Ne znam što bi čovjek rekao nakon utakmice s ovako visokom razlikom kao što je bio ovaj naš susret s Dancima. Dogodilo se nažalost ono što smo se svi nadali da se neće dogoditi. Nakon svega na kraju mi smo ovaj turnir izgubili i prije ovog susreta. Nadali smo se prije ove utakmice da ćemo baš sada nekako “upaliti motore” kao što smo uostalom mi znali činiti na brojnim prijašnjim velikim turnirima kada bi u nastavku proigrali nakon onih početnih utakmica sa slabijim reprezentacijama.

Ova nam utakmica s Danskom pokazuje da nam cijeli turnir nije bio slučajnost i da se s prijašnjim suparnicima ipak nismo mučili bez razloga. O ovoj utakmici nakon svega što je viđeno i prikazano i ne treba baš puno pričati. U prvom poluvremenu dečki su se donekle i držali sa svjetskim prvacima, čak smo igrali dosta solidno do odlaska na odmor. Što se pak Danaca tiče, oni su u ovom slučaju bili opušteni, bez imperativa rezultata. Uz to igrali su, recimo tako, sa svojom drugom postavom, ali u toj njihovoj drugoj postavi redom su sve vrhunski igrači koji igraju u vrhunskim klubovima. Stoga nije tu bilo nekog velikog popusta za nas. I to iako njima ova utakmica nije nešto značila oko plasmana u četvrtfinale.

U drugom smo se poluvremenu nažalost raspali, nismo dugo vremena zabili gol, a Danci su to kažnjavali i sve je zapravo došlo na njihov mlin. Došla je do izražaja ta danska igra s čvrstom obranom i dobrim vratarima. Iz obrane su davali brze i lake golove, onda su tako samo povećavali razliku, tada im suparnici jednostavno “upadaju u stroj”.

Teško je objasniti uzroke pada nakon trećine utakmice. U ovom slučaju to se dogodilo jer skandinavske ekipe igraju tako da dugo vremena drže igru, naravno ako nisi pravi i ako ne igraš dovoljno agresivno kao što u ovom slučaju mi nismo u obrani onda Skandinavci počnu lako zabijati golove. Suparniku nažalost u toj situaciji samopouzdanje pada i razlika bude sve veća i veća.

Ljudi se pitaju da li je ovaj rezultat u Egiptu realnost Hrvatske ili nije, ja ne bih rekao da je ovo naša realnost. Naravno, imali smo problema. Recimo, stožerni igrači nam nisu možda došli u pravom stanju u Egipat, ali s druge strane i drugi su imali svoje nedaće. Stoga jednostavno treba priznati i reći da nam turnir nije bio dobar. Nismo igrali kako treba. Naravno, svi smo se nadali da će se to nakon starta promijeniti. Tu u prvom redu mislim na utakmicu s Argentinom i onda kada nam se otvorila šansa nakon pobjede Katara. To se, nažalost, nije dogodilo.