Pobijedio je Vlatko, dobio četvrti mandat, poraženi, kako je to poslije svih izbora, kokodaču, uvjereni da su prevareni. Prebjega ima uvijek, pravila igre tumačili su oni koji su ih i napisali.

Reno Sinovčić nije uspio izboriti “dubrovačku vjerodajnicu”, snagom mišića…

Štimčeva 24 glasa su, međutim, potvrda da u našem nogometu više ništa neće biti isto. Izgubio je za jedan glas, izgubljen u “paragrafima”  dubrovačke republike… Bivši i novi predsjednik je iz “cirkusa” izašao bez riječi. Kasnije je kazao:

– Ovo što se  događalo posljednjih šest mjeseci prava je nogometna sramota. To što ste vi novinari radili, ima izuzetaka, bilo je neprobabljivo. Veličali ste koješta, a pljuvali samo po meni i Savezu. Tvrde da je hrvatski nogomet u mulju, pa mi smo od jučer sedmi u Europi. Ljudi  se čude.

Sinovčićevo ponašanje, riječ o poraženome, kao i ostale napadaje ludila Marković nije htio komentirati.

U srijedu bi Marković trebao sjediti na klupi Vatrenih 90. na riječkoj Kantridi, na obilježavanju 20. godina od susreta Hrvatska – Rumunjska (2-0), 22. prosinca 1990. godine. Izbornik je tada bio pokojni Dražan Jerković, a treneri Vlatko Marković, Vladimir Lukarić i Ivica Grnja.

– Stižem! Prije dvadeset godina sam na Kantridu stigao ravno iz Beča. Sada iz Mađarske putujem za Genevu na sastanak  Tehničke komisije UEFA-e, pa iz Švicarske na Kantridu, govori Marković.

Izgubili ste za jedan glas, utrku u fotofinišu…?

-  Ključ je bio – Dubrovnik.  S tim jednim glasom uzeli su nam sve, praktički četiri glasa. Čim nismo imali taj glas za verifikacijsku komisiju i radno predsjedništvo, sve je bilo na vagi. Šteta što su Rubešu “okrenuli”. Kidnapirali. Mislim da je to bio stav Rijeke. Nakon mene Kantridu su, naime, pohodili i – Oni. Ali bez obzira na to, krađa u Dubrovniku skrojila je rezultat, odredila pobjednika – rekao je Igor Štimac.

No, možda nije kraj…