RIJEKA Devetnaestoga kolovoza 2016. godine nešto iza 3 sata po srednjoeuropskom vremenu tada 21-godišnja Ludbrežanka koplje je bacila do rekordnih 66,18 metara, još jednom te sezone starijim i iskusnijim protivnicama očitala lekciju i ispisala najljepšu priču Olimpijskih igara u Rio de Janieru. Tada je nosila nadimak »Kinder suprise«, pet godina kasnije Sara Kolak je bacačica koplja za koju svi itekako dobro znaju. Kao i njezinu famoznu rečenicu »Mama, tata, Mato, doma nosim zlato«.

– Ta mi rečenica prva padne na pamet kad me netko pita za Olimpijske igre u Riju. Dobro zvuči, zar ne? – započela je Sara Kolak, olimpijska pobjednica Kvarnera, koja danas putuje na svoje druge Olimpijske igre.

– Ta 2016. bila je posebna godina, ali na temelju te pobjede nemam nikakve povlastice. Sve krećemo iz početka. Nikada se nisam zamarala očekivanjima javnosti pa tako neću niti sada, bitna su mi jedino moja očekivanja. A tu je plan jednak kao i 2016. godine. Prvo se plasirati u finale, a onda dati sve od sebe i boriti se – kaže Sara Kolak, koja je ove sezone odradila samo jedno natjecanje. Na mitingu Zlatna sprinterica u Ostravi koplje je bacila za nju skromnih 60,04 metra.

Zdrava i sposobna

– Ostrava nije bila u skladu s mojim mogućnostima, vidjela sam koliko još ima posla i na čemu moram raditi. Zato sam se odlučila vratiti treninzima i maksimalno se fokusirati na Tokio. To što na Olimpijske igre idem sa samo jednim natjecanjem ne stvara mi nikakav pritisak. Meni je jedino važno da je na treningu sve bilo kako treba, da sam dobra i da sam mogla funkcionirati unatoč svemu što se događalo tijekom pripremnog razdoblja. Nije da sam zaboravila bacati, ali neke stvari, poput tehnike, jednostavno nisu funkcionirale. I najbolja odluka bila je da ne idem na natjecanja nego da samo treniram. Znam da sam zdrava i da sam sposobna. Fokus mi je na Olimpijskim igrama, ostalo me ne zanima – kaže Sara, koja je, zbog strogih epidemioloških mjera koje su na snazi u Norveškoj uslijed pandemije COVID-19, pripreme za najvažnije natjecanje sezone umjesto u Oslu morala odraditi kod kuće.

– Ulazak u Norvešku kao stranoj državljanki koja tamo dolazi na pripreme zbog postojećih pravila jednostavno nije bio moguć. Na to nitko od nas nije računao. Znala sam da po dolasku moram odraditi desetodnevnu karantenu, koja je najmanji problem jer ona u Norveškoj ne znači da si stalno zatvoren, već da moraš izbjegavati okupljanja ljudi. Tako da mi je činjenica da su me vratili s aerodroma prvo bila šok jer sam imala plan, došla sam na desetak dana doma, a nisam se više mogla vratiti. Naravno da se onda malo trebalo prilagoditi i uhvatiti ritam, posložiti stvari jer sam bila sama bez trenera. Ali, već sam drugi dan odradila trening. Nije bilo vremena za plakanje, polako sam dobila osjećaj, stisnula sam s treninzima i ušla u svoj ritam. Sada to samo treba održavati. Stvarno sam zadovoljna kako sve ide, a vidjet ćemo kako će se sve rasplesti – kaže atletičarka Kvarnera, koja je dio priprema odradila i u Rijeci.

Odlični rezultati

– I odmah došla na riječku vrućinu, ha, ha. Šalu na stranu, dugo nisam bila u Rijeci, uvijek sam iz Osla dolazila na desetak dana i najčešće sam imala toliko obaveza da sam sve jedva stizala. Sad sam iskoristila ovu situaciju pa sam u Rijeci trenirala tri tjedna, odradila sam super pripreme, vrijeme me poslužilo, čak sam se uspjela i okupati. Uvijek je gušt trenirati na Kantridi, to je nešto posebno.

Bacačice koplja niti ove sezone nisu podbacile, dapače. Poljakinja Maria Andrejczyk u svibnju je na Europskom bacačkom kupu u Splitu slavila s trećim rezultatom svih vremena i najboljim rezultatom na svijetu od 2013. godine od 71,40 metara. Dalje je kroz povijest letjelo koplje tek dviju atletičarki, aktualne svjetske rekorderke, Barbore Špotakove 2008. godine (72,28) te Kubanke Olisdeilys Menendez tri godine ranije (71,70). Blizu čarobne granice od 70 metara je i Njemica Christin Hussong (69,19).

– Rezultati su odlični, ima nas cura koje smo slabije startale, a ima i onih koje su super otvorile sezonu. Gdje se vidim u cijeloj toj priči? Olimpijske igre su posebno natjecanje, tu su sve opcije otvorene, nema favorita. U muškom koplju Vetter toliko dominira da bih stvarno bila šokirana da ne osvoji zlato. S druge strane žensko koplje ima jako dobre rezultate, ali nema takve dominacije kao u muškome koplju. Nitko nije očekivao da će »mulica« iz Ludbrega od 21 godine pobijediti u Riju pa je pobijedila. Cure dobro bacaju, konkurencija će biti jaka, ali ja se time ne zamaram. Nikada niti nisam. Bavim se jedino sobom, treniram i idem dan po dan. Bit će to prava borba. Ali to je sport i tako mora biti.