Braća Sabanov iz Umaga

Skromni blizanci i vlasnici ATP naslova u parovima: “Cilj nam je iduće godine igrati na najvišoj razini”

Zlatko Horvat

NAGRAĐENA UPORNOST - Ivan i Matej Sabanov/Foto ATP Umag

NAGRAĐENA UPORNOST - Ivan i Matej Sabanov/Foto ATP Umag

S challengerima se baš teško ide naprijed i mi smo sretni što imamo priliku odigrati poneki ATP. Pokušavamo iskoristiti svaku priliku jer su bodovi puno veći. Za sada nam dobro ide - kaže Matej



UMAG Blizanci Ivan i Matej Sabanov, 29-godišnjaci rođeni u razmaku od pet minuta, u Umagu su pisali desetu pobjedu na Touru u karijeri. Načekali su se uspjeha, igrali po malim turnirima na svim dijelovima kugle zemaljske, čak i uz rub prašume u Brazilu, gdje su im majmuni krali loptice…


No, njihova upornost nagrađena je pozivnicom za ATP u Beogradu, koji su osvojili bez izgubljena seta. Za polufinale pobijedili su Damira Džumhura i Antonija Šančića, solidnog igrača parova koji se vraća poslije operacija oba kuka.


– Džumhur je vrhunski igrač u singlu, pitanje je vremena kada će se opet vratiti u vrh. Stvarno igra nevjerojatno, brz je i ima te skraćene lopte, s kojima suparnicima radi velike probeme. On i Šančić su dobar par, ali mi smo malo uigraniji, odigrali smo puno mečeva ove sezone, što je napravilo razliku – kaže Ivan.




Ivan i Matej cijelu su karijeru proveli na futuresima i challengerima, tek sada otvorila su im se vrata ATP-a. Ovoga tjedna upisuju plasman karijere, dijele 109. mjesto na ljestvici parova, ulazak u prvih sto je pitanje dana ili tjedna.


– Jako se sporo dižemo na ljestvici, iako imamo solidne rezultate i na ATP razini. Naime, i sada se bodovi ne gube u cijelosti, već napola tako da se sporo napreduje. Primjerice, prošle godine za top 100 trebalo je 800 poena, sada stoti ima 1.100 bodova, što je velika razlika. S challengerima se baš teško ide naprijed i mi smo sretni što imamo priliku odigrati poneki ATP. Pokušavamo iskoristiti svaku priliku jer su bodovi mnogo veći.


Za sada nam dobro ide i nadamo se da ćemo imati priliku do kraja godine odigrati još nekoliko ATP turnira i napraviti dobre rezultate kako bismo iduće godine mogli većinu turnira igrati na razini ATP-a uz poneki challenger. Zacrtani cilj nam je igrati na najvišoj razini iduće godine – kaže Matej.


Stotka


Sabanovi, dečki iz Subotice, koji imaju obiteljsku kuću na Paliću, s 15 godina preselili u Osijek. Igrali su lige i tako financirali karijere, jer se od nagrada, a do ove sezone zajedno nisu zaradili sto tisuća dolara od nagradnoga fonda, nije moglo zaraditi za putovanja i hotele.


– Kada smo radili plan za 2021. godinu, jedan od ciljeva bilo je približiti se ili ući u prvih sto. Tada smo bili negdje oko 160. ili 170. mjesta i izgledalo je jako teško, ali imali smo sreće, dobili smo pozivnicu za Beograd i to smo dobro iskoristili – osvojili smo turnir. Uz dva finala challengera i jedno polufinale ATP-a i jednu pobjedu u Hamburgu na ATP-u 500, možemo biti jako zadovoljni sezonom i definitivno možemo ući u top 100, možda napraviti i nešto više. Želimo se tamo zadržati i ostati na toj razini – dodaje Matej.


U Umagu su prije tri godine izgubili tijesan meč od češke kombinacije Jebavy/Vesely.


– Gust meč, izgubili smo 10-8 u super »tie-breaku«. To nam je bio prvi meč na ATP-u, bili smo pod pritiskom, bilo je to puno treme, ali bili smo zadovoljni – kaže Matej.


