RIJEKA Sve oči sutra će biti uperene u Saru Kolak, koja će u kvalifikacijama bacanja koplja u Birminghamu započeti nastup na svom petom Europskom prvenstvu.

Razlog je i više nego jednostavan, atletičarka Kvarnera je u izostanku Sandre Elkasević, dvostruke olimpijske pobjednice i svjetske prvakinje te sedmerostruke europske prvakinje u bacanju diska, jedina članica hrvatske reprezentacije koja je osvajala odličja na velikim natjecanjima.

U Amsterdamu 2016. godine okitila se europskom broncom, mjesec dana kasnije u Rio de Janeiru postala je olimpijska pobjednica. U Birmingham je stigla s četvrtim rezultatom ove sezone u Europi, osmim na svijetu, koji je bacila na svojem najdražem mitingu Zlatna sprinterica u Ostravi, na kojem se njezino koplje zaustavilo na 62,61 metara.

– Svjesna sam da postoji pritisak, nema Sandre, a i sa svojom 31 godinom sam najstarija u reprezentaciji, ali nastojim ne razmišljati o tome. Pritisak je normalna stvar u sportu i jednostavno ga zaslužiš na temelju svojih rezultata.

Bitno je ne bježati od njega, već ga treba prihvatiti, ostati miran i dati sve od sebe – započela je Sara Kolak, koja zadnje dvije smotre Staroga kontinenta ne pamti po dobrome.

Prije četiri godine u Münchenu zapela je u kvalifkacijama (57,31), 2024. godine u Rimu zauzela je 11. mjesto u finalu (55,90) pa je Birmingham dobra prilika za prekid slabijeg niza.

Putokaz

– Mislim da je svaka godina bila drugačija. Najvažnije je da se dobro osjećam, dobro sam trenirala i zadovoljna sam kako smo odradili završne pripreme za Birmingham.

Na meni je samo da ostanem mirna, vesela, dam sve od sebe i bacim kao što to radim na treningu te da vjerujem u samu sebe pa ćemo vidjeti kakav će mi to rezultat donijeti.

Sredinom lipnja u Ostravi njezino je koplje u svih šest serija letjelo preko 60 metara. Natjecanje je otvorila sa 62,56 metara, potom je bacila svoj najbolji rezultat sezone od 62,61 metara, a do kraja natjecanja imala je hice od 61,54, 62,41, 62,37 i 62,38 metara.

– To bi mi natjecanje trebalo biti putokaz, bilo je stvarno odlično, nikad nisam tako konstantno bacala. Dobra je bila i Južnoafrička republika i 59,23 metra na otvaranju sezone, samo što je tamo bilo sve malo drugačije po pitanju organizacije i svega onoga na što sam navikla pa je trebalo malo prilagodbe. I Bydgoszcs je bio dobar sa 61,42 metra, a onda je došao Hanžekovićev memorijal i malo sam se ugasila.

No, realno gledano, učiš onda kad si loš, iz loših natjecanja i loših perioda. Nekad to traje malo duže, nekad se brzo vratiš. Mislim da je najvažnije da znaš prepoznati sve ono negativno, ali da pritom ne zaboraviš pozitivne stvari. Jer se u sportu lakše fokusirati na ono čega nije bilo i što bi trebalo biti, nego na ono što je bilo pozitivno. Tu treba naći ravnotežu jer su obje stvari bitne.

Stoga je posljednja provjera uoči odlaska u Birmingham i drugo mjesto na prvenstvu Hrvatske u Zagrebu s 58,22 metra nije pokolebalo na putu do njezinog cilja.

Norma

– Prvenstvo Hrvatske se uklopilo u moj lošiji period, ali to me nije pokolebalo jer sam vidjela više pozitivnih nego negativnih stvari. Dapače, samo me još više motiviralo da nastavim raditi na treninzima.

Znam da mogu puno bolje i da sam sposobnija za bolje hice. Ali dobro mi je došlo da vidim što još trebam napraviti pa sam se uhvatila posla i mogu reći da su završne pripreme bile baš dobre.

Prvi cilj Sare Kolak je plasman u nedjeljni finale, a onda je sve otvoreno.

– Norma za finale znat će se 24 sata prije kvalifikacija, predviđati neke stvari nema smisla i ne bavim se time. Na svojem prvom Europskom prvenstvu 2014. godine u Zürichu zalijepila sam se za normu, a u finale uvijek ulazi 12 najboljih.

S normom ili bez nje. Tako da nema smisla fokusirati se na normu jer nikada sa sigurnošću ne možeš reći koliko će trebati za plasman u finale. Imaš samo tri hica u kojima moraš dati sve od sebe i baciti najdalje što možeš. I to je to.

Konkurencija je uvijek dobra, sve cure su zaslužile biti ovdje i sve su se sigurno dobro pripremile. Dvanaest najboljih ide u finale, njih tri će osvojiti medalju, a vidjet ćemo tko će to biti – kaže Sara, kojoj će društvo u kvalifikacijama raditi Vita Barbić, novopečena svjetska juniorska viceprvakinja.

– Čestitam Viti na srebrnoj medalji, cijelu sezonu baca konstantno. To što dolazi direktno iz Eugenea ne mora ništa značiti, možda će joj biti malo teže, ali drago mi je što dvije kopljašice predstavljaju Hrvatsku na Europskom prvenstvu. To je odlična stvar za hrvatsku atletiku – zaključila je Sara Kolak.

Sandra veliki navijač

Na Europskom prvenstvu u Birminghamu nema Sandre Elkasević, sedmerostruke europske prvakinje i najuspješnije atletičarke u povijesti smotre Staroga kontinenta.

– Svima nam je čudno da nema Sandre jer smo navikli da je uvijek tu, svima nam je primjer, njezino iskustvo je neprocjenjivo, ona je naša kapetanica. Svima nam nedostaje, ali znamo da navija za sve nas – kaže Sara Kolak.