RIJEKA Čudesna riječka nogometna 2025. završila je 21. prosinca. Ove zime odmor će biti vrlo kratak. Bijeli se na Rujevicu i početak priprema vraćaju već 5. siječnja. U međuvremenu… Rakova djeca. Svatko na svoju stranu, u svoj obiteljski mir, na blagdanske užitke i punjenje baterija. Jer Rijeka i u 2026. ide na tri fronta. HNL, Kup, Europa.

Prvu polovicu godine na izmaku trenerski je za sva vremena osvajanjem dvostruke krune obilježila klupska legenda i trofejni debitant Radomir Đalović. Početkom ove sezone uprava i struka zaključili su kako se ta priča, stalno na maksimalnom broju okretaja s malim brojem igrača i držanjem cijelog okruženja u neprestanoj napetosti, jednostavno istrošila. Početkom rujna pronađen je posve drugi trenerski profil. Naš sugovornik. Smireni Španjolac. Victor Sanchez del Amo.

Prvih mjesec i pol dana bilo je turbulentno. Da bi se na blagdansko-novogodišnji odmor otišlo uz salve hvalospjeva navijača, igrača, medija… Pljušte pohvale na trenerov račun, govori se o stručnjaku svjetskog kalibra, nogometaši ističu »Imamo jako velikog trenera«, svi jasno vide kako je ekipa na najbolji mogući način prihvatila i primijenila Sanchezove ideje.

Bijeli imaju balans u igri neovisno o tome koji su igrači na terenu. Pobjeđuje se. Rijeka raste naočigled. Kvarner koji obožava Đalovića sad je oduševljen zato što ima Sancheza.

– Mogu biti samo ponosan slušajući pohvale u ovoj nemilosrdnoj nogometnoj industriji koja se prema trenerima uglavnom ponaša kanibalski. No, ja samo radim svoj posao. A najvažniji su igrači – počinje razgovor čovjek čije ime znači »pobjednik«.

– Ne želim nikoga osloboditi odgovornosti koju ja moram preuzeti kao trener. I tako gledam na svaki aspekt moje profesije pa i na prijelazni rok. Moja je odgovornost pomoći igračima da ostvare najbolje moguće rezultate, povećati vrijednost svakoga od njih, učiniti ih boljim. Individualno i kao ekipu. Potičemo ih svakodnevno, povećavamo njihove sposobnosti iz tjedna u tjedan. Naša igra, rezultati i pohvale koje dobivamo su signal da smo na dobrom putu i to nam daje dodatnu motivaciju da nastavimo gurati Rijeku na višu razinu.

Promjene

Prijelazni rok mogao bi donijeti velike promjene. Koji su igrači već »prekriženi«, koja pojačanja i na kojim pozicijama želite dovesti?

– Tko god dođe, na meni je da ga učinim boljim i ukomponiram u momčad. Neću o imenima ni konkretnim pozicijama. Znam da ćete odmah nakon Božića sjesti i s predsjednikom i sa sportskim direktorom, je l\’ tako? – smije se dobro obaviješteni Sanchez.

– Oni će na tu temu biti daleko konkretniji. U ovom se klubu zna što je čiji posao i tko što radi. I tko o čemu javno govori.

Kakva je komunikacija s Miškovićem, Raićem Sudarom i Čulinom po tom pitanju?

– Vrhunska. Top! Svakodnevno blisko surađujemo, razgovaramo. Uključen sam maksimalno u posao vezan uz prijelazni rok. Razmišljamo o tržištu od rujna, identificirali smo pozicije koje želimo poboljšati. Donosit ćemo odluke prema zaključcima temeljenima na detaljnoj analizi i na našim financijskim mogućnostima.

Navijači mogu očekivati brojne odlaske i dolaske?

– Nemoguće je sa sigurnošću reći. Glavnina operacija, devedesetak posto, uvijek se događa u posljednjim danima prijelaznog roka. I tijekom priprema i kad se već igraju službene utakmice. Nepravedno je to i prema trenerima i igračima i ljudima koji vode klubove. Promjena će biti. I trebat će vremena da se novi igrači prilagode. No, moj je posao i moja odgovornost da neovisno o tome tko će otići, a tko doći, svakog igrača učinim boljim te time kontinuirano poboljšavam njihov status na tržištu. Jer Rijeka je klub koji pobjeđuje na nogometnom travnjaku, ali mora biti velik i na nogometnom tržištu.

Hoćemo li u drugom dijelu sezonu čuti trenera koji govori: »Ostali smo bez tog i tog važnog igrača, nedostaju mi pojačanje za tu i tu poziciju«?

