Foto D. KOVAČEVIĆ
Izvedba je bila daleko od standarda koji bi bio na razini renomea kluba.
povezane vijesti
VARAŽDIN Točno tri mjeseca nakon poraza koji joj je prošle sezone razbio trofejne snove Rijeka je završila gostovanje u Varaždinu pozitivnim rezultatom, ali to nikako ne može zadovoljiti Željka Sopića i njegove igrače. Ukratko, izvedba je bila daleko od standarda koji bi bio na razini renomea kluba.
U odnosu na utakmicu s Elfsborgom, Sopić je napravio samo dvije izmjene. Na klupi za pričuve ostali su Stjepan Radeljić i Dejan Petrovič, dok su u sastav upali Ante Majstorović i Lindon Selahi. Nikola Šafarić također nije puno mijenjao jedanaestorku koja je u prvom kolu započela gostovanje kod Gorice. Umjesto Leona Belcara u udarnu postavu je upao opravljenik Frane Maglica, a sve ostalo bilo je isto.
Odmah na početku malo je nedostajalo da se ponovi scenarij za drugi gol Varaždina na zadnjem gostovanju Rijeke u Gradu Baroka. Domaći su napravili visoki pressing, natjeravši Marijana Čabraju da, baš kao i tri mjeseca ranije, gurne tešku povratnu loptu prema svom golmanu prema kojem je jurio suparnički igrač. Tog 11. svibnja u tim ulogama su bili Nadiljko Labrović i Domagoj Drožđek, a sada je Martina Zlomislića pritiskao Michele Šego.
Samo Sopić zna je li u tom trenutku proživljavao ono što se popularno naziva deja vu. Naime, Zlomislić se spetljao i sve je mirisalo na još jedan pacerski gol. Srećom po Rijeku, Šegu je inercija odnijela u prazno i opasnost je otklonjena, uz veliku dozu panike. Nakon te situacije gosti su uhvatili obrambenu stabilnost, odbivši početni juriš Varaždinaca koji su vrlo brzo shvatili da po teškom i sparnom vremenu nije preporučljivo nabijati snažan tempo.
Kako su minute curile, tako je Rijeka preuzimala konce igre i počela je prijetiti. Doduše, nisu to bile one akcije od koji se suparničkim braničima ledi krv u žilama, dok golmani naglo postaju religiozni. No, nešto se događalo u napadačkoj trećini terena. Opet, inicijativa Rijeke Varaždinu je otvorila koridore za kontre, pogotovo nakon olako izgubljenih lopti u nepotrebnim driblinzima. Tako su se u 33. i 36. minuti iskosa po desnoj strani sjurili Šego, odnosno Marko Dabro. Prvi je pucao pokraj suprotne stative, a drugi je napucao loptu u vanjski dio mreže bližeg kuta.
Rijeka je, pak, pokušavala nešto napraviti po bokovima, no ta ubacivanja uglavnom su bila adresirana na domaće braniče i naručje Olivera Zelenike. Ono što je prošlo nije nudilo priliku za čist udarac koji bi išao unutar okvira gola. Lupanje dijagonala u završnici prvog dijela također nije donijelo ništa konretno. Ukratko, Rijeka je imala jalovu premoć i do odlaska na odmor nije uspjela pronaći dobitnu kombinaciju za nadmudrivanje Varaždinanaca koji su djelovali nešto opasnije.
Početak nastavka donio je pokušaj Tonija Fruka iz prekida, ali taj slobodni udarac sa 25 metara samo je donio crvenilo na koži nekome u živom zidu. Iako je Rijeka i dalje imala posjed lopte i inicijativu, Zelenika u tim trenucima još uvijek nije morao ozbiljnije intervenirati, s time da je lavovski dio posla u varaždinskoj obrani odrađivao reprezentativac Mauritanije Lamine Ba koji je u 59. minuti morao napustiti teren zbog ozljede.
Sopić je pokušavao izmjenama promijeniti raspored snaga na terenu, ali ulasci Petroviča i Brune Bogojevića i Emmanuela Bande, umjesto Veldina Hodže, Fruka i Selahija nisu imali željeni učinak. S druge strane, raspoloženi Šego često je radio nered po desnom krilu, dižući domaće navijače na noge. Pri tome je u nekoliko navrata lijepo surađivao s Maglicom koji je također odigrao vrlo dobru utakmicu. A Rijeka je i dalje tražila ideju i čekala onaj trenutak kada profesor Baltara slavodobitno skače u zrak, nakon bjesomučnog hodanja lijevo-desno.
Samo, zbivanja na terenu sugerirala su da se to može dogoditi samo slučajno. Jednostavno, Sopićeva momčad nikako nije uspijevala pronaći recept za rastrčane i vrlo živahne Varaždince koji su i dalje pokušavali prijetiti iz kontri i polukontri. A minute su neumoljivo curile u nepovrat. OK, bilo je tu nekoliko pokušaja gostujućih ofenzivaca, ali sve skupa nije bilo dovoljno. Uz to, Šafarić je u završnici ubacio dva svježa igrača na krilne pozicije, pokazujući da mu nekakvo zatvaranje utakmice ne pada na pamet.
Realno gledajući, trener Varaždina nije ni imao razloga za povlačenje takvog poteza jer Rijeka u nedjelju navečer nije djelovala kao momčad pred kojom bi trebalo drhtati. Štoviše, u 90. minuti Varaždinci su odigrali kontru koja je Vanetu Jovanovu omogućila ulazak u kazneni prostor suparnika s desne strane, uz dvije-tri opcije za odigravanje u sredinu. Srećom po Rijeku, Banda je uspio izbaciti loptu u korner dok je taj Makedonac razmišljao o svom idućem potezu. I to je bilo to, jer uskoro je stigao kraj utakmice koja je Sopiću servirala prvi remi u novom prvenstvu.
