Tko će večeras nostiti nacionalne zastave na otvaranju OI u Londonu?

  Večeras će se u londonskom Stratfordu okupiti krema svjetskog sporta, više od 10.500 sudionika 30. Olimpijskih igara predstavljat će 205 zemalja koje će tražiti svoje mjesto na ljestvici osvajača odličja, kojih će se u Londonu podijeliti čak 302 kompleta. Sportaši iz svake države, počevši s Grčkom kao postojbinom olimpijskog pokreta te dalje abecednim redom, s domaćinom na začelju, imat će ispred sebe svog ponosnog nositelja nacionalne zastave. Neke su selekcije svoje barjaktare odredile još prije odlaska u London, a bilo je i onih koje su sportaše za tu ulogu izabrale neposredno uoči svečane ceremonije, čak i dan prije otvaranja. Kod svih je vladala atmosfera iščekivanja tko će biti taj sretnik ili sretnica, bez obzira na način i otvorenost samog izbora. 

   Počinje Nikolaidis

Olimpijski mimohod predvodit će Alexandros Nikolaidis, grčka uzdanica u taekwondou, osvajač srebrnih medalja u kategoriji iznad 80 kilograma s dviju prethodnih Olimpijskih igara. Kad dođe red na predstavljanje hrvatskih kandidata za olimpijske medalje, a oni će hodati kao 49. u nizu, svijet će najprije, sa zastavom u ruci, vidjeti rukometnog vratara Venija Loserta, vlasnika dviju zlatnih kolajni, iz Atlante 1996. i Atene 2004. godine, koji će u Londonu priželjkivati i treće izvođenje Lijepe naše pod olimpijskim krugovima u čast rukometaša. Vijeće Hrvatskog olimpijskog odbora odlučilo se jednoglasno za Loserta, uz kojeg su u najužoj konkurenciji bili vaterpolist Igor Hinić i taekwondoistica Ana Zaninović, a bila bi i Blanka Vlašić da je ozljeda nije spriječila u lovu na zlato. 

    – Ovo je velika čast, presretan sam, moram priznati i malo zbunjen, iako sam znao da sam na listi mogućih nositelja zastave. U karijeri sportaša nema ništa većeg od ovoga, to je kruna moje karijere, zborio je Losert nakon odluke o imenu stjegonoše. 

    Losert će biti drugi rukometaš koji će nositi hrvatsku zastavu na otvaranju Igara, nakon Ivana Balića prije četiri godine. Prvi je tu čast imao Goran Ivanišević u Barceloni, gdje je kandidat bio i pokojni Dražen Petrović, ali je presudilo to što su košarkaši svoju prvu utakmicu igrali već dan kasnije. U Atlanti je hrvatsku vrstu predvodio vaterpolist Perica Bukić, osvajač dvaju olimpijskih zlata još za bivše države, u Sydneyu je na čelu kolone bio stolnotenisač Zoran Primorac koji će u Londonu sudjelovati na svojim sedmim Olimpijskim igrama. Zastavu je u Ateni ponio još jedan slavni vaterpolist, Dubravko Šimenc, a onda je došao red na rukometaše. I u periodu bivše države mnogi Hrvati imali su čast nositi zastavu na otvaranju Olimpijskih igara, pa je tako slavni vaterpolski vratar, Riječanin Zdravko Ćiro Kovačić, bio stjegonoša u Melbourneu 1956. godine, zlatni rukometaš Hrvoje Horvat u Montrealu 20 godina kasnije, a pokojni kajakaš Matija Ljubek čak dva puta, u Moskvi 1980. i u Seulu 1988. godine. 

   Najbrojniji atletičari

Već po tradiciji, najbrojniji sportaši među nositeljima zastava bit će atletičari, sukladno velikom broju predstavnika u svakoj nacionalnoj selekciji. U Londonu će među barjaktarima biti istaknuti i tenisači, koji će se za medalje boriti na »svetoj travi« Wimbledona. U Ateni su četiri majstora s reketom nosili zastave, u Pekingu samo dvojica, ovoga puta bit će ih čak osmero. Među njima se posebno ističe dojučerašnja prva igračica WTA liste, Marija Šarapova, koja će u Londonu biti prva žena nositeljica ruske zastave na otvorenju Olimpijskih igara. Predsjednik Ruskog olimpijskog odbora Aleksandar Žukov objasnio je taj izbor činjenicom da je Šarapova bila i ranije među najizglednijim kandidatima, a posebno nakon što je početkom lipnja trijumfom u Roland Garrosu osvojila svoj četvrti Grand Slam turnir. Atraktivna tenisačica naravno počašćena je tom odlukom, pogotovo jer će joj ovo biti prve Igre na kojima će nastupiti budući da je prije četiri godine zbog ozljede bila spriječena putovati u Kinu. 

