RIJEKA  Zahvaljujući obitelji Načinović riječki i hrvatski ljubitelji rukometa sa zadovoljstvom se već dugo vremena uvjeravaju u onu da »jabuka ne pada daleko od stabla«, potvrđuje im je Veron koji kao da je od oca, trofejnog asa Alvara, preuzeo štafetnu palicu u izabranoj hrvatskoj vrsti. Obojica su pritom od onih prvih rukometnih koraka na riječkom parketu odmah bili velika obećanja koja su se ubrzo počela pretvarati u stvarnost u ovoj lijepoj riječkoj priči »s koljena na koljeno«. Veron je sada stigao na okupljanje hrvatske reprezentacije iz svog kluba, francuskog Montpelliera, sada je u ulozi jednog od aduta izbornika Gorana Perkovca s kojim je Alvaro godinama igrao u reprezentaciji i radovao se tolikim pobjedama i osvojenim medaljama, među kojima su olimpijsko zlato i bronca, svjetsko srebro i europska bronca.

– Osjećam se baš dobro, sve je super – kaže Veron Načinović na početku priprema za predstojeće Europsko prvenstvo. – Završila je klupska polusezona. Zadovoljan sam svojom igrom, uglavnom, sve je u najboljem redu.

U cijeloj toj jurnjavi za loptom, zdravlje je preduvjet svemu ostalome. Zahtjevni treninzi, putovanja i učestale teške utakmice na najvišoj razini uzimaju danak, sportašima često stižu neželjeni gosti, ozljede koje im zapravo stalno prijete.

– Mogu zasad reći da sam zdrav. Istina, ima nekih sitnica koje tijekom cijele sezone sve nas muče, no to, srećom, nisu neki ozbiljniji problemi.

Veron je doputovao doma, bilo je malo vremena za zagrljaje s najbližima i ćakule s prijateljicama i prijateljima u ovim feštarskim danima.

– U Hrvatsku sam doputovao u četvrtak. Protekle dane sam provodio u druženjima s obitelji i prijateljima, malo sam se odmarao za nadolezaće Europsko prvenstvo. Uspio sam se malo odmoriti, naravno i opustiti, ali ne previše.

Zimski hit

Veron Načinović nosi dres proslavljenog francuskog kluba Montpelliera, spomen kojeg će izazvati uzdahe u riječkim rukometnim kuloarima. Uz ondašnje europske prvake Metaloplastiku te potom Zagreb, Dvorana mladosti, koja je nedavno proslavila 50. rođendan, nije ugostila bombastičniju momčad poput one iz ovog francuskoga grada. Na riječki parket su ispred slavnog Martinija nasuprot Mateu Hrvatinu, ondašnjem igraču, a sada treneru Zameta, istrčale zvijezde kalibra Nikole Karabatića, Didiera Dinarta, Gregoryja Anquetila… Dovoljno je kazati da je Thierry Omeyer sjedio na klupi. Da bude sve u tonu, pod vodstvom trenera Damira »Đovija« Čavlovića, Zamećani, poslovično prazne kase, ali velikog srca, i u Rijeci i u Francuskoj dobili su prvo poluvrijeme »bušeći« Martinija. Tada je pak s klupe ulazio do tada ne toliko znani Omeyer, uskoro jedan od najboljih svjetskih vratara, »hvatao je žive lopte« za preokrete i pobjede. Klub u kojem je sada Veron, u kratkoj povijesti, osnovan tek 1982. godine, ubrzo je postao najuspješniji francuski prvoligaš s čak 14 osvojenih naslova državnoga prvaka, a kad se još spomenu i dva naslova u Ligi prvaka, u sezonama 2002./2003. i 2017./2018., još je jasnije u kakvom uglednom klubu igra Načinović, koji sa suigračima lovi bodove u francuskom prvenstvu, ali i u Ligi prvaka.

– Zadovoljni smo, dobro radimo. Ove sezone baš nemamo sreće sa zdravljem, imamo, naime, puno ozlijeđenih igrača. S obzirom na sve to, ovo što smo dosad uspjeli izvući je velika stvar. Ne treba zaboraviti na te činjenice, na to da su nam nedostajali bitni igrači, netko je izostajao i cijele polusezone, uostalom, ozljede su se događale i sad nedavno. Bit će stoga teško do kraja. Što se mene osobno tiče, zadovoljan sam.

Ide se »iz melodije u melodiju«, za njima su tek minule jake klupske utakmice, a pred vratima su one u reprezentaciji, riječ je redom o nadmetanjima najviše međunarodne razine.

– Idemo polako, sada su pred nama pripreme za Europsko prvenstvo, treba ih dobro odraditi, spremiti se za početak natjecanja i prvu utakmicu, a onda ćemo vidjeti gdje će nas to sve dovesti. Rano je za prognoze.

Ovdašnja sportska javnost, stalno obasipana velikim sportskim događajima, tijekom godine kao da zaboravi na rukometnu reprezentaciju, a onda ova iznenadno u ovom razdoblju već godinama postaje zimski hit. Jasno da sami protagonisti, stručni stožer i sami igrači, to sve doživljavaju na svoj način.

Prognoze

– Cijele sezone se na neki način pripremaš da dođeš na Europsko prvenstvo. Igrati za reprezentaciju je, ajmo reći, najveći užitak. A što se javnosti tiče, normalno da je ona u siječnju malo više koncentrirana na rukomet.

Navijači već poslovično imaju velika očekivanja, na slavlja su je navikle brojne generacije hrvatskog rukometa. Naravno da sami igrači, tako i Veron, imaju svoje sportske želje.

– U prvom redu, zadovoljstvo je igrati pred tolikim navijačima. Kada je pak riječ o mojim ciljevima, neću reći da razmišljam o nečemu velikom, jasno je da želim sve najbolje, no bez razmetanja, nemam ništa od toga.

Zagreb via Poreč, sad je krilatica najboljih hrvatskih rukometaša, izbornik Goran Perkovac želi u preostalim danima do odlaska na Europsko prvenstvo čim bolje uskladiti glasove u skladan rukometni zbor. Kontinentalna smotra u Njemačkoj na rasporedu je od 10. do 28. siječnja, u konkurenciji 24 najbolje europske reprezentacije Hrvatska je smještena u skupinu B, u kojoj su još Španjolska, Austrija i Rumunjska. U SAP Areni u Mannheimu prvu će utakmicu igrati 12. siječnja s velikim konkurentom Španjolskom, dva dana kasnije s Austrijom, a 16. siječnja s Rumunjskom će zaključiti natjecanje u skupini. Jedno od prva dva mjesta vodi u iduću fazu natjecanja, u skupinu I, u kojoj će biti i dvije najbolje momčadi iz A i C skupine.

– Nemamo baš puno vremena za pripreme, očekujemo da će fokus u radu biti na taktici. Što se mene tiče, pripreme očekujem miran i spreman odraditi ono što treba.

Veron i mlađi suigrači nasljednici su tolikih poznatnih prethodnika, svaka generacija, tako i ova sadašnja, ima neke svoje karakteristike.

– Imamo talent i ako se sve dobro posloži, mislim da možemo napraviti veliku stvar – poručio je Veron Načinović.