RIJEKA  Rukometaša Zameta nakon umaškog finiša asociraju na epskog Tantala i njegove muke, na junaka kojem su slatki plodovi stalno bili nadomak ruke, ali ih na koncu nije uspio uzeti. Zamećani su u Umagu, loveći pobjedu koja bi ih ogrijala kao ozebloga sunce, u posljednjih deset minuta ostali bez pet golova prednosti i bez bodova. Umažani su pretekli riječke goste serijom 7:1, Zamet je doživio peti poraz u šest nastupa.

– I to je sport, igra se 60 minuta. Pri kraju nismo imali mirnoće, promašili smo nekoliko zicera, tijekom utakmice smo promašili i tri sedmerca – kaže trener Zamećana Valter Matošević. – Oni su to iskoristili, bili su u jednom naletu. Bilo je tu i nekoliko nerezonskih šuteva i izgubili smo. Bili smo brzopleti, možda smo se preplašili velikog vodstva.

Pad u finišu nameće zaključak o nedovoljnoj spremnosti zbog samoizolacija i netreniranja, ali Matošević ne želi alibije.

– Sve to postoji, imamo i problema s ozljedama, mislim na Tomljanovića i Zareva, ali u tome ne treba tražiti probleme. Ako Sulić, koji je prošao sve i s 40 godina može trčati 58 minuta, onda vjerujem da mogu i drugi. Bit svega je obrana, u napadu će se uvijek zabiti gol, a na kraju krajeva tu se ekipa može i odmoriti. Nije problem u promašajima, promašaji su dio igre, a i suparnici imaju golmana koji će nešto obraniti. Dogodi nam se razdoblje kada »uđemo u crveno«, umjesto da se umirimo i nastavimo dotadašnjom igrom, krenu nerezonski šutevi. Tu je bio naš najveći problem i golman je obranio nekoliko lopti, možda ključnih i prednost se istopila. Istina je da postoji i problem samoizolacije. Momčad smo s pet novih igrača, neki su otišli i sve treba leći na svoje mjesto. I na početku sam govorio da treba biti strpljiv jer nije lako sve te kockice posložiti, pogotovo u ovoj situaciji. Sada smo odigrali dobru, odličnu utakmicu, a nismo imali ni sreće.

U ovom »koronakalendaru« Zamećane čekaju gostujući nastupi, danas (18 sati) u Dubrovniku i onda kod Gorice.

– Teško je ući u formu s ovim ritmom srijeda-subota. Recimo, igrali smo kod Dubrave, prije toga kod Sesveta, onda u Umagu, idemo u Dubrovnik, a onda idemo Gorici. Sve su to utakmice u gostima, nemamo mogućnost neke prijateljske utakmice da se nekako dignemo, već smo non-stop u ritmu gostovanja.