je jedan film malo. Prva je premijera održana u rodnom mu gradu Splitu, prije koji dan. Ova zagrebačka je bila druga u nizu, a emocija je ako ne ista, ono posve slična. Dug pljesak na kraju projekcije, pa još kad se Dino Rađa sa suprugom Viktorijom i sinovima Rokom i Nikom (treći Duje je bio opravdano spriječen op.a.) popeo na pozornicu, govorio je sve i o filmu i životu jednog od naših istinskih sportskih, košarkaških junaka.
Edukativan film
Pred projekciju pitamo Rađu je li nakon Splita sa svakom projekcijom lakše ili još teže. Veli, organizacijski je to zahtjevno, valja puno telefonskih razgovora obaviti. Ma, što je s emocijom!?
– Koliko god puta sam gledao film, uvijek sam plakao. To mi je nekako pod normalno. Ali, ja sam subjektivan, vidjet ćemo što kažu ljudi koji nisu usko vezani uz mene – na to će iskreno Rađa.
Film je to o košarci, o Jugoplastici, Bostonu, Rimu, Ateni, Zadru… O Kukoču, Stojku, Draženu, Komazecu… No, dade se tu ispipati i štošta o jednom vremenu koje je, ipak, bilo drugačije od današnjeg. Pitamo Rađu zašto bi mladost, pogotovo oni koji su se u sport dali, trebala pogledati ovaj uradak.
Foto: D. KOVAČEVIĆ
– Vidjet ćemo, radimo na tome. Zasada je dogovoren još Zadar.
A ja li Viktorija zadovoljna? – pitamo.
– Naravno – uz diskretan će osmijeh Rađa koji je, ispod sakoa, imao majicu s likom svoje supruge.
Savršen film
Ona je pak odjenula majicu s likom svoga supruga. Doduše, taj lik je onaj iz mlađih Rađinih dana s obzirom na to da ima guste uvojke.
– Bio je puno ricastiji u to doba iz kojeg je slika – velimo.
– Imao je puno više kose – smije se Viktorija.
A film?
– Film je fenomenalan! Osim što je Koceić napravio vrhunski posao, film je životan, blizak ljudima i reakcije su fenomenalne – ne dvoji Viktorija Rađa.
Foto: D. KOVAČEVIĆ
I ona je mišljenja da se iz njega dade štošta naučiti. Pače, veli nam kako bi ga prije svega trebali gledati roditelji da nešto nauče, a onda i djeca, o načinu rada, o požrtvovnosti. Fascinantno je, kaže, da je Rađa prvi put pomislio da bi košarka možda mogla biti njegov životni poziv tek nakon što je s Jugoplastikom pokorio Europu, dok danas roditelji u startu dižu kredite nadobudno da bi silom napravili sportaše od djece.
Film »Rađa« uradak je uz koji se i smije i mrvu suzi, iskren prije svega, dirljiv pogotovo kad je u kadru Rađina majka. Dvometraši u publici, od Stojka Vrankovića, preko Slobodana Subotića, pa do košarkaških učitelja Mirka Novosela i Slavka Trninića zadovoljni. Čestitali su Rađi na filmu i Danijela Martinović, Marijana Batinić, Slavko Sobin, Tarik Filipović… A zadovoljan i Ćiro Blažević. Film je, sumira trener svih trenera, savršen.
