Riječki rukometaš Vlado Matanović prije EP-a: 'Šutio sam i radio, sad se želim dokazati'

VRIJEME DOKAZIVANJA - Vlado Matanović / Snimio Roni BRMALJ

Šutio sam i radio, sad se želim dokazati. Ne želim biti samo brojDugo sam čekao na ovakvu priliku, ali sam šutio i radio. Dobio sam šansu i sada je na meni da se dokažem i opravdam ukazano povjerenje i pokažem da mogu i da znam - kaže Matanović

RIJEKA Hrvatska muška rukometna reprezentacija u Poreču je na kraju ipak sigurnom rukom stavila famoznu »točku na i« u utakmici s Katarom koja je odlučivala o pobjedniku Croatia Cupa.

Gosti, konglomerat igrača s raznih strana svijeta i članovi reprezentacije koja predstavlja novu zvijezdu na svjetskom nebu, dominirali su u prvom poluvremenu, dok su igrači izbornika Line Červara zamuckivali, naročito u obrani često ostajući bez teksta na suparničke napade.

Ipak, kada je trebalo, konačno su u napadu i obrani vrlo sigurno »izrecitirali« ono što je trener od njih tražio te su na zadovoljstvo izbornika i brojnih navijačica i navijača ostvarili uvjerljivu pobjedu (33:28) i slavili uspjeh podižući pehar pobjednika ovog tradicionalnog turnira, koji je hrvatska uvertira odlasku na velika natjecanja, u ovome slučaju Europskoga prvenstva, što se od 9. do 26. siječnja igra u Austriji, Norveškoj i Švedskoj.

Obol ovom uspjehu dalo je i dugogodišnje nadareno riječko reprezentativno krilo, Vlado Matanović, novo pojačanje PPD Zagreba, koje je u susretu s Katarom postiglo tri gola. Nasljednik kozalskog ljevorukog asa s desnog krila, pokojnog Deana Ožbolta, ima dugogodišnji zapaženi staž, ali za ulazak u hrvatsku reprezentaciju »treba pojesti puno palente«.

Matanović je pozornost na sebe skrenuo još kao dječak u Kozali, 2013. godine osvojio je srebro na Svjetskom prvenstvu U-19 i već je tada dobio prvi poziv u A reprezentaciju. Sada je dočekao da mu je izbornik Lino Červar ukazao povjerenje uvrstivši ga u konkurenciju najboljih hrvatskih rukometaša uoči Europskoga prvenstva. Kada se to uzme u obzir, netom završenu, kao i ulazak u novu godinu pamtit će po dobrome.

Novi izazov

– Mislim da mi prošla godina nije mogla bolje završiti, kao što mi ni ova godina nije mogla bolje početi – kaže Vlado Matanović, mladić rođen 29. svibnja 1995. godine u Rijeci, komentirajući poziv u reprezentaciju. – Nisam ni mogao očekivati ovako nešto. Radio sam i radim za to, ali ipak sam se iznenadio kada sam dobio poziv za reprezentaciju. Zahvalan sam na ukazanom povjerenje i naravno da mi je drago što sam dio ove momčadi.

Kao i svi Matanovićevi suigrači, tako je i on na reprezentativno okupljanje stigao ostavljajući za sobom klupsku sezonu. U njegovom slučaju to je priča iz Gorenja u koje je stigao nakon kozalskih dana te potonjih nastupa za Buzet i Umag.

– Što se tiče klupskih nastupa, nema se tu reći nešto posebno. Izborili smo plasman u Kupu EHF-a. Dobili smo jako tešku skupinu s Ademar Leonom, Magdeburgom i Nantesom. To je do sada bio, ajmo reći, vrhunac moje klupske karijere. Na trećem smo mjestu u tamošnjoj ligi, bilo je dobro, borili smo se. Bio sam među tri najbolja strijelca u klubu tako da mogu biti stvarno zadovoljan.

Pred vratima je novi veliki izazov, dokazivanje u A reprezentaciji nakon što se naigrao u raznim hrvatskim vrstama mlađih uzrasta.

