Povratak kući

Veronika Šokota novo pojačanje Atletskog kluba Kvarner: “Nadam se da će mi Sara biti podrška”

Ivana Vaupotić

Veronika Šokota/Foto M. GRACIN

Veronika Šokota/Foto M. GRACIN

Sara Kolak je olimpijska pobjednica, divim se njezinim rezultatima i ne gledam je kao konkurenciju. Uvijek mi je čast bacati s njom - kaže 18-godišnja Veronika



RIJEKA Veronika Šokota se vratila kući, 18-godišnja riječka bacačica koplja, koja se prije sedam godina s obitelji preselila u Zadar, novo je pojačanje Kvarnera. Osvajačica četvrtog mjesta na Svjetskom juniorskom prvenstvu u kolumbijskom Caliju bit će velika uzdanica kluba s Kantride u kojem je kao petogodišnjakinja napravila prve atletske korake.


– Kada smo se preselili u Zadar, svojim sam roditeljima rekla da ću se kad-tad vratiti u Rijeku. I evo me. Sretna sam što sam opet u Kvarneru, Rijeka je moj dom, tu sam rođena, tu imam prijatelje i stvarno uživam ovdje. Najveći razlog mojeg povratka su uvjeti za trening, sređen klub i fakultet. Upisala sam Visoku poslovnu školu PAR pa ću dio vremena provoditi u Rijeci, a ostatak vremena trenirat ću u Celju – započela je Veronika Šokota, koja se u Kvarneru osjeća kao kod kuće.


– Poznajem gotovo sve trenere, moja prva trenerica bila je Dragana Ciganović u atletskoj igraonici u koju me upisala mama Žaklina. A trenerica Dragana je nakon prvog treninga mami rekla da mogu ostati, iako sam bila godinu dana mlađa od ostale djece. Nakon toga sam trenirala kod Sanje Đini i Milana Ljubotine, a moja prva disciplina bila je skok udalj – nastavila je 18-godišnja Riječanka, koja dolazi iz sportske obitelji. Otac Slobodan osvajao je brojna odličja u borilačkom sportu, mama Žaklina bavila se rukometom, sestra je trenirala tenis, a brat se okušao u košarci i borilačkom sportu.


Sportska obitelj




– Tata je definitivno glavni krivac što se svi bavimo sportom. Trenirala sam dosta sportova, od tenisa, odbojke do plivanja, ali ljubav prema atletici ipak je bila najveća. Iako sam počela sa skokom udalj, ja sam ipak nekako najviše višebojka, to je izazovna disciplina, neki znaju reći da je preteška, ali meni se jako sviđa. Tako da su i moji treninzi višebojski, iako sam se u zadnje vrijeme fokusirala na bacanje koplja.


Veronikino opredjeljenje za koplje dogodilo se ubrzo nakon dolaska u Zadar, uskoro su počeli stizati i rezultati, a svoj je rad okrunila minulog ljeta na Svjetskom juniorskom prvenstvu, kada je s hicem od 54,47 metara ostala korak do postolja. Bez odličja je ostala u posljednjoj seriji…


– Nakon natjecanja nisam bila svjesna što sam napravila, kao niti da je četvrto mjesto odličan rezultat. Bilo je tu i malo suza jer mi je medalja izmakla u zadnjoj seriji, ali to je sport. Kada sam dobila poruke od roditelja, prijatelja i ostatka obitelji bila sam jako ponosna na sebe, znala sam da su se sav moj trud i dva treninga dnevno u svakakvim uvjetima itekako isplatili.


Europsko prvenstvo


Nagrada je stigla i početkom rujna na mlađeseniorskom prvenstvu Hrvatske u Zagrebu na kojem je hicem od 58,30 metara osvojila zlato, popravila svoj osobni rekord, ali i nadmašila hrvatski juniorski rekord svoje nove klupske kolegice Sare Kolak.


– Sara je olimpijska pobjednica, netko kome se divimo. Divim se njezinim rezultatima i ne gledam je kao konkurenciju. Uvijek mi je čast bacati s njom. Sada smo u istom klubu, vjerujem da će mi biti podrška – dodala je Veronika Šokota, koja će trenirati u Celju s Andrejom Hajnšekom, trenerom koji je Saru Kolak doveo do europske bronce i olimpijskog zlata, a Lauru Štefanac do titule olimpijske pobjednice i svjetske rekorderke gluhih.


Sada će s Veronikom krenuti u lov na medalju s Europskog juniorskog prvenstva, što će se od 7. do 10. kolovoza iduće godine održati u Jeruzalemu.


– Provela sam tjedan dana u Celju, upoznala trenera i njegov način rada i mogu reći da odlično funkcioniramo. Krenuli smo s pripremama za Europsko prvenstvo, moj cilj je medalja i to mi je najveća motivacija. U Celju mi se jako sviđa, moja cimerica je Laura Štefanac, sve radimo zajedno i velika smo si podrška – zaključila je Veronika Šokota.