– Pa već sam vam odgovorio – koje god igrače imao, moj je posao da ih učinim boljima, individualno i kao momčad. Trudit ćemo se pojačati. Ali tko god otišao i tko god došao, moje je da im podignem vrijednost i stvorim pobjedničku igru, a ne da razmišljam što bi bilo kad bi bilo.

Ima li u HNL-u pojačanja za Rijeku?

– Naravno! Pa imamo popis igrača iz Hrvatske i popis igrača iz inozemstva koji su na našem radaru. A za mene je jako važno ako možemo dovesti hrvatske igrače jer se oni mogu brže prilagoditi, a istodobno pomažemo i razvoju hrvatskog nogometa.

Razlika između bogatih i liga kao što je HNL?

– Strahovito je teško voditi klubove u ovakvim ligama gdje nemate velike prihode od televizije. Navikao sam na španjolski nogomet gdje klubovi imaju velike proračune jer postoji ogromna zarada od TV prava, a ovdje je to jako mali iznos. Ono što mnogi ljudi ne shvaćaju ili ne obraćaju pažnju jest da vlasnici poput Damira ulažu puno svojeg, vlastitog novca kako bi donosili radost navijačima. Rekao sam vam već kako nećemo nigdje na pripreme jer Rijeka je sama izgradila svoju infrastrukturu sa svjetskim uvjetima za trening. Vrhunska ulaganje. Mi predsjedniku moramo pomoći da dođe i do onog što ja zovem »pametni novac«, za svakodnevno funkcioniranje i plaće za sve zaposlene svakog mjeseca. Kažem »pametan novac« jer morate donositi pametne odluke kod ulaganja i time stvoriti temelj budućih trofeja i zarada.

Što smatrate svojim najvećim postignućem u ova tri pol mjeseca koliko ste u Rijeci?

– Idemo ovako: napravili smo dosta, no hoću da budemo puno bolji u ligi. Ali puno, puno bolji. Nisam zadovoljan pozicijom koju imamo, no istodobno osjećam da možemo dostići ove ispred nas i boriti se za naslov! Naravno, budemo li pravi, nastavimo li se poboljšavati iz tjedna u tjedan kao dosad i držati taj motiv da napredujemo. Imali smo povijesnu veliku pobjedu u derbiju s Hajdukom. Tih 5:0 je vrlo važno jer ovo nije samo profesija, nego i jedna golema emocija. Nogomet jest veliki biznis, klub može biti u privatnom vlasništvu, ali zapravo je uvijek i u vlasništvu navijača. Pa su veliki rezultati, pobjede i trofeji daleko više emotivna nego profesionalna nagrada. Ako su navijači sretni i ako ih učinite ponosnima… E onda ste napravili pravi posao. I uspjeh koji smo postigli u Europi također je vrlo važan jer su navijači ponosni što će njihov klub nakon 45 godina igrati europsko proljeće. Nama je Konferencijska liga prilika da se klub podigne i na jednu europsku razinu više.

Pudle

Kakvi su španjolski običaji, odnosno kakav je jedan tipičan Božić obitelji Sanchez?

– Kao i u Hrvatskoj. Eto vam još jednog razloga zašto sam rekao da se u Rijeci od prvog dana osjećam kao doma. Božić nam je doba opuštanja, obiteljsko vrijeme i vrijeme s prijateljima. Posebno kad živite u inozemstvu baš vam to najviše nedostaje. Dakle i moja obiteljska tradicija, a i španjolska kultura Božić doživljava kao vrijeme obitelji i prijatelja. Mnogo ručkova i večera s obitelji i prijateljima. U mojem slučaju obitelj su supruga Maria koju svi zovemo Mai, sin Daniel i kćer Jimena. I dva psa! Nala i Eda, pudle, one su isto članovi obitelji – smije se Victor.

– Dom je – Madrid. Moj rodni grad, premda sam jedno vrijeme živio u Getafeu. Sad živim deset kilometara od Bernabeua. Dakle, ja sam sto posto Madrid. Ili kako mi tamo kažemo – mačak. To je nadimak građana Madrida. Mačke. Priča datira iz davne prošlosti, ne sjećam se u točno kojeg razdoblja kad je Madrid bio prepun mačaka i po tome poznat.

Vi ste mačak poznat kao trener koji daje šansu mladima. Dominik Thaqi je bio jedan od takvih, igrao dobro pa onda opet »preselio« u juniore?.

