In memoriam

U 75. godini preminula riječka i hrvatska rukometna legenda: Vjekoslav Mišo Sardelić, srcem i dušom odan rukometu i Zametu

Igor Duvnjak

Vjekoslav Sardelić

Vjekoslav Sardelić

Sardelić je skoro šest desetljeća na svoj osebujni način stvarao lijepe nezaboravne rukometne priče. Bio je u njima protagonist, kao što je u protagonistkinje i protagoniste promovirao brojna nezaboravna imena, pripremajući ih za naslovne uloge



RIJEKA U jeku tradicionalne lipanjske rukometne tišine, kada su muški i ženski riječki ligaši za sobom ostavili natjecateljsku sezonu, u gradskom rukometu i općenito sportskom miljeu kao udar groma snažno je odjeknula vijest o odlasku Vjekoslava Miše Sardelića, koji je skoro šest desetljeća na svoj osebujni način stvarao lijepe nezaboravne rukometne priče.


Bio je u njima protagonist, kao što je u protagonistkinje i protagoniste promovirao brojna nezaboravna imena, pripremajući ih za naslovne uloge. Eto, primjerice nedavni susret na Korzu sa sjajnim golgeterom Igorom Pejićem je tek jedan od bliceva koji bacaju svjetlo na opus čovjeka, koji je udarao nerazrušive temeljne stupove riječkom rukometu.


Popularni »Pejo« je samo »ptica u velikom jatu« igračica i igrača s kojima je slavni Mišo radio i koji su pod njegovom stručnom rukom i strpljivim pogledom stasavali dan po dan, neki su se vinuli i do svjetskih i olimpijskih visina kao primjerice preteča riječkih osvajača najsjajnijih odličja na najvećim svjetskim turnirima Alvaro Načinović i drugi dio tog nezaboravnog ovdašnjeg tandema velikana, Valter Matošević, ondašnji najbolji golman na svijetu i do danas najtrofejnije ime riječkog loptačkog sporta.




Spominjanjem golmana, kao u igri asocijacija automatski misli polete i na žensku stranu, na nezaboravnu vratarku, atraktivnu reprezentativku Ljerku Krajnović, koja je kao i preostale dvije stranice ovog rukometnog trokuta za pamćenje u Osnovnoj školi Zamet od Sardelića, koji je bio nastavnik tjelesnog odgoja, učila abecedu ovog sporta.



Bilo je to romantično doba sporta, kada su se slavna imena vezivala uz klince i klinke u školama, primjerice kao nezaboravni stručnjak, entuzijast Zvonko Pitinac na Kozali i brojni drugi njihovi kolege te su od Trsata, Pećina, Vežice sve do Turnića i Zameta iz školskih ekipa na teren izlazila kao na tekućoj vrpci tolika kasnije zvučna imena na radost cijelom riječkom rukometu. Trenerskim stopama pokojnog Vjekoslava krenuo je i njegov sin Mišo, sada mu, dok je rastužen očevom smrću, ipak za utjehu može poslužiti pogled na djelo njegova oca s kojim se može dičiti i ponositi.


Kljun i Šojka


Vrijeme čini svoje, već smo odavno na drugi svijet ispratili uz ine hrvatske rukometne legende i Velimira Kljajića – Kljuna i Josipa Šojata – Šojku, uostalom i našeg kolegu i rukometu odanom Petru Ogurliću, sada im se nažalost pridružio i njihov kolega koji je riječkom sportu darovao krajnji jug Jadrana, dragi nam Zaljev svetaca. Vjekoslav Sardelić je, naime, sumještanin svetog Leopolda Bogdana Mandića, rođen je u Herceg Novom 10. prosinca poratne 1947. godine. Zarana je doplovio u Rijeku i vrlo brzo je tu uplovio u sportske vode. Kao i mnogi mladići iz njegovog kraja volio je vaterpolo, igrao ga je od 1958. godine, ali nije odolio zovu rukometa, šest godina kasnije se definitivno vezao uz njega i Zamet, započeo je djelo duže od »Rata i mira«, prvo kao igrač, a onda od 1971. godine trener za Zamećanke i Zamećane vezan skoro pola stoljeća, do 2004. godine.