– U svakom slučaju, nije bilo lako. Pritom nemam neke priče u stilu da sam se razbolio, imao zdravstvenih problema i slično. Istina, nekoliko puta sam se bio ozlijedio u krivom trenutku. Dugo sam čekao na ovakvu priliku, ali sam šutio i radio. Dobio sam šansu i sada je na meni da se dokažem i opravdam ukazano povjerenje, da ne budem samo još jedna brojka, već da pokažem da mogu i da znam.

Vlado Matanović igra na uvaženom mjestu u reprezentaciji, desnom krilu, na koje je Hrvatska kao njegove prethodnike postavljala igrače najveće svjetske klase, poput Irfana Pipe Smajlagića te Riječanina Mirze Džombe. Navijači sada očekuju što bolji učinak njihovih nasljednika, Vlade Matanovića i iskusnika Zlatka Horvata.

– Krilo kao krilo, to je dosta teška pozicija u igri, koliko dobiješ lopti toliko i možeš zabiti golova. Izbornik želi nešto više od nas, da kada i ne dobijemo loptu pokušamo nešto, bilo da uđemo u sredinu, da se nudimo, da trčimo u polukontru i kontru. Stoga vjerujem da smo na toj poziciji dosta jaki i mislim da možemo dosta doprinijeti igri.

Vlado Matanović je nedavno potpisao trogodišnji ugovor s PPD Zagrebom i postao nasljednik Luke Mrakovčića, Kristiana Bećirija i Tina Lučina, koji su preko Kozale došli u ekipu hrvatskoga predstavnika u Ligi prvaka.– Sretan sam zbog dolaska u PPD Zagreb, mislim da mi je to jedna stepenica više u karijeri. Preda mnom je sada i Liga prvaka. Imamo mladu, dobru ekipu, ovo mi je novi, veliki izazov – kaže Matanović.

Obrana

Mladi Riječanin udiše novu atmosferu na okupljanju među suigračima koji su se odavno naviknuli boriti za visoke međunarodne ciljeve, gdje se itekako vodi računa o svakom detalju i pazi na svaku vrstu ponašanja.

– Ovo je ipak jedna viša razina, to je profesionalnost na koju nisam navikao, ali se polako privikavam. Nadam se da neću biti najslabija karika.

Zadovoljan je pritom međusobnim odnosima među suigračima u reprezentaciji, dobrom komunikacijom i uvažavanjem.

– Ma, super je sve, dobro su me prihvatili, atmosfera je opuštena. Istina, kako se približava Europsko prvenstvo svi smo malo napetiji.

Vladu Matanovića je u Poreč došao gledati otac Željko, tu su bili i nekadašnji suigrači iz Kozale, Žunić, Sorić i Jeličić, a u kozalskom krugu je i Dubravko Konjuh, kao nadzornik hrvatske utakmice s Katarom. Inače, Kozala, prvi Matanovićev klub, sjajno gura, druga je u prvenstvu Prve lige jug, a ušla je i u osminu finala Kupa, 11. ožujka momčadi trenera Darka Dunata u goste dolazi baš PPD Zagreb.– Drago mi je zbog uspjeha Kozale. Uvijek ih pratim. Tamo sam počeo i zato mi je drago zbog njih. Vjerujem da idu dobrim putem, da stvaraju mlade igrače, još samo da ih i Grad malo podrži, to bi onda bilo super. Zadovoljan sam svime što ostvaruju.

Pred igračima je itekakav sportski motiv, jasno je da reprezentativcima, pogotovo onima mlađima poput Matanovića, ne nedostaje motivacije.

– Svi smo motivirani, znamo svoje ciljeve, mislim da nitko ne ide na europsko prvenstvo da bude deseti. Svi znamo što želimo. Nećemo žuriti, moramo ići iz utakmice u utakmicu. Ne mogu stoga govoriti ništa za budućnost, ali sigurno je da svi znamo da ćemo dati sto posto u svakoj utakmici da bismo išli prema krajnjem cilju.

