Što se to promijenilo u 2010. u hrvatskom nogometu? Ništa, još je jedna godina prošla, svi protagonisti samo su ostarjeli. Neki će se time hvaliti, kažu, iskusniji su, za druge se govori da su - posenilili. Slaven Bilić i dalje je izbornik, Dražen Ladić vodi U-21 reprezentaciju, koja je opet ostala bez velikog natjecanja. Zdravko Mamić još uvijek je glavni, Sammir je opet u depresiji, Hajduk opet gleda Dinamu u  leđa… A Vlatko Marković opet je predsjednik saveza, Igor Štimac opet je na suprotnoj strani, Zvonimira Bobana nema nigdje. Doista, sve je isto kao i lani, ovaj cirkus na skupštini HNS-a samo je malo uzburkao strasti, pokazao tko je kakav i samo naglasio ono što već znamo – da se još dugo nitko i ništa u nas neće promijeniti. Da će glavno pitanje sljedećih mjeseci biti: ‘kako preživjeti još jedno nogometno proljeće’? 

Dinamo je ostao bez Europe, dva mjeseca pripremat će se za još jedan naslov prvaka, Mamić će uvjeravati navijače kako nema prodaje i da se sprema pohod na Ligu prvaka. A Vaha kako je Cibalia prva nadigrala Dinamo u prvenstvu i kako svaka momčad mora podnijeti pokoji poraz te da ga u Dinamu još čeka mnogo posla… U Hajduku će i dalje ‘lajati’ na suce, Svaguša i ‘čovjek iz naroda’ tražit će trenera koji bi trebao donijeti naslov prvak na 101. rođendan. Derbi? Bit će kao i svaki drugi. Manje od tri – čista oklada. Mislimo, dakako, na udarce na gol. Nakon vjerojatne pobjede Hrvatske u Gruziji Vlatko Marković će otići u Tuhelj i jubilarni peti put položiti kamen temeljac za kamp i pričati kako je u njegovom mandatu hrvatska nogometna reprezentacija u svjetskom vrhu, na čemu mu je jubilarni 100. put čestitao i prijatelj Mišel. Cijelo to vrijeme tribine će i dalje biti prazne, stadioni sve derutniji, slabi prvoligaši sve slabiji. Igor Štimac prozivat će Markovića i Srebrića, tražiti da se objave dokumenti, Zorko će odgovarati sa ‘čestitam’ i pozivom na juniorski turnir ženskih reprezentacija u Gunji… 

Ne ulazimo sad, kad je sve gotovo, u polemiku bi li Štimac bio bolje rješenje od Markovića, bi li se tim jednim glasom okrenula sudbina hrvatskog nogometa. Ali znamo kako će biti nakon ove minimalne pobjede starog predsjednika. Grozimo se odgovora na pitanje: Kako preživjeti proljeće? i premda pozicija, na čelu s Mamićem, govori kako je hrvatski nogomet najbolja stvar u državi, kako dva kluba igraju cijelu jesen u Europi, reprezentacija je prva u skupini, a domaće je tlo puno mladih, talentiranih igrača koji jamče blistavu budućnost. No, to je samo maska, ona jezgra unutra je trula, a sve je manje izgleda da će se išta uskoro promijeniti. Slijedi doba novih razočaranja, uz poneki ushit, novih sukoba i previranja, optužaba i prijetnji… 

Umorni smo već o toga, želimo nešto novo. Ako vladajuća garnitura hrvatskog nogometa – ne mislimo samo na HNS, nego na sve one koji pune naslovnice novina – nešto ubrzo ne promijeni, bojimo se da će proljeće trajati do ljeta, ljeto do zime, onda opet do proljeća. Da će se pitanje iz naslova skratiti na: ‘Kako preživjeti’? I onda kad se sjetimo Mamićevih riječi da je nogomet najzdravija grana u Hrvatskoj! Zar smo stvarno u tolikoj banani?