RIJEKA U srijedu navečer na predstavljanju novih prelijepih dresova beskrajno se uživalo u zajedništvu, bezuvjetnoj ljubavi za klub, za grad. Za voljenu Rijeku. Za cijeli riječki kraj i cijeli Kvarner, Liburniju, Grobnik, Kiriju… Lokalpatriotizam, emocija, onaj osjećaj sreće kada si okružen samo osmijesima, svojim ljudima, od beba u majčinom naručju do nonica i nonića u bijelom dresu koji zaustavljaju pa za selfie mole Miškovića, Fruka, Radeljića, Đalovića…

Navijači i dalje guštaju, ali momčad, struka i cijeli klub od jučer ujutro sve stavljaju u drugi plan. Sva slavlja, sve trofeje, sva zaslužena opuštanja i guštanja. Od jučer postoji samo jedna misao, jedan cilj, jedna misija. Liga prvaka.

Legija stranaca prepuna europskog iskustva zvana Ludogorec. U utorak 22. srpnja, od 20.45 na Rujevici, tjedan dana kasnije od 19.45 uzvrat u bugarskom Razgradu.

Ispunila su predviđanja 99,99 posto struke, igrača, uprave, navijača… Rijeci u utorak na noge neće bjeloruski Dinamo Minsk nego »vječni« bugarski prvak. Samo što dvomeč 2. pretkola Lige prvaka Ludogorec nije izborio nikakvim očekivanim rutinskim pobjedama niti nekom šetnjom pored Bjelorusa nego – jedva. Minimalnih 1:0 kod kuće pa remijem u gostima i to nakon produžetaka. I to uz puno sreće.

A pitanje bi li uopće prošli da Dinamov vratar Denis Špakovski u okruglo 100. minuti nije sam sebi spakirao gol. Visoka lopta na peterac, a »majstor« potpuno sam u skoku loptu lovi – jednom rukom (?!). Naravno da mu je ispala i naravno da su ga nogometni bogovi kaznili tako da je pala točno na nogu protivničkom napadaču, Bjelokošćaninu Yvesu Ericku Bileu koji ju je s 5-6 metara zavukao u bjelorusku mrežu za 2:2 i prolazak Ludogoreca.

Presing i kontre

Bjelorusi su Bugarima u 210 minuta stvorili popriličan broj baš dobrih prigoda, zicera. Imali su ih Bugari, ali Dinamo Minsk otkrio je pukotine u oklopu Ludogoreca koje Rijeka sigurno može i mora iskoristiti.

Kad se Ludogorecu da prostora u vezi, onda »melju«, dominiraju, sakriju ti loptu. No, i tada su ranjivi, posebno preko bokova. Nisu nimalo neodoljivi na prijetnje iz kontre. A kad im se udari presing, upadaju u probleme. Uzorak od dviju utakmica i jednog produžetka bio je posve dovoljan za uočiti kako se ti iskusnici ipak lagano pogube kada su pod pritiskom.

A ako Rijekini igrači nešto moraju raditi otkad momčad vodi Radomir Đalović, onda su to ili visoki presing ili gušenje protivnika žestokim duelima i zgusnutošću tamo gdje je ionako najnapučenije, u sredini travnjaka.

Đalović nam nakon prolaska Bugara nije otkrio ništa radikalno novoga u odnosu na stav nakon prve utakmice.

– Mogu samo ponoviti: cijela Europa godinama zna koliko je Ludogorec jak. Svake sezone su ili u Ligi prvaka ili u Europskoj ligi. Dakle, ogromno europsko iskustvo. I inače su puni rutinera i stranaca. Imaju baš dobre igrače. Ali to je Liga prvaka, to smo htjeli. A tu možeš naletjeti na svašta, ali na lakog protivnika… E, to ne može nikako! – smije se najbolji trener u Hrvatskoj.

– Mi se kao i uvijek prije svega fokusiramo na sebe. Pa i Rijeka je prvak! U Ligi prvaka nema prostora za neke kikseve kao u posljednjim dvjema pripremnim utakmicama. Sad se pogreške odmah kažnjavaju. Dakle, idemo na jednu razinu više. A ja ne sumnjam da ćemo optimalno spremni dočekati tu prvu utakmicu. Pa neka krene silna Rijeka nošena jedinstvenom energijom svoje prepune Rujevice.

