Jedna engleska poslovica kaže da bi se željeno moglo i ostvariti. U Blankinu slučaju ne drži vodu. Ono - moglo...! Od nogometa je nemoguće pobjeći. Meštrovićev zdenac ima 125 cm, za loptačke želje trebao bi nam - kontejner
Rijeka bi se ove godine trebala (peti puta) kandidirati (ako Vlada stavi potpis…) za domaćinstvo Mediteranskih igara 2017.), na kojima sigurno više neće skakati Blanka Vlašić. Atletska manekenka mogla bi biti počasna gošća sa svojim sinom (ili kćerkom) – Daeguom! S djetetom na riječkoj bi se na rivi igrao djed Joško…
Zbog čega bi Blanka svom djetetu dala ime – Daegu? Zar postoji prikladnije ime ako Blanka u južnokorejskom gradu od 2.500.000 žitelja krajem kolovoza skoči do oblaka – u zagrljaj besmrtnosti, iznad letvice postavljene na 210 centimetara
Zbog čega bi Blanka svom djetetu dala ime – Daegu? Zar postoji prikladnije ime ako Blanka u južnokorejskom gradu od 2.500.000 žitelja krajem kolovoza skoči do oblaka – u zagrljaj besmrtnosti, iznad letvice postavljene na 210 centimetara. Izbriše povijest, 24 godine stari rekord (209) Bugarke Kostadinove. Od Rima i Kostadinove (1987.) do Daegua i Vlašićke (2011.) rekordi se ruše na Svjetskim prvenstvima. Olimpijske igre se pamte po medaljama…. Zlatnima, dakako. Daegu kao obiteljska tradicija. Jer Blanka je dobila ime po Casablanci! Rodila se, naime, dvadesetak dana (1983.), nakon što je otac Joško osvojio zlatnu medalju na Mediteranskim igrama u desetoboju (7.440 bodova). Bilo je to i doba zlatnih vaterpolista (Roje, Bebić, Sukno, Paškvalin…) i rukometaša (Zovko, Obran, Bašić…), sportova od kojih, kao i od Blanke, u godini u koju smo stidljivo zakoračili, očekujemo medalje. I prošle godine, kada je hrvatski nogomet skrenut na mrtvi mundijalski kolosijek, upravo su oni hranili naše gladne želuce.
Jošku Vlašiću želim svjetsku krunu kralja trenera i očeva! Jer, davno je(su) prerasli dalmatinsku i hrvatsku razinu. A ljutnja zbog imenovanja Gipsa Kostelića je više stvar karaktera nego povrijeđena ega. Joško je, naime, bio desetobojac. A to su sportaši koji nikada ne puštaju kost. Rotvajleri! Joško se kupao u znoju, Blanka je elegancija pokreta, poezija i umjetnost. DNK je isti. Kao jamstvo, bez stavljanja ikakva tereta na leđima, da je 210 centimetara ispod nje… Čekat ćemo, ako treba, neka se Blankin sin zove – London! Olimpijske su igre 2012. u engleskoj prijestolnici.
Želju smo bacili u Zdenac života (1905), Ivana Meštrovića, čudesnog djela velikog majstora. Uživanje u životnim radostima posebno je istaknuta kod parova koji se ljube i grle. Svojim kretnjama pokazuju nježnost i bezbrižnost… Blankini skokovi!
Na Europsko 2000. nije otišao Miroslav Blažević, prošle godine je Slaven Bilić gledao (mi s njime), mundijal ispred tv ekrana. Biliću (i nama svima!), želim da bez trauma prebrodi kvalifikacijski ciklus za Euro 2012., sve poentira pobjedom nad Grcima usred – Atene!
Jedna engleska poslovica kaže da bi se željeno moglo i ostvariti. U Blankinu slučaju ne drži vodu. Ono – moglo…! Od nogometa je nemoguće pobjeći. Meštrovićev zdenac ima 125 cm, za loptačke želje trebao bi nam – kontejner. Jedno smo desetljeće, prvo trećeg milenija, zaključili neodlaskom na veliko natjecanje. Na Europsko 2000. nije otišao Miroslav Blažević, prošle godine je Slaven Bilić gledao (mi s njime), mundijal ispred tv ekrana. Biliću (i nama svima!), želim da bez trauma prebrodi kvalifikacijski ciklus za Euro 2012., sve poentira pobjedom nad Grcima usred – Atene! U što vjerujemo kao i u Blanku, a onda ono što se čini nemogućom misijom, ali…
Pomirenje Markovića i Štimca, velikih vjernika (veličina čovjeka je u – praštanju!), a da misu služe zagrljeni kumovi Ćiro Blažević i Zdravko Mamić. Da Ivan Brleković i Davor Šuker zajedno pročitaju nekoliko stranica Biblije. Davor je spreman za učenje, a Ivanu je kasno za vježbanje jedanaesteraca… Zlatku Kranjčaru, izborniku Crne Gore, da u Moraču baci Fabija Capella (i Engleze), ishoduje vizu za Europsko prvenstvo. Svim hrvatski trenerima da dočekaju i iduću novu godinu na istim klupama. Robertu Prosinečkom da ukroti “partizane” (crno-bele), i sve Srbe. Neka mu zasja “zvezda”! Našem prvoligaškom nogometu – regularnost i poštenje. I daj Bože, klubovima sponzore. I čuda se događaju.
Premijerka Kosor je rekla da krvi neće biti, suza sve manje, a znoj će teći potocima. Primljeno k znanju, i kada je u pitanju sport.
Nije sve tako crno, ljudi moji. Sport, bez obzira na sve nedaće, još uvijek je zdravo tkivo hrvatsko.
