RIJEKA Nakon što je Pero Bočkaj drugi put matirao Ivora Pandura početkom nastavka, trener Simon Rožman promptno je reagirao i u »vatru« bacio odjednom čak trojicu igrača, Stjepana Lončara, Roberta Murića i Darka Velkovskog. Makedonac je unio mirnoću u obranu, a Lončar i Murić motorikom, trkom i agresijom potpuno razbili igru Osijeka s igračem manje. Grogirani gosti potpuno su se ispuhali, imali su sve u svojim rukama, ali kao da su osjetili kako im prolaz u finale Kupa izmiče ispod nogu. Rijeka je »nabujala« i veliki preokret bio je na vidiku…

– Nakon toliko korona stanke i dviju pripremnih utakmica u kojima smo dijelili minutažu, stigao nam je baš u jako važnoj utakmici Osijek. Ne treba pametovati, prvo poluvrijeme igrali smo loše, po meni malo u grču – kaže Lončar. – Nismo se snašli, a Osijek je dominirao. U drugom poluvremenu zapali smo u još veći minus, ali naš trener je dobro reagirao kad smo dobili drugi gol, a potom i imali igrača više. Brzo smo zabili i otvaralo se puno prostora. Taj prvi gol nam je bio vjetar u leđa, Osječani se uopće nisu snašli. Ubacili smo u brzinu više i vidjelo se da su gosti nemoćni. I kad su uzeli loptu, brzo smo je vraćali u svoj posjed. Na kraju je to ispala slatka pobjeda. Možda malo i nestvarna, ali događaju se i takvi preokreti.

Lončar i Murić potpuno su poremetili redove Osječana. Što je bilo ključno?

– Krenuli smo na sve ili ništa, ali i promijenili raspored u vezi. I to s rombom u sredini i dvije »špice«. Razmišljali smo da brzo zabijemo gol pa unesemo nemir u redove Osijeka. Naš pristup i pritisak su urodili plodom. Ova utakmica je pokazala kako se nikad ne treba predavati. Nikad ne znaš što može donijeti utakmica. Presretni smo da nam se ovo dogodilo u jednom ovako važnom susretu s velikim ulogom.

Slavlja nije bilo previše…

– Čvrsto smo na zemlji. Nismo ništa napravili ako ne osvojimo Kup. Pamti se samo osvajač. Sad smo izbacili i Dinamo i Osijek ali uzalud sve to ako ne dobijemo Lokomotivu. Sve brzo pada u zaborav. Proslavili smo malo tu večer, ali već drugi dan naša su razmišljanja bila usmjerena prema Puli i prvenstvu.

Brojni su ovaj polufinale nazvali »ludim«. Po preokretu, kartonima, isključenjima, sudačkim pogreškama…

– Luda utakmica? Pa ne mogu se sjetiti ovakve u kojoj smo gubili 0:2. Sjećam se da smo vodili 2:0 baš u Gradskom vrtu pa izgubili 2:3. Sad smo im zapravo vratili za taj poraz, »okrenuli« ih u dvadesetak minuta kao što su oni nas gore. To je draž nogometa. Za tako nešto se posebno igra. I za takve emocije.

Gubljenje vremena

Suđenje je bilo poseban dio rujevačke kup priče. Svi se slažu da je prijelomni trenutak bio start Kleinheislera upravo nad Lončarom.

– Inače ne komentiram suđenje. To mi ne ide u prilog i po meni je to čisto gubljenje vremena. Više se ništa ne može promijeniti nakon utakmica i ne opterećujem se generalno s tim. Utakmica je bila napeta i s puno čvrstih duela. Bilo je previše naboja, igralo se dijelom onako »na nož«. Start Kleinheislera? Išao je oštro, ne kažem da je to za direktni crveni, ali on je već imao žuti. To je bio sigurno start za drugi žuti, da nisam povukao nogu tko zna kako bi se sve to završilo. Kontakt je na kraju bio blag, ali on je trebao paziti, ne ide se tako kad si već opterećen žutim.

