RIJEKA Prije 12 godina 20-godišnja djevojka iz Dubrave, koja je tek pet godina trenirala bacanje diska, u šestoj je seriji finala Europskoga prvenstva u Barceloni hicem od 64,67 metara nadmašila 39-godišnju Rumunjku Nicoletu Graso i osvojila svoje prvo europsko zlato.

Da je spremna za velike stvari bilo je jasno još godinu dana ranije kada je u svojem prvom seniorskom finalu velikoga natjecanja, Svjetskom prvenstvu u Berlinu, na kojem je nastupila kao netom okrunjena europska juniorska prvakinja, zauzela deveto mjesto. Dvanaest godina kasnije u Münchenu Sandra Perković u svojem je 15. finalu na velikim natjecanjima osvojila šesto uzastopno europsko zlato. A posvetila ga je upravo djevojci s početka priče.

– Djevojčice, da ti je ovo netko rekao 2010. godine ne bi mu vjerovala. Ona cura iz 2010. godine sada je tu 12 godina kasnije. I osvojila je svoje šesto europsko zlato. Ovo je za tebe – poručila je Sandra Perković nakon što je pred punim Olimpijskim stadionom u Münchenu još jednom ispisala povijest.

Prije četiri godine na Europskom prvenstvu u Berlinu postala je prva atletičarka u povijesti koja se može pohvaliti s pet zlata u nekoj od pojedinačnih disciplina, sada je otišla još korak dalje i osvojila šestu uzastopnu titulu europske prvakinje.

Drama

I to onako kako to samo ona radi. U dramatičnom finalu u kojem se borba za zlato vodila do samoga kraja i u kojem je trima neispravnim hicima kidala živce mami Vesni, ali i svim svojim navijačima. U Berlinu je za najveće suparnice imala domaće bacačice Nadine Müller i Chanice Craft, u Münchenu su to bile Kristin Pudenz i Claudine Vita.

– Mama, oprosti, mogli smo to napraviti puno lakše, ali ovako je zanimljivije. Presretna sam što sam osvojila šesto europsko zlato na ovom lijepom stadionu pred odličnom publikom. Ponovila se povijest, prije četiri godine u Berlinu borila sam se protiv Nijemica, sada sam opet kao najveću konkurenciju imala Njemice, koje su bacile svoje najbolje rezultate, što govori koliko je dobro bilo ovo natjecanje – dodala je Sandra Perković, koja se nakon druge serije i hica od 65,77 metara nalazila na drugom mjestu.

Uslijedila su potom dva neispravna pokušaja, prvo prijestup, a onda je disk završio u mreži, da bi ga u petoj seriji bacila do svojeg trećeg rezultata sezone od 67,95 metara i preuzela vodstvo u kojem je dotad bila Njemica Kristin Pudenz (66,93). Osvajačica olimpijskog srebra iz Tokija 2021. godine odmah je odgovorila svojim novim osobnim rekordom od 67,87 metara, no dalje jednostavno nije išlo…

Srce

– U München sam došla puna samopuzdanja, imala sam odlično zagrijavanje. Prvi hitac u finalu bio je katastrofa tehnički, opet sam napravila neku glupu pogrešku. Drugi je bio ispravan da budemo sigurni, treći bezveze, a onda četvrti udarim u mrežu. Ali napokon sam se opustila i pustila sam kukove da vode, znala sam da idući mora biti dobar.

Bila sam spremna za puno više od pobjedničkih 67,95 metara, ali nepotrebno jer je to bilo dovoljno za još jedan naslov europske prvakinje. Znala sam da će Pudenz doći ovdje jako spremna budući da je imala peh u finalu u Eugeneu. Tri Njemice u finalu, na svom stadionu, pred svojom publikom. Ali nitko nema srce kao što ga mi imamo. Pišemo povijest, a ja sam još uvijek mlada.

Barcelona 2010., Helsinki 2012., Zürich 2014., Amsterdam 2016., Berlin 2018. i München 2022. godine. U svojoj kolekciji odličja sad ima 13 medalja s velikih natjecanja. Dva olimpijska zlata, dva svjetska zlata, dva svjetska srebra, svjetsku broncu i šest europskih zlata. Doseg koji teško da će itko nadmašiti.

– Sada me čeka finale Dijamantne lige u kojem želim pokazati da je bacanje diska još uvijek moja disciplina, kao i da je ono što se dogodilo prošle godine samo slučajnost. Idemo dalje, ovo nije kraj, ovo je tek početak.

Ipak je ona kraljica diska. Jedna, jedina, neponovljiva. Sandra Perković.