RIJEKA Očekivalo se, realno i objektivno, da se osvoje tri boda, da se Rijeka vrati na treće mjesto. Umjesto slavlja: zasluženi poraz nakon deset utakmica i to kod Osijeka koji je pobijedio nakon deset utakmica. ‘Davljenik’ je imao sreću, mjesecima duga osječka serija bez pobjede nije mogla trajati vječno jer – igraju u istoj ligi s Rijekom.

Branitelji naslova i Kupa u jako su čudnovatom sastavu odigrali baš jako lošu utakmicu. Lopta je išla niželigaški sporo, početna postava prvi je (i vjerojatno zadnji) put igrala u ovom sastavu. Španjolski trener na riječkoj klupi još je jednom ‘kemijao’ i… Konačni proizvod nije sličio ni na što. Pa Victor Sanchez polako troši kredit zaslužen u proteklih pet mjeseci.

Riječka priča pored Drave počela je poprilično šokantno čim je objavljen zapisnik. Čak sedam promjena u odnosu na prošlo kolo (?!), samo jedna prisilna (Majstorović, crveni karton) i šest novih igrača među kojima dva mlada (Thaqi, Bodetić) i dva zimska pojačanja, T.Barišić i Barco.

Nominalno bilo to 4-2-3-1 s Gojakom iza ‘devetke’ Jurića te Vignatom desno i Thaqijem lijevo na krilima. U izgradnji napada momčad se transformirala u ultra ofenzivnih 3-1-6. Bodetić je ostajao povučenije s Radeljićem i T.Barišićem, a ispred njih kao osigurač ostajao Barco. Svi ostali išli su u napad.

I to je ‘urodilo’ s 65 posto posjeda, ali i minusom kad se išlo na odmor. Jer protok lopte kod Rijeke u tih 65 posto vremena kad su imali posjed bio je očajno, skoro pa rekreativno spor. Bijeli su imali loptu i igrali – u ‘slow motionu’. Tiago Dantas u 15′ je promašio zicer, sam na 13 metara na odličan pas Vignata.

Kazna je stigla 12 minuta kasnije. Igrala se 27′, Karačić je ubacio s desne strane, Matković spustio glavom, a Akere s osam metara iz okreta zakucao pod gredu u desni gornji Zlomislićev kut.

Alfonso Barco zakasnio je u blok i Rijeka koja je sterilno dominirala travnjakom Opus Arene nakon nešto manje od pola sata našla se u rezultatskom zaostatku. Kod posljednjeplasirane momčadi HNL-a koju je s tribina pratilo manje od tri tisuće domaćih navijača. Od ukupno 3.262 gledatelja njih tristotinjak bili su Riječani, vjerna i glasna Armada koja je svoje mjesto na stadionu zauzela od 15. minute.

U prvih 45 minuta Bijeli su uz onu šansu Dantasa stvorili još samu jednu izglednu situaciju, u 38′ Bodetić je jako dobro ubacio s lijeve strane, a Jurić glavom pucao preko gola. Dakle, kad se podvuče crta pod prvo poluvrijeme: gorko razočaranje što se Rijeke tiče. Jalovi posjed, jedan promašeni zicer i apsolutno previše nesigurnosti u obrani. Pa je podređeni Osijek zapravo bio opasnija, okomitija i konkretnija momčad.

Sanchez je na poluvremenu morao mijenjati, a prvi potez koji je povukao bio je: Thaqi ostaje u svlačionici, Gruzijac Tornike Morchiladze ulazi na travnjak. Na klupi su svoju eventualnu šansu čekali Fruk, Adu Adjei, Čop, Menalo, Petrovič, Ndockyt, Pavić, Lasickas…

Morchiladze (na dresu mu je pisalo ‘Marchiladze’) otišao je na lijevo krilo pa je Samuele Vignato ostao na kontra strani. Igrač koji je najbolji na ‘desetki’ ili kad kreće s lijeve strane igra – desno.

Tiago Dantas je davao sve od sebe da se otkrije, primi loptu, pokrene Rijeku, ubaci u višu brzinu, ali kad bi loptu dobio gotovo nitko od suigrača nije tražio prostor; ni široko, niti iza leđa Sopićeve obrane. Prvih petnaestak nastavka bilo je isto kao prvo poluvrijeme. Rijeka stalno ima loptu, a osječki vratar uopće nema posla. Inače, među vratnicama domaće momčadi stajao je Nikola Ćurćija jer je inače standardni prvi vratar Malenica doživio neki ‘nesporazum’ s trenerom Sopićem. Možda nešto slično kao Janković-Sanchez situacija.

Sudac Igor Pajač baš i nije briljirao, puno je brži bio sa zviždaljkom kad je trebalo donijeti odluku Osijeku u korist, ali… Daleko od toga da je Rijeka alibi mogla tražiti u suđenju. Alibija nije bilo. Bijeli su igrali ispod svake razine!

Pa je od 64. minute umjesto Amera Gojaka na teren poslan najbolji igrač lige, ‘pokrpani’ Toni Fruk sa zaštitom – longetom omotanom oko lijeve šake i podlaktice. Bodetića je zamijenio Ndockyt.

Prva šansa u drugom poluvremenu – za Osijek. Igrala se 69. minuta, Teklič potegnuo s 25 metara, a Zlomislić smirio loptu koja je išla u njegov donji desni kut. U tim je trenucima Rijeka zadržala nesigurnost u obrani i uz to izgubila posjed. Osijek je i vodio i stisnuo prvake u njihov šesnaesterac!

U 77′ Lasickas i Adu Adjei zamijenili su Oreča i Jurića, a na drugoj strani ušao je Mersinaj umjesto strijelca Akerea. Igrala se 84′ kad je Vignato na 17 metara pronašao Fruka, prvi šut nogometnog virtuoza nakon ozljede – visoko preko gola, skoro i preko tribine. Kao slika, kao ilustracija nedorečene, spore i sterilne Rijeke.

Ovaj put nije bilo čudesnog poteza kao doma s Belupom kad se uzeo barem. Grogirani Osijek mjesecima nije pobijedio nikoga, ali na Sopićevu sreću – u istoj su ligi s Rijekom. Odigrali su jednu običnu, ni po čemu posebnu, borbenu utakmicu i napokon, nakon deset utakmica dočekali tri boda. Zasluženo!

Sanchez se opet ‘kockao’, miksao i izgubio. Rijeka je bila: nedostojna svog ugleda, tradicije i kvalitete momčadi koju Španjolac ima na raspolaganju.

OSIJEK: 

Ćurćija –

Karačić 6,5

Hasić 6,5

Jelenić  6,5

B.Barišić 6,5

(65′ Čolina) 6,5

Bubanja 6,5

Akere 7

(77′ Mersinaj)       –

Teklić 6,5

(83′ Mejia) –

Mikolčić 6,5

(83′ Petrusenko) –

Omerović 6,5

(65′ Bukvić) 6,5

Matković 6,5

RIJEKA: 

Zlomislić 6

Oreč 6

(77′ Lasickas)       –

T.Barišić 5,5

Radeljić 5,5

Bodetić 5,5

(64′ Ndockyt)  5,5

Barco 5,5

Gojak 5,5

(64′ Fruk) 5,5

Dantas 6

Thaqi 5,5

(46′ Morchiladze) 5,5

Vignato  5,5

Jurić 5,5

(77′ Adu Adjei)       –