SPORTPLUS Kapetan hrvatske rukometne reprezentaciju uopči prve švedske avanture

Vori: Svi nas već vide prvacima, ali stanite malo...

Milan Krasić/SPORTPLUS

Najviše se pribojavam prve utakmice, otvorenja turnira, gdje će postojati nervoza iako smo svi prošli sve to. Rumunji ulaze rasterećeno, nemaju što izgubiti, a mogu puno dobiti. Mi ne bježimo od uloge favorita, oprezan je Vori



Zna se tko danas vlada svjetskim rukometom ako pričamo u individualnim razmjerima. Ivano Balić, Nikola Karabatić, Thierry Omeyer, Luc Abalo, Olafur Stefansson, Karol Bielecke i tako dalje i tako dalje… Svatko na svoj način i svojim kvalitetama. Kao i svojim osebujnostima koje privlače često i više nego ono što dečki rade na parketu. Bielecki je


izgubio oko, vratio se snagom volje, igra opet kao nekad. Karabatić je punio novinske stupce odnosom s Blankom, a Balić? Što Šveđani pišu o mozartu?


“Artist, bohem, nationalidol – och störrokare”. 




Prethodni red smo citirali sportski list kojeg smo pokupili negdje po snijegu Malmöa, a navedene riječi stoje uz ime i prezime Ivana Balića. Prve tri riječi nije teško prevesti. Igrajte se s maštom s ovim posljednjim. Nije teško. I logično je.


Ivana se nadalje apostrofira kao ‘genija kojeg je užitak gledati dok predvodi svoju momčad u napadu i odigrava prave poteze u najboljem trenutku’. Divi mu se cijeli svijet, to nije sporno. Ivano je danas jedno od najvećih rukometnih imena. Najvažniji Golužin igrač. Magazin Handballwoche ga naziva ‘neprikosnovenim superstarom’. Superlativa oko Balića na svakom koraku.


A sada da vam otkrijemo malu tajnu. Och störrokare znači ‘okorijeli pušač’. Zapadnjaci se tome čude, za nas je to, kada je Balić u pitanju, normalno poput ‘dobro jutro’.



– Tu smo već četiri dana, dosta je tvrda dvorana. Zašto, nemam pojma – rekao je na druženju s novinarima Vedran Zrnić.


Rumunje svi promatramo kroz prizmu one utakmice u Karlovcu od prije par mjeseci. Na startu europskih kvalifikacija, kada je Hrvatska dobila lakoćom 12 razlike. Uz to su još na SP došli bez jednog od najboljih igrača Sanije, došli su nakon -17 protiv Švicaraca i Slovenaca, ali kapetan Vori spušta loptu, ne da tako razmišljati i u tom smjeru voditi razgovor.


– Htio bih se nadovezati na nešto što čitamo kroz medije u zadnjih par dana, što je lijepo za čitati – počeo je Vori o medijskim natpisima i Hrvatskoj već na krovu svijeta.


Uvjerili smo se dolaskom u Švedsku, te proputovanjem preko Njemačke, kako naše rukometaše u završnici ne vide samo hrvatski mediji i stručnjaci, već i mnogi strani. To je tako i od toga se ne može pobjeći. Ma koliko to Vori i dečki pokušavali.


– Trebamo prije svih mi igrači ostati čvrsto na zemlji, svi nas već vide prvacima. Dobro je izbornik rekao na sastanku „ne moramo niti igrati, već smo osvojili“, ali nije tako. S tog aspekta će tretirati i pričati o Rumunjima.


– Najviše se pribojavam prve utakmice, otvorenja turnira, gdje će postojati nervoza iako smo svi prošli sve to. Rumunji ulaze rasterećeno, nemaju što izgubiti, a mogu puno dobiti. Mi ne bježimo od uloge favorita.


U odnosu na laganu pobjedu od 12 razlike, Vori je uočio nekoliko noviteta.


– Obrana 6-0 im je jača strana, imaju odličnu tranziciju, što nisu imali u prvoj utakmici. Iznenadilo me i što sam vidio brzi centar u nekim trenucima. Igra s dva pivota izgleda odlično, na njih će trebati pripaziti.


Upozorio je i na lijevog vanjskog, Csepregija koji je za Constantu igrao protiv Zagreba na otvaranju Lige prvaka.


– Ne libi se šutirati sa 13 metara, ima bombu u rukama. Ali dobro smo se spremili, ne samo za to, već i za sve ostale utakmice. 


Rumunji nisu sastav iz vrha, nisu elita, ali su protivnik po mjeri za start prvenstva. Ne smiješ se previše opustiti kao da je riječ o Australcima ili Alžircima, treba odraditi pravi početak, a ako se samo na kratko prisjetimo prvih utakmica na prošlim natjecanjima, jasno je zašto Goluža posebno traži oprez. Koreju smo u Splitu jedva dobili, u Austriji je bilo gusto protiv Norveške, u Norveškoj 2008. protiv Poljaka egal poluvrijeme pa pobjeda.


Dobar start danas se nameće kao imperativ, jer se protiv Rumunja ne smije kiksati. Skupina je puna zamki (Srbija, Danska), ovaj dio ždrijeba još puniji (Švedska, Poljska) i ne bi se željeli uvlačiti u neplanske probleme. Zbog toga će dečki danas odraditi posao kako znaju.