ŠIBENIK Tko te pita… Ta sada već čuvena rečenica koju je Radomir Đalović prebacio preko usana nakon plasmana u finale SuperSport Hrvatskog kupa definitivno se može primijeniti na gostovanje Rijeke u Krešimirovom gradu. Naime, kada se u obzir uzme prikazano na terenu, Šibenik je zaslužio barem bod. Međutim, Martin Zlomislić je upisao dvije čudesne obrane, a suradnja Tonija Fruka i Naisa Djouahre Rijeci je donijela vrijednu pobjedu iz praktički jedine suvisle akcije na utakmici.

Uvodne sekunde utakmice su pokazale daje voljni moment sasvim solidn na obje strane. Duje Čop je odmah krenuo iz sve snage, probivši se s loptom u nogama kroz domaće redove poput buldožera, a zatim je s desne strane udario malo prejaku dijagonalu prema Gabrielu Rukavini. Već u idućoj akciji Šibenčani su pokazali da je i njima stalo, preko Ivana Laće koji je iskosa, s lijeve strane, lansirao bombu prema bližim rašljama. Promašio je za nekoliko centimetara, ali gol ne bi vrijedio i da je pogodio jer se nalazio u nedozvoljenoj poziciji.

Iako je subota u Šibeniku bila prilično vruća, igrači obje momčadi od početka su jurili, tražeći situaciju koja bi im donijela priliku za vodstvo. U usporedbi s jesenskim sučeljavanjem istih suparnika na Šubićevcu, ovo je, barem u toj početnoj fazi igre, bila dosta žustrija utakmica. Međutim, početnih dvadeset minuta nije donijelo konkretnu opasnost pred golovima. Što zbog lošeg terena, što zbog brzopletosti, inicirane velikom željom na obje strane.

Šibenčani su svoje akcije uglavnom pokušavali graditi preko bokova, s naglaskom na svoju lijevu stranu, kao da su u Luki Menalu na poziciji desnog beka vidjeli najslabiju kariku suparnika. On im je, pak, pokazao ta procjena nije bila dobra, pa su uskoro počeli šarati. Rijeka je također išla preko bokova, ali, kada bi uspješno izgradila akciju, niti jedan centaršut nije stizao na točnu adresu. Sve skupa je iznjedrilo prvi pola sata začinjenih borbenošću, trkom i kroničnim nedostatkom kvalitetnog zadnjeg pasa, s time da se izgubio i onaj početni tempo.

Prvu pravu priliku konačno je donijela 34 minuta. Stefan Perić je s desne strane lansirao ubačaj na suprotnu stranu kaznenog prostora Rijeke, gdje je Laća visoko skočio i usmjerio loptu na peterac, prema natrčalom Ivanu Santiniju koji je iz prvog dodira prebacio gol. Riječka obrana u toj je situaciji mlitavo reagirala, ali je, isto tako, imala i puno sreće. Naime, prekaljeni centarfor Santinijevog kalibra rijetko si dopušta takve promašaje.

Osim toga, vrlo brzo se ispostavilo da Rijeka nije uspjela složiti opasnu akciju do odlaska na petnaestominutni odmor u svlačionicama. Opet, igračima nitko nije mogao ništa zamjeriti jer stvarno su pokušavali nešto odigrati i zaprijetiti. Pri tome je ključ problema bio u podlozi. U usporedbi s čudesnim tepihom na Rujevici, teren na Šubićevcu predstavlja pravi pravcati povratak u kameno doba. Bez pretjerivanja.

Rijeka, međutim, ni na početku drugog dijela nije djelovala bolje. Uporno traženje kombinatorike grbavom igralištu moglo je proći samo u slučaju iznimno povoljnog spleta okolnosti, a takve stvari ne događaju se baš svaki dan. Šibenik je preskakao igru kada ne bi bilo drugog rezona, i to mu je donosilo nekakvu korist, u obliku gužvi i prekida. Te situacije su, pak, samo podizale ionako visoku razinu nervoze u riječkim redovima.

U 59. i 60. minuti domaćoj momčadi su vodstvo uskratile spomenute Zlomislićeve čudesne intervencije. Kod prve situacije Šime Gržan je direktno iz kornera s lijeve strane desnicom potegnuo pod prečku, a kod druge je Šibenik odigrao lijepu akciju koja je izbacila Laću na desnoj boku. Njegov prizemni ubačaj kroz kazneni prostor stigao na suprotnu stranu, do Elvira Durakovića, čiji je udarac Zlomislić savladao na crti.

Đalović je brzo reagirao, uvođenjem Amera Gojaka umjesto Čopa, a to je značilo da Fruk prelazi na poziciju špice u 62. minuti. Nešto kasnije ta rošada je donijela asistenciju za toliko željeni gol Rijeke. Naime, Lindon Selahi je dodao Djouahri koji je podigao loptu u zrak, a Fruk ju je jednim dodirom odigrao prema naprijed, u kazneni prostor. Ispostavilo se da je taj potez predstavljao dupli pas. Uglavnom Djouahra je nastavio dalje, s Morrisonom Agyemngom na leđima, i savladao je Ivana Filipovića – 0:1.

Taj trenutak označio je erupciju oduševljenja u gostujućim redovima, kako na terenu, tako i na klupi. Realno, Rijeka se do tada patila i nije djelovala kao momčad koja je u stanju ozbiljnije zaprijetiti suparniku koji je ipak nešto stvorio. Na kraju krajeva, samo nekoliko minuta prije gola Zlomislić je istaknuo kandidaturu za igrača utakmice.

Nakon vodstva Rijeka je imala priliku iz prekida, ali udarac glavom Stjepan Radeljića nije bio dovoljno precizan. U međuvremenu je Rajko Vidović sve karte bacio u napad, a to ga je u 75. minuti dovelo na nekoliko centimetara od izjednačenja. Tada je Lovre Kulušić pobjegao po desnoj strani i ubacio u sredinu, gdje Laća odapeo sa deset metara. Na ogromno razočaranje Šibenčana, lopta je pogodila prečku, a zatim je u visokom luku pala u Zlomislićevo naručje.

Ostatak utakmice komotno se može opisati kao hod po mukama za goste. Kako je vrijeme curilo, tako se Rijeka povlačila pred Šibenikovim stihijskim napadima. U 90. minuti Kulušiću se otvorila prilika na šest metara od gola, nakon ubačaja s desne strane, ali njegov udarac lansirao je loptu iznad prečke. Bila je to zadnja opasna situacija na utakmici.