Ponovio je nekoliko pojedinosti o Ludogorecu.

– U vezi i napadu su jako kvalitetni. Imaju Brazilce od kojih su neki duže vrijeme tamo, naviknuti igrati zajedno. Marcus, Vidal, Naressi… Uigrani, iskusni, kvalitetni. I skupo plaćeni. Pa Piotrowski, veznjak, reprezentativac Poljske. Ima 27 godina, iskustvo u Njemačkoj. Belgiji, Poljskoj… Sve skupa imaju možda pet-šest domaćih igrača. U obje utakmice protiv Bjelorusa utakmicu je počeo samo jedan, lijevi bek i kapetan Anton Nedjalkov. Isto rutiner, 32 godine. I on reprezentativac, bugarski. Još jedan, Ivajlo Čočev, veznjak od 32 godine, ušao je samo pred kraj uzvratnog susreta jer se vraća nakon ozljede. A i on je standardni član bugarske reprezentacije. Dali su skoro tri milijuna eura za češkog veznjaka Kaloča, doveli ga iz Njemačke. Dakle, ljudi su jako ozbiljna momčad i imaju iznimnu kvalitetu, ali – imamo je i mi! Ponavljam, nikome tko stane na put Rijeci neće biti nimalo ugodno.

Pobjednički gard

Ludogorec voli »sakriti loptu«.

– Najviše bih volio da cijelo vrijeme samo mi imamo loptu i dominiramo, ali na toj razini nešto se pita i protivnika. Neću javno o taktici, ali imamo strategiju da odmah u prvoj utakmici budemo dominantni pa s podrškom naše fenomenalne publike napravimo pravi rezultat za uzvrat u Razgradu.

Novi šef struke je Portugalac Rui Mota, naslijedio je jednog hrvatskog trenera.

– Igor Jovićević je s Ludogorecom uzeo tri trofeja. Pratio sam i karijeru Ruija Mote. On je armenskim Noahom iz Europe izbacio AEK, ušao u skupinu Konferencijske lige. Dakle, slabija liga od naše, ali europsko trenersko iskustvo je tu. I nije promijenio puno u odnosu na način igre pod Jovićevićem.

Pet najskupljih igrača bugarske lige, svi u Ludogorecu. Imaju 14 bugarskih naslova, a sve osvojeno u – posljednjih 14 godina!

– Svaka čast, ali rekao sam vam već – nije njima bilo nimalo drago kad su vidjeli da ih je ždrijeb usmjerio na Rijeku. Mi moramo ići s istim stavom kao prošle sezone: vjera u sebe, pobjednički gard, samopouzdanje, postaviti se dominantno. I naši igrači imaju veliku vrijednost, već padaju ogromne ponude za neke od njih. E, to, tu vrijednost i tu snagu. To moramo pokazati na terenu. Odmah, od prve minute – misli Radomir Đalović.

Hoće li Bugare iznenaditi pa im na Rujevici u utorak od prve minute gurnuti njihova bivšeg igrača Iankova, misli li odmah na startu sezone dirigiranje bijelim orkestrom prepustiti Dantasu, hoće li Fruk u špicu ili na »desetku«, može li iznenaditi postavljanjem Ndockyta na krilo? Vidjet ćemo za pet dana.

Inače, kad smo kod Merveila Ndockyta, još nije odigrao nijednu službenu sekundu za Rijeku, a prekjučer je na Trsatu već dobio prve ovacije. Čovjek je iz Konga, ali izgleda da i tamo znaju ča je »krepat ma ne molat« jer samo se tako ekspresno osvajaju srca riječkih navijača. I samo se tako može preko Ludogoreca.

A ako prođu Bugare, riječki će dečki osigurati jesen u Europi, minimalno plasman u Konferencijsku ligu.

Još malo ljudi. Još malo pa nam se vraća ono najdivnije – igra Rijeka na Rujevici. Igra: Ligu prvaka. Kad će taj utorak!