– Talentiran dečko, odličan potencijal. Potvrđeno u utakmicama za prvu momčad. I vrlo je važno da naša djeca i sljedeće godine redovito igraju. U jednom trenutku smo odlučili da su druge opcije bolje pa ga poslali da bude s mladom momčadi jer želimo da svi ti klinci imaju kontinuitet igranja. Razgovarao sam s njim jer bio sam i ja u toj situaciji, točno znam što znači igrati za prvu momčad, debitirati, igrati dobro, a onda te vrate među juniore, treniraš i s njima i s prvom ekipom. Shvatio je da je to najbolje za proces razvoja. Gambijac Alasan Samateh je dragulj? Naravno da sam ga gledao i da ga pratim, kao i sve naše klince. U stalnom sam kontaktu s trenerima i vodstvom naše Akademije. Mladima dajemo priliku da treniraju s nama. Protiv Šahtara i Gorice u kadru je bio i Fran Škalamera, jedan od onih koje pomno pratim. Svi igrači iz naših mladih momčadi stalno su na radaru stručnog stožera prve momčadi.

Svi ističu kako ste iznimno smirena, uravnotežena osoba. Ima vaših kolega koji su stalno napeti kao strune, a vi… Balans, smirenost, odmjerenost. Urođeni dio karaktera ili…?

– A ne. Imam ja psihologa. Najboljeg na svijetu. Bicikl! Veliki sam obožavatelj svih sportova, ali biciklizam mi je jedan od omiljenih. Počeo sam voziti prije pet godina. Zahvaljujući mom prijatelju Luisu Pasamontesu, bivšem profesionalcu. Pedaliramo dva-tri puta tjedno, a vikendom idemo na vožnju pa na ručak… Rijeka nije baš biciklistički grad tako da je to sad »na čekanju«, ali poanta je da se sve može objasniti kroz biciklizam. Proces podizanja vlastitih sposobnosti. I u tom procesu se naučite samokontroli, ravnoteži, poboljšanju samog sebe. Ravnoteža je ključ svega. A glavna lekcija – budi ponizan i realan. Za početak pozicija sjedala, pedala i volana te stave u realne proporcije. Ako misliš da si viši nego što jesi, nećeš doseći pedale. Dakle, moraš se točno fiksirati na svoju realnu početnu točku. Zatim vježbom dobivaš više fleksibilnosti u leđima, aerodinamičnost, brzinu, izdržljivost. To je postupno, to je proces. Kao u nogometu. Kao u životu. Realan i ponizan čovjek uravnotežen je čovjek. E takvi… Takvi napreduju.

Koja momčad, bilo koja na svijetu, igra nogomet po vašem guštu?

– Vi svaki put s tim Top 5, Top 10 pitanjima… To je tipično pitanje za – djecu. Recimo tko ti je najdraži igrač? I kao klinac sam odgovarao – ne mogu reći jedno ime jer sviđa mi se kvaliteta Michela, mašta i kreativnost Butragueña, korištenje obje noge Martina Vázqueza, borbeni duh Juanita, sposobnost postizanja golova u prvom dodiru Huga Sáncheza, udarac glavom Santillane… Dakle, sigurno mi se sviđa kompaktnost Artetinih momčadi. Veliki sam obožavatelj Unaija Emeryja, Aston Villa ima sjajnu ravnotežu. Jako sam volio Kloppov nogomet. Guardiola je sigurno jedan od trenera s većim utjecajem u posljednjih nekoliko godina. Jako volim Ancelottija, ono što je učinio za mene je nevjerojatno, jedini je bio prvak u svih pet velikih liga i ima vrhunsku komunikaciju s igračima, kod Carla nema razočaranih i nezadovoljnih. Jako cijenim naslijeđe Luisa Aragonesa koji je stvorio temelj da Španjolska kao reprezentacija bez trofeja krene u trijumfe, osvaja svjetske i europske naslove, ima momčadski duh i pobjednički mentalitet. Izbacio je »imena« i stvorio identitet. Sviđa mi se hrabra napadačka igra Hansija Flicka. I da ne nabrajam dalje.

Sljedeće godine je Svjetsko prvenstvo. Favoriti?

– Španjolska je definitivno jedan od najvećih favorita. Jako sam ponosan na našu reprezentaciju. U posljednjim desetljećima doživjeli smo ogromnu evoluciju. Velike zasluge idu Ministarstvu sporta i Savezima koji pametno ulažu, stvaraju strukturu za razvoj novih generacija. Ogroman broj djece trenira nogomet, igraju od malih nogu na vrhunskoj razini treninga u svakoj starosnoj kategoriji i u vrhunskoj infrastrukturi – rekao nam je na kraju Sanchez, poželio svima puno zdravlja i uspjeha u 2026 godini pa… Krenuo u svoj Madrid.

»Mačak«. Trenerska klasa. Ako nekog zanima – pod ugovorom s Rijekom do ljeta 2027. godine!