Radom u legendarnoj neimenovanoj Zametovoj školi rukometa zaslužio je nagradu za životno djelo, tadašnji nastavnik tjelesnog odgoja je u svijet rukometa lansirao osnovke i osnovce čija se imena u svijetu rukometa izgovaraju sa štovanjem. Uz one spomenute tu su recimo Željko Tomac, godinama do danas stručna »alfa i omega« trofejne norveške reprezentacije, trofejni trener Ivica Gibo Rimanić, njihov prijatelj Damir Poljak, poslije istaknute igračke karijere do danas dugogodišnji glavni tajnik Hrvatskog rukometnog saveza. Spomenimo ilustracije radi i Valtera Markovića – Marka, Željka Gašperova – Sremca, Williamsa Černeku – Vilija, Gorana Čalića, Borisa Vuletića, Haryja Blečića, Damira Bogdanovića, Marina Miculinića…



Revija priznanja


Juniorsku hrvatsku reprezentaciju vodio je još 1977. godine, kormilar Zamećana je postao tri godine kasnije, uvevši momčad u Jedinstvenu Prvu B ligu. Stizao je na sve strane kada je rukomet bio u pitanju, dvije sezone prije preuzimanja Zamećana vodio je rukometaše Turnića uz svoj rad u školi. Na Turniću su uz njega stasala ugledna riječka rukometna imena kalibra Borisa Dragičevića te sjajnog krila i zapaženog glumca Predraga Sikimića.


Priča za sebe je spašavanje Zamećana od ispadanja iz Prve jugoslavenske lige kada mu je legendarni Petar Čarić 1989. godine uoči finiša prvenstva povjerio kormilo. U delikatnoj plovidbi s posadom, u kojoj su bili Peribonio, Dragičević, Dunato, Terzić, Žiljak, Straga, Ožbolt i prijatelji doplovio je u luku spasa. Vodio je i u više navrata prvu ekipu Zamećanki krajem dana bivše države te u neovisnoj Hrvatskoj, Dujmović, Kokić, Kovačević, Peić, Bobanović, to su samo neke od poznatih prvoligaških igračica koje je selekcionirao još kao klinke. Pod njegovom su paskom igrala i svjetski poznata trofejna hrvatska imena, bio je trener hrvatske juniorske reprezentacije kada su u njoj bili kasnije proslavljeni kapetan Petar Metličić, golmani Venio Losert i Goran Jerković.


Uspjesi brojnih rukometašica i rukometaša kojima je pomagao svojim znanjem bili su mu najveća nagrada, uz to je ipak primao i razna zaslužena priznanja. Čovjek, koji je 2003. proslavio 32 godine trenerskog rada, još 1978. odlikovan poveljom tadašnjeg Rukometnog saveza Hrvatske za doprinos razvoju ove igre, danas poslije nogometa najpopularnije u Hrvata. Na izdisaju bivše države je one predratne 1990. godine dobio Zlatnu značku Saveza pedagoga tjelesne kulture Jugoslavije. U našoj oslobođenoj domovini, nakon što je 1996. primio zlatnu plaketu Društva za sport i rekreaciju Zameta, Mišo Sardelić je dvije godine potom odlikovan ordenom reda Danice Hrvatske s likom Antuna Radića, kojim ga je predsjednik Franjo Tuđman odlikovao za osobite zasluge u prosvjeti i u sportu.


Sve ove spomenute i nespomenute epizode mogu poslužiti kao skica za prikazivanje sportskog života Vjekoslava Miše Sardelića, čovjeka dušom i tijelom odanoga rukometu i voljenom Zametu.