RIJEKA Subotnjim porazom u Rovinju odbojkaši Rijeke zaključili su turbulentu sezonu koju su odredile financijske (ne)prilike svojevstvene većini riječkih klubova ostavljenih na milost i nemilost »gradskim i županijskim financijskim mrvicama«. Riječke redove prorijedila su dva vala (ljetni i zimski) odlazaka najboljih igrača, što se pokušalo nadomjestiti iz vlastitog omladinskog pogona.

Prema očekivanjima, smjena generacija nije protekla nimalo bezbolno, donijela je brojne poraze i očekivane oscilacije u izvedbi. Od lošega do dobroga. I obrnuto. Ništa drukčije nije bilo ni u Rovinju gdje su igrači trenera Liverića umalo stigli do prvog proljetnog boda nakon što su loše otvorili susret.

– To nam je bila najbolja utakmica u drugom dijelu sezone. Gotovo puna tri seta smo odigrali kako treba. Izuzetak je bio prvi set. Međutim, kako smo ovu utakmicu izgubili, tako smo je mogli i dobiti. Međutim, kao što sam već naglašavao, kod mladih igrača je to jednostavno tako. One bitne, prijelomne lopte ne uđu u polje, nego završe izvan granica igrališta. Međutim, htijenjem i igrom u ovoj utakmici možemo biti zadovoljni – prokomentirao je trener Velimir Liverić posljednji nastup svojih odabranika ove sezone i potvrdio da je ovoga proljeća ostvaren neslavni klupski rekord…

Neslavni rekord

– Nikada nam se nije dogodilo da smo u cijeloj polusezoni ostali bez pobjede. Bilo je slabijih razdoblja, kada bismo upisali tri, četiri poraza zaredom, ali baš da smo ostali bez ijedne pobjede… No, što se tu može. Znali smo što nas očekuje u onom trenutku kada smo ostali na ekipi prosječne starosti od 17 godina. Neke ekipe protiv kojih smo igrali su dvostruko starije i ta razlika u iskustvu je jednostavno nepremostiva. Jedino što našim mladim igračima mogu zamjeriti je borbenost. Očekivao sam da će biti puno hrabriji i borbeniji.

E sad, vrijeme će pokazati mogu li se te stvari promijeniti kroz godine igračkog sazrijevanja ili je u pitanju dio njihovog karaktera na koji onda teško možeš utjecati. Svaki sportaš u sebi mora imati naglašenu tu crtu borbenosti. Protiv svakoga moraš dati sto posto, a onda te sport, uz takav pristup, prije ili kasnije – nagradi. Ništa, odmorit ćemo nekoliko dana, a onda imamo nekoliko mjeseci za indvidualni rad prije ljetnog raspusta i početka priprema za novu sezonu. Ispravljat ćemo greške, crtati na ploči neke stvari da se to nauči napamet kao pjesmica. Nadam se i vjerujem da će iduće sezone sve to biti puno bolje.

Prošloga ljeta Trsat je napustila gotovo kompletna udarna šestorka, a onda se na to prošle zime nadovezao odlazak dvojice glavnih napadača. I puno bogatije sredine od MOK-a Rijeka teško bi bezbolno nadomjestile tako masovan odljev najboljih pojedinaca.

– U svakom sportu ekipa ima prvu postavu i tri, četiri zamjene. Teško je očekivati da možemo imati dvije podjednako kvalitetne postave. Ekipa se gradi dvije, tri godine. Teško je spojiti skup pojedinaca u momčad u roku od dva, tri mjeseca. To nije moguće niti u jednom sportu pa niti u odbojci. Ostali smo uoči sezone praktički bez kompletne postave, a onda smo taman počeli dobro igrati pa su nam se dogodili odlasci Vojaka i Dukića. Mladi igrači su u njima imali veliku podršku i pomoć na terenu, jer su dobro znali da će onda kada je najteže potegnuti oni najiskusniji.

Međutim, njihovim odlaskom bili smo prisiljeni plaćati školarinu na najskuplji mogući način. Srećom, sakupili smo na jesen dosta bodova pa smo na proljeće igrali bez straha od ispadanja. Na kraju smo zauzeli sedmo mjesto što je, s obzirom na okolnosti, solidan rezultat. Mogli smo i u ovakvom stanju uzeti koji set više, možda i koji bod. Ugodno je saznanje da su i suparničke ekipe uvidjele da imamo potencijala za nešto više. I drugi vide da ima u tim mladima igračima nešto, ali teško je stvoriti nešto prepoznatljivo u nekoliko mjeseci zajedničkog rada.

Nema novca

Pretpostavka je da će se do početka iduće sezone, u granicama skromnih financijskih klupskih mogućnosti, pokušati pronaći nekoliko iskusnijih igrača, koji će pomoći riječkoj mladosti da lakše sazrije.

– Rekli smo da ne možemo ući s ovom ekipom u iduću sezonu. Gledajući rezultate koje smo polučili ovoga proljeća, teško bismo se izvukli od onoga najgorega. Većina drugih ekipa ostat će u istim sastavima. Razmišljamo o pojačanjima kroz cijeli drugi dio sezone. Svjesni smo da se moramo pojačati barem s dvama igračima da budemo konkurentniji za prvih pet, šest mjesta na ljestvici. Problem je u tome što novca – nema. Budžet je smanjen za 30-40 posto u odnosu na prošlu sezonu, a u odnosu na pretprošlu sezonu još više.

Sponzora je teško pronaći, donatora još teže… Smanjile su se dotacije od Grada Rijeke, odnosno PGŽ-a i sponzora vezanih uz županiju. Istina, Grad nije smanjio programska sredstva, ali su smanjena ona za nositelje kvalitete. Ne vidim smisla u tome. Ako si nekome dao sredstva kao nositelju kvalitete, onda ne možeš to uzeti nakon godinu i pol dana bez kvalitetne raščlambe.

Sva ta sredstva su u zraku, klubovi znaju da su dobili taj novac tek onda kada sjedne na klupski račun. Svi moramo shvatiti da bez nekoliko starijih igrača ne ide, a njih nije lako dovesti ili zadržati bez da im se nešto plati. Mladi igrači ne mogu biti okosnica u ekipi koja se bori za vrh u bilo kojem sportu. Jednostavno moraš nešto dati nekolicini starijih igrača. Bez toga nema kvalitete. Možemo imati najbolje projekte rada s mladima, ali dok nemaš seniorsku ekipu oko koje će se sve to vrtjeti i koji će biti uzor mladima, od tih projekata nema ništa. To se ne odnosi samo na nas, već na sve riječke klubove.

Da se ne bi krivo shvatilo, u odbojci se govori o novcu koji otprilike odgovara mjesečnim naknadama za prosječnog četvrtoligaškog nogometaša…

– Ne pričam o ugovoru od 30 ili 40 tisuća eura, već u prosjeku o dvadesetak tisuća kuna godišnje. Dakle, dvije ili 2,5 tisuće kuna mjesečno, možda neki kvalitetnijih igrač do 3,5 tisuće kuna. Godišnje dolazimo do iznosa od 800-900 tisuća kuna za cijeli pogon. Nama bi to bilo dovoljno za borbu za prva tri mjesta, vjerujem i drugim riječkim klubovima – konstatirao je Liverić.