Marin Sorić

Vratar Zamećana nakon startnog poraza: “Ne znam je li u pitanju fizička priprema ili nešto drugo…”

Marin Sorić, vratar Zamećana/Foto Arhiva NL

Marin Sorić, vratar Zamećana/Foto Arhiva NL

Ništa nam ne vrijedi što odigramo maestralno u prvom poluvremenu, kada na drugo poluvrijeme izađemo kao neka druga ekipa i sve prospemo - kaže vratar riječkih rukometaša



RIJEKA Premijerna prezentacija rukometaša Zameta s Goricom je ispala u stilu one nezaboravne poruke Dobriše Cesarića o voćki poslije kiše, koja je »puna kapi pa ih njiše, a kada se sunce malo skrije, nestane sve te čarolije«… Riječani su, naime, djelovali moćno do odmora, kontrolirajući igru i rezultat, za razliku od nastavka kada su bili nemoćna posada kako u obrani, tako i u napadu, što ih je odvelo do uvjerljivog poraza. Do tada čvrsta obrana nestajala je kao otpuhana vjetrom, oštrice u napadu su otupile i ideja je nestajalo, a uza sve, agresivnost je odjednom počela više krasiti Goricu nego domaćine. Kao da je momčad prorijeđena ozljedama i sa smanjenom mogućnošću rotacije sve više ostajala bez daha i samo je posustajala i zaostajala u utrci u kojoj su joj dodatni utezi na leđima bila i tri neiskorištena sedmerca.


Laki golovi


– Posljednjih naših dvadeset minuta prvog poluvremena je bilo stvarno vrhunski. Možda to naše izdanje nije naša realna slka, možda je to bilo i nešto bolje od očekivanoga – pitao se golman Zamećana Marin Sorić, jedna od riječkih svijetlih točaka u momčadi koja je silom prilika u nastavku potamnjela u općem sivilu Zamećana. – Ali da smo u drugom poluvremenu igrali i samo upola od toga što realno možemo, rezultat bi sigurno bio drukčiji. Kao da smo se ispuhali u tih dvadeset minuta prvog dijela te smo na drugo poluvrijeme izašli mlaki, hladni, bez zatvaranja u obrani. Iskontrirali su nas.


Zamećani su u nastavku bili bez svih bitnih odlika koje su ih krasile do odmora, uspjeli su vjernim navijačima pokazati svoja dva sasvim drukčija lica.




– Tako nekako i izgleda. Meni to nije jasno. U prvom dijelu nam je obrana bila vrhunska i bilo mi je lako braniti, a u nastavku se sve okrenulo na drugu stranu, kao da je neka druga ekipa izašla na teren. Da smo upola odigrali kao što smo igrali u prvom poluvremenu, možda bismo i tada izgubili, ali bi rezultat bio bolji. Ne bi nas oni iskontrirali i ne bismo primili toliko lakih golova. U drugom dijelu smo primili 17, od toga je bilo jedno pet-šest kontri i još je bilo toliko njihovih zicera. Sve to nije realna slika, istina, možda nije realna slika i ono u prvom dijelu, no činjenica je da možemo bolje i žao mi je da je rezultat ovakav.


Drugačija izdanja u jednoj jedinoj utakmici Zamećana, to je bila nezaobilazna tema u ćakulama nakon utakmice, očito će ona biti razlog za rasprave u momčadi Riječana tijekom tjedna.


– Ne znam je li u pitanju fizička priprema ili nešto drugo, ali trebamo raditi na konstatnosti u igri. Ništa nam ne vrijedi što odigramo maestralno u prvom poluvremenu, kada na drugo poluvrijeme izađemo kao neka druga ekipa i sve prospemo. Bolje bi bilo da smo odigrali konstatno cijelu utakmicu, da smo u nastavku odigrali na razini od 70 posto onoga iz prvog dijela i mislim da bismo onda pobijedili tu utakmicu. Žao mi je što je ispao ovakav rezultat. Recimo, ja sam dao sve od sebe, siguran sam da su i ostali dali sve od sebe, ali ovog puta to nije bilo dovoljno.


Rad


Pred Zamećanima je sada »okretanje stranice«, razmišljanje o novim premijerligaškim obvezama.


– Sada se moramo psihološki podignuti. Ovo je prva utakmica, sezona je duga, ima još puno rada da bismo postigli rezultat koji želimo. Nemam nikakva specijalna očekivanja od ove sezone, uostalom nitko nema pravo pred nas postavljati nekakva očekivanja. Mi ćemo igrati što bolje možemo, davat ćemo sve od sebe i nadam se da ćemo ostvariti rezultat koji će prvenstveno zadovoljiti sve nas.