Ivan Ljubičić/Foto M. MIJOŠEK
Bilo je još sjajnih ekipa, ali Englezi i Talijani imaju momčadski duh, a najmanje zvijezda. Ono što ih još izdvaja jesu obrane. Englezi su primili samo jedan pogodak, a i taj iz slobodnjaka je trebao biti poništen, dok je Italija bez poraza u posljednje 33 utakmice jer nisu primali golove – kaže Ljubičić
povezane vijesti
RIJEKA Ivan Ljubičić dočekat će nedjelju i finale EURO-a u Londonu. Bit će to veliki dan talijanskog sporta: najprije će Matteo Berrettinni, prvi Talijan u finalu Wimbledona, pokušati otići do kraja u All England Clubu, a zatim će se Azzurri na Wembleyju suprotstaviti Gordom Albionu. Veza Ivana Ljubičića i Italije je duboka, a još je jača veza Ljubičića i Berrettinija, koji se nalazi na vrhu menadžerske agencije »LJ Sports Group«, koju Ljubičić vodi s partnerima.
– Za Mattea je nedjelja veliki dan. Za mene? Nadam se da ne ovisimo o jednome meču, ha, ha… – kaže Ivan Ljubičić, koji jučer nije bio u Berrettinijevoj loži. S razlogom zvanim Roger Federer.
– Ne bi bilo baš simpatično odmah skakati s jednog vlaka na drugi.
Ljubičić svoje polufinale Grand Slam turnira, u Roland Garrosu 2006. godine, nije uspio dobiti, s druge strane bio je Rafael Nadal, ali Berrettini je nadigrao Huberta Hurkacza, Poljaka koji je u četvrtfinalu zaustavio Rogera Federera.
Ponedjeljak 2001.
– Sama činjenica da zna da sam tu nešto mu znači. No ne želim mijenjati njegovu rutinu, ima on odličnu ekipu oko sebe, što se vidi po rezultatima, u dobrim je rukama.
Bit će fešta u nedjelju navečer, ali u kontroliranim uvjetima.
– Kristina Mladenović je kažnjena sa 7.500 dolara samo zato što je član njezine obitelji želio krenuti prema gradu u vlastitu aranžmanu. Još uvijek ćemo biti pod restikcijama.
Prošlo je 25 godina od Ljubičićeva finala juniorskog Wimbledona, jučer je bila 20. godišnjica Goranova osvajanja Wimbledona.
– Toga dana bio sam u Gstaadu. Gledao sam meč na televiziji, a dan kasnije pobijedio sam Rogera 6:2, 6:2, što je njegov najbrži poraz u karijeri. Svi se sjećamo gdje smo bili tog ponedjeljka 2001. godine…
Hrvatska bi 20 godina i jedan dan kasnije mogla dobiti i pobjednike u konkurenciji parova. Nikola Mektić i Mate Pavić briljiraju ove sezone.
– Gledao sam ih u četvrtfinalu i u polufinalu. Bili smo malo zajedno u četvrtak navečer. Dečki su čudo. Nevjerojatno je na kojoj razini igraju. Mate je bio broj jedan i opet je na vrhu, dok je Nikola iz godine u godinu sve bolji. No nitko nije mogao očekivati da će tako dominirati. Ne znam je li itko bio toliko dominantan u polusezoni, možda braća Bryan nekad. Ali osvojiti sedam od 12 turnira, zapravo 11, jer jedan nisu igrali. Fascinantno. Naravno, šlag na tortu bio bi trofej u Wimbledonu.
I Ivan je prije nekoliko dana imao godišnjicu, 25. obljetnicu juniorskog finala Wimbledona, izgubljenu od Bjelorusa Volčkova. Vrijeme leti…
– To se ne zaboravlja. Taj teren više ne postoji, ali ostao je u srcu.
»Forza Italiaaaaa«, bila je Ljubičićeva poruka uoči polufinala EURO-a između Italije i Španjolske. Ivanova veza s Italijom traje od 1993. godine.
– Krenuo sam u Italiju u travnju 1993. i ostao do kraja 1996. godine. Možda godinu dana bio sam u Hrvatskoj, da bih krajem 1997. godine otišao kod Riccarda Piattija. Italija mi je bliska, jako puno meni bliskih ljudi su Talijani, puno sam vremena proveo u Italiji i nisam ravnodušan kada pričam o Italiji i Talijanima. Tamo se osjećam kao kod kuće. Italija nije jedino mjesto gdje se tako osjećam, ali je jedno od mjesta. Uostalom, možda zvuči ludo, ali ponekad mi je talijanski lakši od hrvatskog jezika. U posljednje vrijeme manje jer ga nisam puno koristio, ali do prije pet godina puno mi je stvari bilo lakše reći na talijanskom jeziku. Lakši mi je i od engleskog.
