RIJEKA Prolaze silne godine, desetljeća čak tako da samo oni stariji Kozalčani pamte sjajne izvedbe rukometaša riječkog Galeba, kluba gluhih na legendarnom kozalskom asfaltnom igralištu. U ovim vremenima vidi se da Galebaši imaju itekako dostojne nasljednike, u obližnjoj dvorani igra i trenira lijevi bek Kozale Andrej Juričević, koji se doma vratio nakon netom osvojene zlatne medalje na Europskom prvenstvu gluhih.

Momčad izbornika Marija Sirotića je u njemačkom Frankenthalu sa svih šest pobjeda projurila do već šeste titule i pritom je na tom 13. EP-u, obranivši naslov najboljih, u dvama navratima svadala domaćina. U finalnom susretu matirala je Njemačku rezultatom 27:21. Spominje se u tome odlična obrana s golmanom Brunom Varšićem, u napadu se raspucao Mateo Perak sa sedam golova, nije štedljiv bio Juričević, autor pet golova, a hrvatski su strijelci još Ilija Perak, Oliver Lušić, Florijan Kolarić, Tomislav Bošnjak, Pero Jukić i Teo Glumac.

– Kao prvo istaknuo bih da smo se dobro pripremali za Europsko prvenstvo, dobro smo radili i isto tako dobro skautirali sve suparnike. Prvenstvo smo otvorili pobjedom što nam je bilo važno za samopouzdanje – kaže mladi Andrej Juričević, igrač rođen 2002. godine, koji je rukometnu abecedu učio na Viškovu. Inače je i student, na trećoj je godini elektrotehnike na Tehničkom fakultetu.

Solidna četvorka

– Nakon pobjede nad Francuskom tako smo i nastavili, u skupini smo igrali potom sa Srbijom i onda s Njemačkom. Nakon toga smo se u polufinalu nanovo susreli sa Srbijom. Nakon što smo ih pobijedili, u finalu nas je dočekala Njemačka.

Dvoboj za zlatnu medalju uvjerljivo je pripao hrvatskim rukometašima, za koje se pobrinuo Hrvatski sportski savez gluhih. Imali su svu logistiku, brigu i podršku tijekom priprema i prvenstva.

– U ovom drugom susretu s domaćinima je bilo možda malo teže nego što smo očekivali, ali na koncu smo ih opet pobijedili. Gledajući rezultat, doima se da je to bilo lagano, ali unatoč tih šest razlike utakmica je bila sve samo ne lagana.

Juričević je zadovoljan atmosferom koja vlada u reprezentaciji, također i svojim nastupom u tom skladnom hrvatskom loptačkom kolektivu.

– Reprezentacija je prvenstveno skup dobrih pojedinaca koji djeluju kao ekipa, svi smo jedna velika obitelj, mislim da je to na kraju prevagnulo da mi osvojimo zlatnu medalju. Zadovoljan sam svojom igrom. Igrao sam čak i više nego što sam očekivao, pogotovo u finalu s obzirom na to da mi je ovo prvi EP i da sam novi u svemu tome. Zadovoljan sam, ne bih si davao odličan pet, ali za početak ovo je jedna solidna četvorka.

Turbulentna sezona

Andrej i suigrači u Kozali su na odmoru nakon turbulentne sezone u kojoj su na koncu izborili ostanak u Prvoj ligi jug i u kojoj su ih vodila čak tri trenera. Dugo nije bilo bodova, Igora Marijanovića je naslijedio Toni Brajković, na koncu je kormilo preuzeo Tadej Široka.

– Sezona je bila turbulentna, bilo je svega. Bili smo malo opterećeni ozljedama, bilo je naporno. Mene, nažalost, nije bilo u većem dijelu sezone, prvenstveno zbog ozljede zgloba, a i operacije uha te možda nisam mogao sto posto doprinijeti ovom ostanku. Ali, mislim da je ekipa to dobro odradila i na koncu je najbitnije da smo osigurali ostanak te da mirno idemo u ljeto, a onda k novim izazovima u idućoj sezoni.