Jakov Butković, 17-godišnji je igrač kadeta HNK Rijeke. Igra na nekoliko pozicija, a s obzirom da je već sedmu godinu dio istog tima, dio istog odrastanja, polako prelazi u status kad se ozbiljno počinje razmišljati i o seniorskom nogometu. Istina, najprije treba maturirati. Kakva god da te karijera čeka, srednjoškolska diploma bazna je obaveza, naprosto civilizacijska datost i potreba. Jakov ima i nemali broj navijača, primijećen je i ne samo zbog dobrih igara, image i frizura mu odudaraju od današnjih klišeja – jer dok je većina nogometaša skoro pa gologlava, njegova duga kovrčava kosa privlači podosta pogleda. Pa i onog dijela njegove generacije koju nogomet baš i ne zanima previše.

Jedan od stalnih posjetitelja utakmica mlađih generacija Rijeke, s obzirom da to čini od 2017. godine kad je Jakov počeo igrati za mlađe pionire Rijeke, je i njegov otac. Oleg. Istina, Oleg Butković je u nogometnom smislu najveći fan reprezentacije Hrvatske čijih je nastupa gledao “bezbroj”, dakako ne samo od kad je na državničkoj funkciji nego i od mladih, studentskih dana. S obzirom da je već desetak godina na ministarskoj funkciji, ne voli se Butković na taj način isticati, ne želi sina iskorištavati za osobnu promociju. Kao ni pokazivati činjenicu da posjeduje kolekciju obilježja Rijeke, ne samo sinove dresove.

Ali koliko god on ne voli ovakva povezivanja i poistovjećivanja, za razliku od ministra, mi u medijima volimo baš takve situacije. Jakov dakle ulazi u odlučujuće godine svoje kako nogometne, daleko više i životne karijere. Nogomet, profesionalni ili upis na fakultet. Oboje? Jako teško. Otac Oleg? Što god on želio i kako god si zamišljao nastavak karijere, o njemu će ipak odlučivati isključivo – birači.

HNK Rijeka ima više od 15 tisuća članova. S obzirom da se nalazimo u jeku predizborne parlamentarne kampanje, sve se češće, na razini VIII. i VII. izborne jedinice postavlja i pitanje – a za koga će glasati navijači Rijeke? Ma koliko se činilo da to pitanje nema odgovora, ipak ga ima. Ponajprije, skup navijača Rijeke i njezinih formalnih članova, kao i onih nešto više od šest tisuća vlasnika pretplatničkih karata koje se može smatrati istinskim “vjernicima Rijeke”, poprilično je vjerna preslika stanovništva. Preferencije su dakako različite, idu i na lijevu kao i na desnu stranu, ali ipak, u situaciji kad se mora zaokružiti svog favorita kroz glavu navijača prolazi i misao: a koliko su ona ili on bliski “Rijeci”?

Navedena brojka od 15 tisuća članova je jako velika, nemalo je onih koji povlače paralelu pa kažu kako je s nešto više glasova Marko Filipović, također dugogodišnji posjetitelj utakmica Rijeke, postao gradonačelnikom. I to nije sve! Članovi Rijeke oko sebe, od obitelji na dalje, šire sličnu misao tako da se može reći kako 15 tisuća članova Rijeke ima utjecaj na oko 50 tisuća stanovnika, dominantno Primorsko-goranske, ali u jednom manjem postotku i Istarske te Ličko-senjske županije.

Za koga će dakle, od političara koji se nalaze na izbornim listama, glasati navijači Rijeke… Kad je sedma izborna jedinica u pitanju česti ili stalni posjetitelji utakmica su SDP-ove vedete Ivica Lukanović i Vojko Obersnel. Iako će neki dodati kako su oni na Kantridi i Rujevici “po funkciji”, nije točno, riječ je o osobama koje vole sport te u njemu participiraju na razne načine. Obersnelu će u karijeri zauvijek ostati zapisano da je inicirao izgradnju bazena Kantrida i SC Zamet što su svakako jako velika postignuća, dok je Lukanović danas jedan od ključnih faktora stabilizacije RK Zamet.

U osmoj izbornoj jedinici je Zlatko Komadina. Zaljubljenik u sport od mladosti, košarkaš, a s obzirom da je odrastao na Kantridi, naravno da je neke od prvih koraka učinio i na njezinom, mitskom stadionu. A navike iz mladosti kod njega ne nestaju ni u ozbiljnim godinama. Posjetitelji nastupa Rijeke, i to ne na “centralnoj” je i arhitekt Marin Račić koji se nalazi u SDP-ovoj koalicijskoj listi, kao i član Možemo! Orjen Petković. Ima tu dakako i onih što dolaskom na utakmice koji tjedan prije izbora hine nekakvu svoju strasnu navijačku bit, ali oni brže otpadaju no što pripadaju.

A sad dva političara za koje možemo reći da imaju suprotni predznak: oni su naime prije bili navijači, pa i ultrasi nego – političari. Koliko god da se, ponavljamo govorimo o političarima koji se nalaze na aktualnim izbornim listama, mnogi željeli danas približiti Rijeci jer riječ je o apsolutnom hitu prvenstva i jednom od najvažnijih kandidata za osvajanje titule prvaka što samo po sebi donosi dodatne postotke popularnosti, samo su dvojica oduvijek uz nju: Marin Miletić i Marko Boras Mandić. Upravo se na njihovom primjeru vidi da za Rijeku navijaju ljudi svih političkih opredjeljenja. Miletić je u Mostu dakle desni, Boras Mandić u Uniji Kvarnera koja je lijevi – centar. Marin Miletić je na prošlim parlamentarnom izborima imao i otvorenu podršku dijela navijačke scene, nema razloga da to tako ne bude i danas, da se s tribina na izbore slije nemalo njegovih glasača.

Što pak reći o Boras Mandiću. Pa recimo to da je s Armadom u mlađim danim prošao more gostovanja, da je dio tima koji se iskrcao na Rivu i tako učinio jedan od provokativnih iskoraka u povijesti riječkog navijaštva, da je bio glavni inicijator i lobist, ključni čovjek na političkoj sceni koji je omogućio isplovljavanje prvog Bijelog broda, onog iz ožujka šampionske 2017. godine. Da baš uvijek čini sve što je u njegovoj moći kako bi navijačima Rijeke bilo bolje. Jasno je stoga da njih dvojica, Miletić i Boras Mandić uistinu imaj jako snažnu podlogu kako bi mogli računati i na navijačke glasove. Posebno potrebne lideru Unije Kvarnera jer u Sabor može isključivo – preferencijalnim glasovima.

Dio scene povezane s nogometom su i Željko Jovanović iz SDP-a te Katarina Peović iz Radničke fronte. Jovanović nedvojbeno voli sport, jednako tako jasno je i vidljivo da dolazi na utakmice Rijeke kao što mu je do nje i stalo. No problem je što o djelu navijačke scene Rijeke brzinski ispaljuje vrlo proizvoljne definicije zbog kojih upada političke procjepe kao i sudske sporove. Katarina Peović se nedavno pojavila na utakmici Rijeke u Zagrebu, no da se osim prve misli – provokacija – istinski radi o osobi koju zanima nogomet i koja voli Rijeku, bilo bi poželjno da se na utakmicama pojavljuje, kao i još neki od njezinih kolega, i kad nije – predizborna kampanja.