 Đoković i Federer

Srbi su logično za barjaktara odabrali Novaka Đokovića, svog najboljeg sportaša i donedavno uvjerljivo vodećeg tenisača ATP ljestvice. Nadaju se da u Wimbledonu može ponoviti lanjski Wimbledon i osvojiti zlatnu medalju. Kao i na ovogodišnjem najprestižnijem turniru, glavni konkurent za pobjedu bit će mu Roger Federer, koji se svojim sedmim trijumfom u hramu tenisa vratio na čelo poretka najboljih tenisača. I on je trebao nositi zastavu na otvaranju Olimpijskih igara, ali je prepustio tu čast svojem zlatnom partneru iz Pekinga, Stanislasu Wawrinki, budući da smatra da je dvaput zaredom, 2004. i 2008. godine, bilo dovoljno da predvodi švicarske olimpijce u mimohodu. Španjolci su već bili odredili da njihovu zastavu ponese Rafael Nadal, koji bi u Londonu branio zlato iz Pekinga, no ozljeda ga je spriječila u nastupu, pa će na otvaranju Igara barjaktar biti NBA košarkaška zvijezda Pau Gasol.   

Njih 26 tajno glasa

S najvećim nestrpljenjem svijet sporta je iščekivao odluku o tome tko će u Londonu ponijeti zastavu u ime Amerikanaca, s obzirom na njihov specifičan način izbora, ali i činjenicu da će u mimohodu predvoditi masu od 530 sportaša. Kapetani svake od 26 pojedinačnih američkih selekcija predlažu svoje kandidate, a potom tajnim glasanjem biraju barjaktara. 

    – Ovakav način izbora je vrlo poseban, s obzirom da nositelj zastave ne predstavlja samo svoju zemlju, već i kolege iz reprezentacije koji su mu dali povjerenje. Odluka nije nimalo birokratska, nema favoriziranja nikoga, već se izbor odvija na najdemokratskiji način, sportaši sami biraju tko je osoba dostojna te časti, kaže glasnogovornik Američkog olimpijskog odbora Patrick Sandusky. 

    Na taj način često se dogodi da nositelj američke zastave nije sportaš s najboljim rezultatima, iako se i o tome vodi računa, niti predstavnik najpopularnijeg sporta, već se gledaju njegove ljudske kvalitete i karijera koja donosi zanimljivu priču. Tako je prije četiri godine zastavu nosio malo poznati atletičar Lopez Lomong, naturalizirani Amerikanac, izbjeglica iz Južnog Sudana, kako bi se poslala snažna poruka kineskoj vladi koja je pomagala sudanski režim, odgovoran za genocid u Darfuru, odakle su Kinezi crpili velike količine nafte. Lomong se natjecao u utrci na 1.500 metara i u Pekingu ispao već u polufinalu. U Ateni je nositeljica zastave bila košarkašica Dawn Staley, koja je na tim igrama osvojila svoje treće olimpijsko zlato, a zanimljiva priča je vezana i za nositelja zastave u Sydneyu, kajakaša Cliffa Meidla. On je u dobi od 20 godina nakon teške nesreće gotovo izgubio obje noge, ali se uspio vratiti sportu i čak dvaput izboriti sudjelovanje na Olimpijskim igrama. Iako je među američkim barjaktarima bilo najviše atletičara, često su zastavu povjeravali predstavnicima još nekih »malih« sportova, poput hrvanja ili mačevanja. 

   Svijet mačevanja

Upravo iz svijeta mačevanja dolazi nositeljica američke zastave u Londonu, Mariel Zagunis. Njezin pedigre u ovom sportu je impozantan, s dvaju posljednjih Olimpijskih igara donijela je pojedinačno zlato u sablji, prva je Amerikanka olimpijska pobjednica u ovom sportu, dvaput je bila i svjetska prvakinja. I obiteljsko nasljeđe je pravo sportsko, otac i majka bili su članovi veslačke reprezentacije na Olimpijskim igrama u Montrealu, a oba brata također su mačevaoci. Njezin izbor je potvrda posebnog pogleda Amerikanaca na sport i olimpizam budući da bi u bilo kojoj drugoj zemlji zastavu povjerili sportašu iz ranga Michaela Phelpsa, Kobea Bryanta ili Serene Williams, da spomenemo samo neke od najistaknutijih američkih sudionika Igara u Londonu.     Mačevanje je duboko ukorijenjeno u talijansku sportsku tradiciju, vrlo često se himna »Fratelli d’Italia« čuje nakon natjecanja na Olimpijskim igrama, iz svijeta mačevanja čak je šest puta dolazio nositelj talijanske trobojnice. Ovoga puta to će biti čuvena Valentina Vezzali, 38-godišnjakinja koja je prva u povijesti spojila pojedinačna zlata na trima Igrama, uz dva ekipna. Na svjetskim prvenstvima ukupno je čak 13 puta bila na najvišoj stepenici postolja, na njezin izbor nitko na uvijek kritičnim Apeninima nema riječi primjedbe. I Francuzi su prednost dali mačevanju, predvodit će ih iskusna 40-godišnja Laura Flessel-Colovic, rodom s Guadalupe. Najuspješnija je Francuskinja svih vremena pod olimpijskim krugovima s pet osvojenih medalja, od čega dva zlata iz Atlante, u Londonu će sudjelovati na svojim petim Igrama.  

