Vodstvo kluba se u jeku ljetošnjeg štrajka igrača povuklo sa »silenzio stampa«, sada je nakon kolovoza počeo itekako bolni višemjesečni »silenzio plaća« i pitanje je do kada će trajati
RIJEKA Bez obzira na to što MRK »Zamet« nema svog Samuela Becketta, u elitnom riječkom rukometnom kolektivu koji je u bogatoj povijesti iznjedrio tolike svjetske prvake, olimpijske pobjednike i klupske prvake Europe, svako toliko je na redu rukometna verzija »U očekivanju Godota«.
U njoj su protagonisti sve samo ne radosni, rukometaši »Zameta«. Oni u blagdanske dane stoje u društvu s brojnim hrvatskim radnicima kojima njihovi poslodavci nisu isplatili zarađene plaće. Dogodilo se nešto slično i ljetos, samo što su se na ovoj sumornoj pozornici promijenila lica.
Otišao je toliko čekani i željeni trener Irfan »Pipe« Smajlagić, uz njega i imena za solidnu postavu, Marin Sakić, Marin Kružić, Davor Šunjić, Mateo Hrvatin, Ivan Ćosić… Doda li im se ozlijeđeni Marin Đurica, itekako je vidljivo da su treneri Valter Matošević i Marin Mišković ostali bez cijele prve postave. Igraju s desetkovanim sastavom, bez pravog pivota, ali sve su uspjeli tako dobro ukomponirati da su s četvrtim mjestom najugodnijne iznenađenje prvog dijela prvenstva.
Novi vjerovnici kluba su dosta mlađi od svojih ljetošnjih prethodnika, uz iskusnog kapetana Milana Uzelca ovaj zametski »ostatak ostataka« je i znatno jeftiniji nego neke prethodne generacije, u biti vjerojatno i najeftiniji u povijesti »Zameta«. Sve su to međutim preslabi utezi na vagi, uprava nije uspjela pronaći neki izvor financiranja da bi i tu »low cost« ekipu na Božić ispratila s bilo kakvom novčanom naknadom i obećanjem da će jednog dana biti bolje.
Predsjednik Zlatko Kolić nije bio na otužnoj »pressici« na kojoj su javnosti iznesene već duže vrijeme znane činjenice među kojima i ona da su igrači posljednju plaću primili za kolovoz. Trenerski dvojac te sportski direktor Alvaro Načinović kao i veliki entuzijast, tehniko Williams Černeka sami su na zapovjedničkom mostu, oni i posada se nadaju nekakvom rješenju, koje se ne nazire. U igračkim redovima ipak tinja nada, kapetan momčadi Milan Uzelac zaziva bolje dane.
– Dečki i ja želimo igrati. Nadamo se da će se nešto pokrenuti, da će situacija biti kako treba. Sve kako ne bi propalo ovo dobro što smo napravili u prvom dijelu – eho je optimizma sa Zameta, kojega emitira najiskusniji igrač riječke momčadi. Inače, nema naznaka o isplatama dugovanja momčadi kao i ni o datumu Skupštine kluba na kojoj bi trebala pojaviti neka nova lica. Samo da za isplaćivanje plaća i novo vodstvo ne bude po onoj »čekaj magare dok trava naraste«. Pauza će proći, brzo poslije Nove godine bi trebale početi pripreme za drugi dio sezone.