RIJEKA Ivan Vujić nedavno je stigao iz Sjedinjenih Američkih Država te na poziv Košarkaškog saveza Grada Rijeke krenuo u jednomjesečni rad s mladim riječkim talentima 2005. godišta i mlađih. Već tradicionalno gradski Savez organizira kamp za mlađe uzraste, odnosno za igrače do 11 i do 13 godina, koji će startati 14. srpnja te će ga voditi Goran Lončar, a ovog ljeta će s nešto starijim igračima do kraja mjeseca raditi Ivan Vujić, Splićanin s adresom u SAD-u i nekadašnji košarkaš Splita, koji je u Americi već 20 godina, a zadnje četiri ima privatnu akademiju u kojoj individualno radi s igračima.

Uz riječku djecu, u kampu su trenutno i igrač Cibone Patrik Dorotić te David Nuši iz Marsonije, a uskoro dolazi i jedan Francuz. Jadran Popović zadužen je za kondicijske treninge koji se održavaju tri puta tjedno.

– Ideja je bila da se radi dva sata ujutro i dva sata popodne po najmodernijoj američkoj tehnologiji treninga, koja je mješavina američkog koledža, NBA lige, ali i stare europske jugoškole. Želim ih polako uvoditi u modernu košarku. Djeca su dobra, imaju dobru kulturu ponašanja, imaju puno veću košarkašku inteligenciju od američkih igrača. Ovo im je sve dosta novo. Intenzitet rada je jak, ali brzo su se prilagodili – govori Ivan Vujić, koji je još kao tinejdžer iz Splita otišao na američko sveučilište, a kasnije je igrao i u Njemačkoj, Belgiji te Portoriku. Bio je i član mlađih uzrasnih kategorija hrvatske reprezentacije, s U-18 vrstom je 1995. godine bio četvrti na Svjetskom prvenstvu.

Ivan Vujić/Foto Marko Gracin

Obećana zemlja

Trenersku je karijeru započeo u Dubravi, ali je nakon nekoliko godina odlučio da u SAD-u vidi svoju budućnost te je na američkim sveučilištima prikupio veliko trenersko iskustvo.

– Sa Splitom smo još u omladinskom pogonu dvaput putovali u SAD da bismo stekli nova iskustva. I treći put sam išao s reprezentacijom na turneju u okviru priprema za U-18 Svjetsko prvenstvo te mi se Amerika svidjela na prvi pogled. Rekao sam još kao dijete da ću jednom tamo završiti.

Kada sam potpisao ugovor sa Splitom bio sam mlad igrač i nisam imao veliku minutažu te sam ubrzo nakon dobivene ponude iz SAD-a otputovao na Valparaiso sveučilište.

Zašto sam se kao trener vratio u SAD? Uvjeti za rad, respekt trenera, naravno, financije… Sam pristup košarci ne može se usporediti. Ondje imate glavnog trenera i tri pomoćnika, pet asistenata na terenu, akademskog savjetnika, fizioterapeute i liječnike… To je drugi svijet. Meni se sviđa njihov sustav u kojem škola i košarka mogu funkcionirati na visokoj razini. Mladen Šestan mi je kao šef omladinskog pogona u Dubravi dao priliku i dogodine sam bio glavni trener kadeta i juniora. Hrvatska košarka je tada bila kakva je bila i procijenio sam da mi više odgovara američki sustav, ako već imam priliku.

Vujić je u ovih 20-ak godina u SAD-u odgojio više od 150 igrača, a 2007. godine bio je i dio stručnog stožera tamošnje juniorske reprezentacije na Svjetskom prvenstvu. Kada su hrvatske vrste u pitanju, ovog ljeta sve tri kategorije (U-20, U-18 i U-16) igraju u B diviziji europskih smotri.

Novac

– To je vjerojatno jako komplicirana priča o kojoj nemam sve informacije. Mislim da je važan kontinuiran i kvalitetan rad i da su treneri financijski dobro plaćeni da mogu još više gristi. Ovako ne mogu reći ništa pozitivno ni negativno. U SAD-u u srednjoškolskim ekipama treneri uglavnom rade kao profesori u tim školama pa nakon nastave imaju trening s momčadi. Škola im je na prvom, a košarka na drugom mjestu.

Sjećam se da je prije desetak godina u Hrvatskoj dosta visoke djece otišlo u rukomet nakon dobrih rezultata reprezentacije, a Hrvatska je i izgubila dosta ljudi u zadnjih pet, šest godina. Tu jednostavno nemate bazen, igrače naših korijena morat će se tražiti po Europi, Australiji i SAD-u.

Osim reprezentacije, veliki problem u zadnje dvije godine, otkad je NCAA omogućila igračima primanje plaća, imaju kako hrvatski, tako općenito i europski klubovi. Najtalentiraniji igrači sada isključivo zbog novca jako rano odlaze iz svojih matičnih klubova »preko bare«. Jedan od primjera je Andrija Jelavić, koji je s Kentucky sveučilištem potpisao ugovor po kojem će navodno zarađivati oko milijun dolara po sezoni.

– Zanimljivo je da su prije svi govorili protiv Amerike, da su tamo loši treneri i loša sigurnost, a sada kada su došli novci, sve je super. Trebalo bi se raditi ono što je najbolje za djecu, a ne što je najbolje za nečiji privatan interes. Europska i hrvatska košarka su sada u velikom problemu što se tiče mlađih uzrasta. To su strašno veliki novci i bili bi ludi da ih odbiju.

Je li mi OK da se toliko plaćaju? Mislim da bi trebali biti plaćeni još više. NCAA samo na TV prava dobiva ogromne novce, a sveučilišta stavljaju novac u džep i dosad ih nisu htjeli dijeliti, osim što uvijek daju punu stipendiju. Oni dosta investiraju, ali dobivaju daleko veće novce – zaključio je Ivan Vujić.