RIJEKA Saga o Forsyteima, slavno djelo Johna Galsworthyja, ostalo je zanavijek u povijesti svjetske književnosti, nenapisana Saga o Ratku Rudiću nezaboravan je opus u vaterpolu koja slavnog šjor Ratka promovira u najvećeg svjetskog autoriteta ovog sporta. Sjajan igrač i reprezentativac bio je još blistaviji kao trener, u igračkoj i trenerskoj karijeri je tako osvojio čak 64 trofeja, od toga na najvećim natjecanjima, znači na europskim te svjetskim prvenstvima i olimpijskim igrama uzeo je 21 medalju, od čega deset zlatnih.

Napoleonski uspješan strateg, vojskovođa koji zna kako do trijumfa, ulijevao je taj mentalitet u reprezentativce koje je vodio, one bivše Jugoslavije, potom u talijanske i jasno na hrvatske igrače. Kao igrač i trener je čak jedanaest puta sudjelovao na Olimpijskim igrama i po tome je apsolutni rekorder u povijesti hrvatskog sporta, sada prati i za HTV komentira Igre u Tokiju, koje se odvijaju usprskos krakovima nevidljive hobotnice, pandemije COVID-19.

– Naravno da je vidljiv utjecaj svih tih problema koji traju već duže vrijeme – kaže Ratko Rudić osvrčući se na Igre u Tokiju, koje se odvijaju s raznoraznim ograničanjima, poštujući brojne mjere opreza.

– Tu su brojne procedure koje treba poštovati, sva ta pravila kojima se treba prilagoditi. Svakako da je sve to skupa na neki način ostavilo određenog traga na ono što vidimo na sportskim terenima u Tokiju, na sam sport. Jasno, i na ono što se na Olimpijskim igrama najviše traži jer su Olimpijske igre samo radi sporta i ni zbog čega drugoga. I tu svi očekuju puno, svi se za Olimpijske igre pripremaju na najbolji mogući način, traže najbolje moguće uvjete za pripreme i formu tempiraju za te trenutke natjecanja. Za to treba raditi četiri godine da bi se uopće došlo na Igre i onda uspješno nastupilo. Ova je pandemija na neki način jako utjecala na samu izvedbu, ali moram kazati da to nije slučaj u svim sportovima. Bilo je tu zaista izvanrednih rezultata, bilo je i onoga što nije nešto posebno, ali sve to je i plod različitih tretmana u različitim zemljama. Netko je recimo imao bolje pripreme, više utakmica, netko je imao bolje mogućnosti, a netko lošije. Sigurno da je pandemija imala utjecaja, ali najvažnije je da se Olimpijske igre održavaju, da su, kako vidim, natjecanja vrlo kvalitetna, ne na najvećoj mogućoj razini, ali ipak imamo Olimpijske igre i to je u ovom trenutku najvažnije za sport.

Koronavirus je svoju sjenu bacio i nad vaterpolo, pritom su neke reprezentacije zbog pandemije imale većih, a neke manjih problema.

Dvije epizode

– Svakako da zbog ovih spomenutih okolnosti kvaliteta vaterpola na turniru u Tokiju nije i ne može biti na najvišoj mogućoj razini. Ekipe i igrači su spremljeni onoliko koliko su imali mogućnosti. Mi recimo imamo primjere dviju zemalja kao što su Japan i Australija, koje nisu mogli igrati neke jače utakmice u pripremama. Mi smo u ovoj našoj regiji bili u malo boljoj situaciji s obzirom na to da smo blizu jedni drugima. Imali smo mogućnost odigravanja i državnog prvenstva i određenog broja reprezentativnih utakmica, iako mnogo manje nego obično. Ukupno gledajući vaterpolo u Tokiju, došli smo do jedne solidne razine, no jasno da ne možemo očekivati da se odigra baš najkvalitetnije poslije svih događanja s koronavirusom.

U toj je priči Hrvatska izvukla kraći kraj, izabranici izbornika Ivice Tucka su kroz ranije faze natjecanja i poslije poraza od Australije te na koncu od Španjolske, u četvrtfinalu naletjeli na raspucanu Mađarsku, koja im je kanonadom golova zatvorila put prema polufinalu.

– Općenito je dojam da smo igrali s oscilacijama u onom preliminarnom, kvalifikacijskom dijelu turnira, da smo nastupali u zaista velikim rasponima. Recimo, s Australijom je bilo jako loše, a sa Srbijom smo odigrali jednu od najboljih utakmica. Smatram da smo u utakmicu četvrtfinala ušli jako dobro, u prvim smo dvjema četvrtinama bili potpuno podjednaki, ako ne i nešto sigurniji. Onda su se dogodile dvije epizode na kraju druge četvrtine koje su odredile tijek utakmice. Mi kasnije poslije svega toga više nismo mogli uhvatiti priključak. Svakako da se vidjela želja i volja kod igrača, no očito je da su određene greške ostavile trag na daljnji tijek utakmice – zaključio je Rudić.