Rijeku s obzirom na uspjehe i iskustvo igranja završnica Kupa posljednjih godina većina stavlja u ulogu favorita u Šibeniku. Lončar misli da je loše tako postavljati stvari.

– Stavljaju nas u ulogu favorita protiv Lokomotive, ali ja ne bih tako razmišljao. Moramo razmišljati kako u toj jednoj utakmici favorita nema. Tako je i Dinamo bio favorit protiv nas pa smo ga dobili i lani osvojili Kup. Jednostavno to je tako natjecanje u kojem svatko može svakoga pobijediti. To će nam biti zadnja utakmica sezone i imat ćemo vremena posvetiti joj se. Ja bih rekao da ganjamo dva trofeja. Možda to smiješno zvuči, ali lovimo Rabuzinovo sunce i drugo mjesto. Drugo mjesto u HNL-u bilo bi također kao mali trofej, jer Dinamo je previše odmakao, a ono donosi Ligu prvaka. Bila bi to opet vrhunska sezona.

Oduševili su ga i navijači koji nisu odustajali i kad je Bočkaj lažno nagovijesto kraj polufinalne priče.

– Svaka čast Armadi, bili su nam protiv Osijeka velika podrška, činilo se kao da su na svojoj tribini. Okrenuli smo se gore nakon trećeg gola i imali osjećaj kao da su tu blizu s nama. Jako su nam pomogli, bili vjetar u leđa. Očkujem da će biti uz nas i na Šubićevcu. Ne znam, po meni nogomet bez navijača nije pravi. Čudan je osjećaj, ipak se igra za cijelu atmosferu i navijače. A sad ne možeš pošteno niti proslaviti gol. Ja se nadam da će sve to brzo postati prošlost i da će se sredinom lipnja vratiti navijači na tribine. Pomoć u finalu Kupa posebno će nam trebati.

Slatke brige

Za »bijele« prvenstvo starta nedjeljnom utakmicom u Puli nakon čega slijedi vezano gostovanje u Varaždinu.

– Neovisno što smo uvjerljivo pobijedili Istru sad u pripremnom ogledu to će biti dva neugodna gostovanja. Dva izmiješena sastava po jedno poluvrijeme nisu pravo mjerilo. Istra je domaćinska i negodna momčad. Koja se uz to bori i za ostanak. Bit će to dvije tvrde utakmice jer slična je situacija i s Varaždincima. Na nama je da se što bolje pripremimo, a vjerujemo da će nam ovaj ulazak u finale dodatno popraviti samopouzdanje. Nema potcjenjivanja ovakvih protivnika. Kvalitetu imamo, 22 podjednaka igrača i trener sigurno ima slatke brige. Bitna je ozbiljnost, a za to ne brinem, tako smo nastrojeni.

Prvo domaći susret je onaj s »lokosima«. Praktički svojevrsna uvertira za finalno okršaj Kupa.

– Lokomotiva je uvijek neugodna. Ima dobre individualce i brze igrače. Momčad je koja se digla i to je dobro za kvalitetu HNL-a. A puno govori i to što su samo bod iza nas. Mi moramo imati pristup kao da u svakoj utakmici igramo s Dinamom.

Kako će se snaći momčad? Igrat će se vikendom, utorkom petkom, na šest gostovanja i pet puta od 21 sat?

– Raspored i termini nisu baš najzgodniji ali ove sezone je tako. Bit će puno utakmica u jako kratkom vremenu, a vjerujem da će svi u takvoj situaciji dobiti svoju prigodu.

Lončar po prikazanom djeluje fizički moćno, gladan nogometa…

– Osjećam se maksimalno spremno, posvećen sam nogometu sto posto. Svatko ulaže u sebe i nema druge. Profesionalci smo, a treba raditi i na samopouzdanju. Kad uđem na travnjak kao da sam u nekom ringu. Dajem sve od sebe, to je moja ideja vodilja. A koji put ide, koji ne. Neki put te to nagradi, neki ne. Tako je to u nogometu. Cilj mi je zadržati tu razinu – zaključuje Lončar.