U toj utrci svatko ima svoje adute, naravno da se i Hrvatska nada da u špilu ima prave adute.

– Ne mogu previše govoriti o našim adutima. Eto, imamo dobru vanjsku liniju, mislim da je ona jedna od naših jačih strana. Imamo dva najbolja srednjaka na svijetu, Duvnjaka i Cindrića. Mišljenja sam da je vanjska linija ta koja će odlučivati, a vidjet ćemo što će biti.

Izbornik vapi za nužnim učinkom u obrani, koji je protiv Katara u prvom poluvremenu bio zanemariv, ali je u nastavku bio puno bolji, što je i odvelo Hrvatsku do željene pobjede.

– Obrana je oduvijek bila izuzetno važna u rukometu, još otkad sam se počeo baviti ovim sportom. Svi moji treneri samo su govorili: »Obrana, obrana«. Iz obrane se može dobiti dobra tranzicija, kontre, postižu se oni laki golovi kojima se hrani svaka ekipa. U obrani se moramo poboljšati da bismo postizali lake golove i da bi se neki igrači više odmorili.Hrvatska je kroz razne generacije stvorila zavidnu reputaciju, toliku da je na najveća natjecanja putovala kao jedan od favorita.

Vlado Matanović je nasljednik reprezentativaca iz Rijeke i ovoga kraja u dugom lancu koji je započeo Alvaro Načinović. Nastavili su ga Valter Matošević, Dean Ožbolt, Darko Franović, Valner Franković, Mirza Džomba, Renato Sulić, Nikola Blažičko, Mateo Hrvatin, Mladen Prskalo, Ivan Stevanović, Halil Jaganjac i Tin Lučin.

Jaka konkurencija

Ova reprezentacija se potiho sprema za put u Graz, na ovo Europsko prvenstvo ne putuje kao favorit.

– Niti 2003. godine u Portugalu također nismo bili favoriti na Svjetskom prvenstvu pa se tamo stvorila jedna lijepa priča. Izbornik nam je rekao da deset godina nismo bili u finalu, to nam je veliki cilj. Sada je stigla smjena generacija, netko se uz to i ozlijedi pa dođe netko novi. Nije to lako. U klubovima se ekipe sastavljaju godinu, dvije, tri, mi smo pak ovdje zajedno petnaestak dana.Priča za Hrvatsku počinje 9. siječnja kada se sastaje sa Crnom Gorom u Grazu, dva dana kasnije igra s Bjelorusijom, a 13. siječnja sa Srbijom.

– Svaka prva utakmica je teška. Mislim da će nam tu publika biti od velike pomoći. Znamo što moramo, idemo iz utakmice u utakmicu. Crna Gora ima dobru tranziciju, morat ćemo se stoga brzo vraćati u obranu. Oni vole igrati »jedan na jedan«, dodaju lopte pivotima te nam treba gusta obrana te polukontra i kontra. Što se tiče idućih suparnika, slične su ekipe, visoki su i malo sporiji. Možemo ih pobijediti odlascima u tranziciju, ali za to moramo biti zgusnuti u obrani, odigrati zonu »5-1«.

Pretendenata za uspon na pobjedničko postolje ima čitav niz, tko zna, možda to bude i Hrvatska.

– Mislim da je tu izjednačeno sedam, osam momčadi. Jedna utakmica može pritom dosta odlučivati, jedan igrač također ili recimo jedna ozljeda. Među glavnima su, naravno, uvijek Francuzi te Danci kao svjetski prvaci. Tu su i Šveđani kao domaćini te Norvežani. Naravno da tu vidim i nas.

Jedno je sigurno, vrata za prolaz prema vrhu su jako uska u teškoj i izjednačenoj konkurenciji.

– Konkurencija je stvarno jaka. Ovo je jedno od težih europskih prvenstava. Sve ekipe su jako blizu i doslovno će odlučivati jedna mala sitnica.