Buđenje
Još jedan razlog zašto će sutra navijati za Azzurre…
– Navijat ću definitivno za Talijane. Prognoza? Nadam se će slaviti Talijani, ali šanse su 50-50. Nemamo onaj pravi osjećaj da se u Londonu igra EURO jer smo u »balonu«, ne znamo što se događa vani. Ali vlada jedna euforija, to čitamo, vidimo na televiziji, ali nisam je doživio. Što se tiče finala, Italija je ponovo reagirala. Kao da imaju potrebu da im se nešto jako loše dogodi da bi onda napravili rezultat. Kao što su osvojili Svjetsko prvenstvo nakon Calciopolija 2006. godine, tako su sada napravili čudo nakon što se nisu plasirali na Mundijal. Kao da im treba nešto za buđenje. Englezi su, s druge strane, imali ogromnu prednost, šest od sedam utakmica igraju doma. Imaju i odličnu momčad. Bilo je još sjajnih ekipa, ali ove dvije imaju momčadski duh, a najmanje zvijezda. Ono što ih još izdvaja jesu obrane, ta kompaktnost znači još više. Englezi su primili samo jedan pogodak, a i taj iz slobodnjaka je trebao biti poništen, dok je Italija bez poraza u posljednje 33 utakmice jer nisu primali golove. To nije atraktivno, ali u nokaut-fazi obrana je važnija od napada.
Trag na EURO-u ostavila je i Švicarska Rogera Federera, koja je izbacila Francuze u osmini finala nakon jedanaesteraca, a ispala je od Španjolske u četvrtfinalu, također nakon izvođenja jedanesteraca.
– Gledali smo zajedno gotovo sve utakmice. Roger intenzivno prati FC Basel i reprezentaciju. Hrvatska? Bilo je tuge zbog ispadanja, ali čudo je bilo što smo došli do produžetaka. Objektivno, bilo je teško očekivati produžetke nakon 1:3. Uspjeli smo, ali ne možemo reći da smo bili bolja momčad. Šteta zbog Perišića, nije mogao igrati jedan od najboljih igrača.
Novi projekt
Ivan Perišić je također jedan od Ljubičićevih »pulena«, vezan za komercijalni dio.
– Živim sport, zbog posla ili gušta. Krenuli smo i s košarkom, u partnerstvu smo s jednom drugom agencijom i potpisali smo pet, šest velikih talenata, koji su budućnost naše košarke. Tenis ostaje moj prioritet, dok se u druge sportove širimo samo jer imamo partnere koji će nam pomoći u specifičnom tehničkom dijelu kako bismo klijentima dali najviše što možemo.
Mino Raiola trlja ruke, ponuda Chelseaja od 175 milijuna eura za Erlinga Haalanda zvuči nestvarno.
– Valjda toliko vrijedi… Nešto vrijedi onoliko koliko je netko spreman platiti. Možda zvuči fascinantno, ali cifre su nevjerojatne. Pogotovo u SAD-u, gdje se »gađaju« milijunima, u Europi je to samo nogomet. Nažalost, nogomet ima i puno negativnih konotacija te smo mi odlučili ići protiv struje, s profesionalnim pristupom i željom da pomognemo mlađim igračima. Vjerujemo da je budućnost takva, ali nije prihvatljivo da ulazimo na način na koji jedan dio industrije funkcionira.
Za Ivana nema predaha, godišnji odmor će biti vrlo kratak. Sprema jedan veliki teniski projekt.
– Napravit ćemo pravu stvar i uzbuđen sam zbog toga. Koliko god ludo zvučalo, osjećam da sam na početku nečega. Još uvijek osjećam da imam puno toga za raditi i puno toga za dati. Uvijek se može bolje, ali to je moj karakter i mentalitet, to se sigurno sada neće mijenjati.
Slučaj EriksenU tenisu se nije dogodio slučaj Eriksen, ali bilo je veterana koji su doživjeli srčani udar na teniskom terenu. Francuz Mathieu Montcourt preminuo je od srčanog udara u 24. godini, a posljednji turnir bio mu je challenger u Rijeci. – Nismo imali takav slučaj, ne na terenu. Hvala Bogu. Ali dobro je završilo na kraju kada je u pitanju Eriksen. Ono po čemu ćemo još pamtiti EURO jest to što se igralo u više zemalja. Švicarska je, istina, u prvoj fazi putovala 12 tisuća kilometara, Engleska nula. U jednu ruku bilo je čudno, s druge fora. Negdje je bilo više, negdje manje gledatelja, ali lijepo ih je bilo vidjeti opet na tribinama. To daje nadu da je najgore iza nas i da smo bliže normali. Sad imamo situaciju u kojoj u nekoliko tjedana imamo Wimbledon, Olimpijske igre i US Open sa sto posto gledatelja, bez gledatelja i s maksimalnim brojem ljudi na tribinama. Još smo u nekoj osjetljivoj fazi. Bit će još država koje će biti zatvorene neko vrijeme, Novi Zeland je već otkazao turnire dogodine. ATP je, s druge strane, olabavio »balone« i to pozdravljam. ITF je malo tvrđi. Najteži dio je limit s kime možeš provoditi vrijeme. U Wimbledonu je slučaj igrač plus tri. Ne možeš vidjeti roditelje, obitelj… To je teško. Igrači su inače izolirani, a ova situacija tomu ne pomaže. |