Novi nastup u Umagu donijela je priliku za nove pobjede i malo uživanja. Blizanci su došli i na koncert Nene Belana.


– Jako nam je ugodno igrati u Umagu, u Hrvatskoj. Uvjeti su odlični, imamo punu podršku. Tu su nam i roditelji. Osjećamo se odlično – kaže Ivan.


Za prvi nastup u Wimbledonu morali su se razdvojiti. Matej je zaigrao s Filipom Krajinovićem, Ivan s Dušanom Lajovićem. Nijedan par nije prošao kolo.


– Što se mora, nije teško. Ogromna nam je čast bila zaigrati u All Englandu Clubu, biti na tim terenima. Drugi svijet… Uživali smo svaki dan, svaku minutu koju smo proveli tamo. I to nam je najveći motiv da dođemo zajedno igrati na Grand Slamovima. Dat ćemo sve od sebe da uspijemo.


Razdvajanje? Iskreno, bilo je malo čudno. Igrao sam s Lajovićem i nisam znao što očekivati, gdje ići nakon reterna. No, nismo ni loše odigrali protiv Granollersa i Zeballosa, nismo imali puno prilika, oni su iskoristili po jednu u svakom setu i dobili su nas prilično lako. Ali nije bilo loše, super iskustvo – dodaje Ivan.


– Ja sam igrao s Krajinovićem. Tri-četiri gema trebala su nam da se povežemo, shvatimo tko gdje ide. Ali mi te dečke znamo od osme, devete godine, pomaže što smo dobri prijatelji i možemo reći jedni drugima što mislimo. Rekao sam Filipu da proba stati bliže mreži, on meni neke stvari za servis. To je rezultiralo da smo drugi set odigrali puno bolje, imali smo šanse i u trećem, ali smo nesretno izgubili »tie-break«. Treba nam vremena da se uigramo, ali ja sam uživao u svakoj minuti, bila je čast i privilegij biti u Wimbledonu – ocjenjuje Matej.


Hrvatska ima četvoricu igrača među prvih sto na ljestvici za parove, Mate Pavić je prvi, Nikola Mektić drugi. Uz pobjednike Wimbledona, tu su još Ivan Dodig i Franko Škugor.


– Uspjesi hrvatskih parova su nam ogromna motivacija, osjećaj da to možda nije toliko nedostižno, da imamo i mi neki komad kruha koji bismo mogli uzeti. Isto tako, Tomislav Brkić i Nikola Čačić su nam jako dobri prijatelji, sretni smo zbog njih, oni su nam možda i najviše pokazali da to nije neki nedostižna razina na kojoj se i mi se možemo boriti za pobjede – smatra Ivan.


Vjetar u leđa


Beograd je bio prekretnica za ove skromne dečke, koji zaslužuju uspjeh. Znali su spavati u automobilu jer nije bilo novca za hotel, a za boravak na turniru zarađivali su tako što su drugim igračima »španali« rekete. Igraju za Hrvatsku, a od Saveza nisu dobili ni loptice, jedino što su jednom tražili.


– Igrali smo na svakakvim mjestima. Bilo je teških situacija u našoj karijeri, mnogo poteškoća. Često smo bili sami, nismo imali priliku putovati s trenerom iz financijskih razloga. Ali nekako smo uspjeli sklopiti ekipu. Imamo još dva brata, Nikolu i Aleksandra, koji je naš trener. On inače nije mogao putovati s nama na tim manjim turnirima, ali sad je i on tu, kao i Ivan Bjelica, naš jako dobar prijatelj, koji nas također trenira.


Njih dvojica zajedno, i roditelji Nada i Zlatko kad mogu dođu, to nam puno znači. Nije slučajno što smo baš ovdje igrali najbolje, u Beogradu, blizu kuće, jer uz tebe su ljudi koji su čitav život vjerovali u nas, što je veliki vjetar u leđa – kaže Matej.


Kada se podvuče crta, sigurno su u minusu.


– Ne znam, nismo to stavljali na papir, ali najbitnije je trenutačna situacija. Zadovoljni smo s njom, nadam se da će biti još bolje – zaključuje Ivan.