RIJEKA Najbolji strijelac Rijeke u povijesti Jadranskih derbija je Anas Sharbini (7 pogodaka), a najbolji strijelac Rijeke u povijesti HNL-a njegov je stariji brat Ahmad (54 gola). Igrom sudbine obojica su iz Rijeke prešla upravo u Hajduk premda im takvo što na kraj pameti nije padalo. Ahmad je lovio inozemni angažman, Anas već sve dogovorio s Dinamom, ali ta era HNL-a (2009.) bila je čudnovato doba, a Rijeka stalno s paučinom u blagajni.

Pa su braća u paketu otišla put juga. Lova je bila dobra i za njih i za Rijeku. Hajduk je tada u odnosu na Rijeku bio druga dimenzija. Premda se već u to vrijeme često znalo nadigrati Splićane. Braća Sharbini tako su doživjela da su s Rijekom uglavnom pobjeđivali Hajduka, a s Hajdukom često gubili od Rijeke. Počevši od prve utakmice po povratku na Kvarner u splitskom dresu.

Neke od pobjeda i poteza legendarnog bratskog dueta idu u red onih koje Primorci prenose s koljena na koljeno. Brojne su divne uspomene, ali vrijeme juri, godine idu. To je bila prva spontana tema prije nego što smo s Ahmadom prešli na nogomet, na Rijeku i Hajduk.

– Koliko ti godina ima sin? Uff… Meni je mali u srednjoj, mala sedmi osnovne. A čini mi se kao da smo jučer radili intervju kad sam priključen prvoj momčadi. Prestao sam igrati prošlo ljeto, 41 godina je na leđima. Ali, uz posao, ostao sam u nogometu. Sportski direktor Omišlja. A kad bacim pogledam unazad, često baš u ćakuli s Anasom, zadovoljni smo karijerama. Normalno da se moglo više, ali igrali smo za našu Rijeku, bili u velikim klubovima, reprezentaciji. Za dva brata Grobničana, posebno te pobjede i golovi za Rijeku, više od toga se u nogometu ni ne može postići – priča nam Ahmad Sharbini.

Govor tijela

Jadranski derbi. Kako u subotu pobijediti ovaj zahuktali Hajduk?

– Nisu bitni oni, nego mi. Rijeka to zna bolje nego itko, već generacijama unazad. Nije to neka znanost. Pa gotovo ih redovito pobjeđujemo. I doma i vani. Oni su u dobroj formi, imaju dobru momčad, vraća im se Livaja, prvi su… Dakle čeka nas težak posao, ali mislim da na kraju neće biti problema za Rijeku. U derbiju nikad nema favorita, no taj Jadranski derbi ipak nosi jednu posebnu priču.

S kakvim naslovom?

– Hajduk ima kompleks Rijeke i Rujevice. I to govorim uz poštovanje prema tom klubu u koji sam prešao iz Rijeke i spoznao njegovu veličinu. Osjetila je to još moja generacija, a otkad je počela Miškovićeva era, sve se još višestruko pojačalo. Vidi im se po govoru tijela, već u tunelu. Dakle, dobri su i zasluženo prvi, jako su opasan protivnik, ali ne vjerujem da Splićani mogu »preživjeti« punu Rujevicu. Kako pobijediti Hajduk? Veliki fajt, ali hladna glava. To je način. Tako se spoji ono naše »Krepat ma ne molat« s kvalitetom igrača i cijele momčadi.

Tko su ti novi Ahmadi i Anasi koji bi trebali srušiti Splićane pa krenuti prema vrhu?

– Po mom ukusu iznad svih su Fruk, Vignato, Dantas i Adu-Adjei. Neću ulaziti u detalje jer svatko stvari vidi drukčije, ali za mene su u tom kvartetu i vanserijski potezi i driblinzi i asistencije i golovi i osjećaj za promjenu ritma utakmice. Svaki od njih je na svojoj poziciji kvaliteta više.

Ali kad čovjek pogleda ljestvicu?

– Sad je takva da ju ni ne gledam – smije se Sharbini.

– No to je sad, u ovom dijelu sezone. Nitko u Hrvatskoj ne misli da su oni 15 bodova bolji od Rijeke. Tako se, na žalost, dosad rasplelo spletom brojnih okolnosti. Posve nerealna bodovna razlika, ali sad je tako i Hajduku svaka čast na tome. E baš zato ih treba opet pobijediti. A kako god ljestvica izgledala, vjerujte, ova Rijeka to sigurno može.

Navijač

S Ahmadom na tribinama ili u press-loži?

– Ovaj put dolazim kao navijač, uzeo sam ulaznice. Ali da, sretnemo se i na reporterskim mjestima. S jednog lokalnog radija su me zamolili da budem sukomentator pa povremeno prenosim utakmice s Rujevice. Lijep je to posao, no uvijek se pojavi ista želja, posebno kad Rijeku neće gol: da obučem taj sveti, najdraži dres pa opet zabijem i da slavimo s Armadom.

Derbiji su posebne priče, pozicija na ljestvici je nebitna, ali generalno… Koja je procjena Sanchezove Rijeke?

– Još to nije to. Nije onako kako treba biti, kako će vrlo brzo i biti, nadam se. Nekako još traže identitet i ono pravo samopouzdanje. Nije to ono na što smo navikli mi navijači, previše je oscilacija. I baš bi zato subotnja pobjeda bila utoliko bitnija. Zapravo možda i presudna u smislu pozitivne.

A kažem, ne sumnjam da će kod njih proraditi taj »sindrom Rijeka, Rujevica« i zaista, uz sav respekt Hajduku kao lideru, vjerujem da ćemo ih pobijediti. Zaostatak je stvarno velik i ružno je to za vidjeti, ali svi mi kojima srce kuca za Rijeku nosimo tu nadu da ćemo se vratiti u vrh.

Najdraža uspomena iz Jadranskih derbija?

– A valjda me ne treba ni pitati. Prije svake utakmice Rijeke i Hajduka sjetim se istih nekoliko sekundi. Peti mjesec 2009. godine. Derbi na Kantridi. Na semaforu 1:1, već je krenula sudačka nadoknada i onda: onaj Anasov šou po lijevoj strani. Ča ‘in je napravil, to je čudo. Na svojoj polovici, uz aut-crtu, leđima okrenut golu i dvojica ga čuvaju.

U primanju ih je okrenuo pa upalio »turbo«, samo proletio pored onih koji su ga čekali. Ja potpuno sam pred kaznenim gledam i mislim: »Bravo majstore, ali… Šta ćeš sad«? I onda lansira loptu onom svojom desnom vanjskom. Odmah sam osjetio da ide na mene pa krenuo u prostor. Hajdukovcima su kasnili jer im na pamet nije palo da netko u HNL-u može odigrati takav svjetski potez. Ja sam znao, valjda poznam brata! Kako ju je zavrnuo, čudesno.

I ja u punom sprintu poklopim, zakucam iza Subašića i samo nastavim sprint slavlja, radosti i euforije. Znam da se to i dan-danas gleda i prepričava. Kako neće. Pa i ja to pokazujem svojoj djeci! – smije se stariji brat Sharbini.

Riječki stroj za golove i riječki kapetan. Iz najtvrđe jezgre bezuvjetne ljubavi za Rijeku. S predivnog plavo-bijelog Grobnika.