Loš početak

Sumorna riječka rukometna jesen: Zamećanima i Zamećankama prijeti ispadanje iz elite, obje ekipe djeluju potpuno nemoćno

Igor Duvnjak

START S TRI PORAZA ZA DNO LJESTVICE - Mateo Hrvatin/Foto M. LEVAK

START S TRI PORAZA ZA DNO LJESTVICE - Mateo Hrvatin/Foto M. LEVAK

Obje ekipe djeluju skroz neuvjerljivo nakon mizernog prijelaznog roka. Zamećani su promijenili trenera neposredno uoči prvenstva, a da ni vodstvo Zameta ni bivši trener nisu objasnili razloge



RIJEKA Sumorna je jesen vrhunskog riječkog klupskog rukometa, sumornija od oblaka koji kišom natapaju obale Kvarnera, a prognoza je da bi mogla biti još sumornija, toliko da i rukometašicama i rukometašima Zameta prijeti ispadanje iz elitnog razreda. Tvrdnja nije nimalo pretjerana iako je prvenstvo tek počelo, na tu konstataciju nagonski navodi pogled na njihova subotnja izdanja u kojima su početnički neuspješno tražili bodove kao da u mraku pipkajući traže prekidač da bi uključili svjetlo.


Dok su se ljudi na drugom kraju grada, u HKD Sušak zabavljali u sjajnoj predstavi »Muško-ženski svijet« Beograđanina Nenada Danilovića, ljubitelji rukometa na Zametu su odlazili tužni i razočarani poslije žensko-muške dvočinke, nastupa Zamećanki i Zamećana, koji su djelovali potpuno nemoćno u pokušaju ostvarivanja prvih prvenstvenih pobjeda. Klubovi imaju svaki svoje specifične brige koje brinu i ne mogu ih prebrinuti, ali imaju neke slične muke, zajednički nazivnik koji vrijedi za ŽRK i MRK Zamet.


Nemoć


Prijelazni rok je prošao nikada siromašniji, da su vodstva klubova otišla na neki od nedjeljnih buvljaka na »maloj pjaci na Brajdi«, tko zna, možda bi se uz onako malo novaca kojim raspolažu ipak mogli nekako pojačati i trenerima koliko-toliko popuniti sastav kako bi se mogao ravnopravno nositi s konkurencijom? Iskrenom ljubitelju riječkog rukometa sve to može odjeknuti kao neslana šala, no činjenica je samo da su ekipe, takve kakve već jesu, gurnute na teren kao pred baražnu vatru pred kojom djeluju nemoćno i izgubljeno.




Gole činjenice govore kako su i Zamećanke i Zamećani oslabljeni dočekali prvenstvo, s desetkovanim prvim postavama, a bez dovođenja adekvatnih imena na deficitarna mjesta u sastavu u ovim prvim kolima samo statiraju i kako stvari stoje, statirat će i dalje dok će utakmice neumitno ići jedna za drugom, sve ako se nešto dramatično ne promijeni.


Poraz Zamećanki od Splita 2010 u tom kontekastu nije predstavljao veliko iznenađenje, iskusni trener Drago Žiljak je uz nekoliko iskusnijih igračica s klinkama pokušao iznenaditi Dalmatinke, ali na duži rok taj njegov oslabljeni zbor je jednostavno ostao bez glasa. Neugodniji je dojam ostavio nastup Zamećana s Rudarom iz Ruda, prezentacija tako blijeda da i najstariji kroničar riječkih rukometnih priredbi teško može dozvati u sjećanje ovako loše odigranju Zametovu domaću utakmicu.


Crni mozaik


Po onoj o »krivo zakopčanom prvom dugmetu košulje«, vrlo brzo se raspala domaća obrana s kojom su se »Rudari« igrali mačke i miša i rutinski uzeli važne bodove. Zametu računi dolaze na naplatu, nije tu riječ o mercatu kojeg praktički nije ni bilo, oslabljenoj ni nepojačanoj momčadi, nego i o teško zapamćenim klupskim turbulencijama. U više od pola stoljeća povijesti kluba ne pamti se da je »minutu do 12«, neposredno uoči prve utakmice, odstupio trener, u ovom slučaju Igor Marijanović, Mateo Hrvatin je ispao kao vozač koji je uskočio za volan dok vozilo samo što nije krenulo.


Novi trener ni kriv ni dužan pokušava u nebranom grožđu učiniti što može. U svemu se već tjednima u kuloarima čuju ćakule oko Marijanovićeva odlaska, javnost je i dalje uskraćena za pravu informaciju jer i on kao i vodstvo kluba nisu službeno rekli koji su razlozi razlaza. I taj detalj, kao i brojni drugi, dio su crnog mozaika riječkog rukometa, koji bi, nastavili li se ovim putem, nažalost mogao ostati bez klubova u muškom i ženskom rukometnom razredu. Zvuči to neveselo, ali nažalost i vrlo realno.


Toni Živković: Ovakvom igrom ne možemo do bodova

– Dogovor je bio da ćemo čvrsto igrati obranu, agresivno. Trebali smo paziti na njihovog dobrog srednjeg beka. Kada je krenulo, od početka nismo to baš radili i zato su nam se odvojili – kaže Toni Živković, mladi krilni igrač Zameta. – Kasnije smo imali priključak, naš je golman imao nekoliko obrana, ali nismo uspjeli realizirati napade. Sigurno da u nastavku neće biti lako. Sada ne trebamo razmišljati o tome, nego podignuti našu igru, prvo obranu i raditi još više jer ovako, s ovakvom igrom, ne možemo do bodova. Treba puno rada da bismo se podigli.