 Obitelj Keller

Njemačku zastavu u Londonu će nositi hokejašica Natascha Keller, koja će također peti put biti dio olimpijske obitelji. Osvajačica zlatne medalje iz Atene vrlo je poznata u njemačkoj sportskoj javnosti, gdje hokej na travi ima priličnu popularnost. Posebno je zanimljivo njezino hokejaško »porijeklo« budući da je djed Erwin osvojio olimpijsko srebro 1936. godine u Berlinu, otac Carsten bio je olimpijski pobjednik 1972. u Münchenu, a i braća Andreas i Florian su išli očevim stopama, 1992. u Barceloni, odnosno 2008. u Pekingu. 

    Kinezi su ostali vjerni svom običaju da im zastavu nose najviši sportaši, od njihovog povratka u olimpijsku obitelj 1984. godine uvijek su im na čelu kolone hodali košarkaši. U Ateni te prije četiri godine na domaćim Igrama to je bio čuveni Yao Ming, sada će barjaktar biti njegov nasljednik u NBA dvoranama, Yi Jianlian, centar Dallas Mavericksa. 

   Britansku zastavu na otvaranju će nositi Sir Chris Hoy, legendarni škotski biciklist koji će predvoditi vrlo jaku reprezentaciju u kojoj će biti i pobjednik nedavnog Tour de Francea Bradley Wiggins. Hoy se u Pekingu okitio s tri zlatne medalje, jedini je britanski sportaš kojemu je to uspjelo na jednim Igrama, uz plivača Henryja Taylora 1908. godine. Iz Atene je također donio zlato, a iz Sydneya srebro, pa se ubraja među najuspješnije britanske olimpijce, u rangu veslača Stevea Redgravea i desetobojca Daleya Thompsona.

____________________________

Amerikanci ne spuštaju zastavu        

Običaj je da nacionalni stjegonoše tijekom svečanosti otvaranja Olimpijskih igara spuste zastavu na pozdrav ispred svečane lože u kojoj sjede čelnici zemlje domaćina. Olimpijci iz velike većine zemalja to će učiniti i u Londonu, ali Amerikanci neće. Razlog je u tradiciji dugoj više od stotinu godina, začetoj na prvim Igrama na kojima su sudionici predstavljeni u mimohodu, održanim upravo u Londonu 1908. godine. Tada je nositelj američke zastave bio atletičar Ralph Rose, koji nije pozdravio kralja Edwarda VII. Nagovorili su ga na to reprezentativni kolege irskog porijekla, čija se postojbina u to doba borila za osamostaljenje od britanske krune. Navodno je Rose tom prilikom rekao »ova zastava se neće pokloniti ni jednom zemaljskom kralju«. Amerikanci su ipak u nekoliko navrata spuštali zastavu na pozdrav, u Stockholmu 1912. i u Parizu 1924. godine, kao i na Zimskim olimpijskim igrama u Lake Placidu 1932. No, u Berlinu 1936. godine odbili su pozdraviti Hitlera, a 1942. godine američki kongres je i ozakonio nespuštanje zastave, Zakonom broj 829 »zabranjuje se spuštanje zastave SAD-a na pozdrav, bilo kojoj osobi ili stvari«.   

____________________________

Kontroverzna Semenya      

Zanimljiv je i izbor za stjegonošu Južnoafričke Republike, čije sportaše će predvoditi kontroverzna atletičarka Caster Semenya. Svjetska prvakinja iz Berlina 2009. godine bila je dugo vremena pod sumnjom da je zapravo muškarac, ali je nakon mučnog postupka utvrđivanja spola ipak dobila pravo nastupa među atletičarkama. Čast da nosi zastavu svoje domovine u Londonu na neki način joj je satisfakcija za sve što je bila prisiljena proživjeti zbog muškobanjastog izgleda.   

____________________________Žene za Katar i Brunei        

Za ženske nositelje zastave odlučile su se i dvije muslimanske zemlje, Katar i Brunei, što ima i šire političko značenje. Izbor strijelkinje Bahije al-Hamad i atletičarke Maziah Mahusin dokaz su da žene polako dobivaju ravnopravno mjesto u strogo patrijarhalnim društvima, a pogotovo u svjetlu činjenice da obje zemlje prvi put na Olimpijske igre šalju ženske predstavnice.