RIJEKA  Oslabljena hrvatska ženska rukometna reprezentacija na brzometnim porečkim pripremama broji dane do Svjetskoga prvenstva, što će se od 26. studenoga do 4. prosinca održati u Nizozemskoj i Njemačkoj. Izbornik Ivica Obrvan, koji vodi Hrvatsku na devetu svjetsku smotru zahvaljujući pozivnici Međunarodne rukometne federacije (IHF), može samo sa žaljenjem konstatirati da mu je sastav poharan ozljedama. Iz tog razloga nema kapetanice iz Novog Vinodolskog, Katarine Ježić, ali isto tako nedostaju još dvije kružne igračice, Mija Brkić i Ana Debelić, koja se nedavno oprostila od reprezentacije. Uza sve ovo na svjetskoj smotri neće igrati ni desna vanjska igračica Klara Birtić te desno krilo Josipa Mamić. Otpale su i Kala Kosovac te Petra Marinović, pa će Hrvatska na Svjetskom prvenstvu imati dvije vratarke.

U sastavu je već poslovično jedan od orijentira vanjske linije, Riječanka rođena u Požegi, Dejana Milosavljević, djevojka koja je već u davnim nastupima za već zaboravljeni Orijent Presoflex najavila zapaženu karijeru, pa preko Zameta nastavila koračati prema naprijed, igračica rođena 1994. godine sada nosi dres rumunjske Dunarea Braile.

Minutaža

– Dobro sam, godine idu, ali za sada je sve u redu – vedro i veselo poručuje Dejana Milosavljević, očekujući još jedan nastup na velikom natjecanju. – Izvan Rijeke sam sigurno sedam, osam godina. Nedavno sam bila u Rijeci jer sam s klubom odigrala utakmicu tijekom tjedna te sam uhvatila malo vremena. Ali znate kako je to, dođeš na tako kratko vrijeme pa kao da nisi niti bio kod kuće.

Rumunjska je nakon Mađarske sada nova zemlja u kojoj iskazuje umijeće kojim svojemu klubu nastoji sezonu učiniti što uspješnijom.

– Dobro smo startale, a onda smo imale pokoju izgubljenu utakmicu, ali pobijedile smo u dvije posljednje utakmice. Preostala su još nam dva susreta da bismo zatvorili polusezonu. Trenutno smo na četvrtom, petom mjestu i to u zbilja jakom prvenstvu, puno je ekipa izjednačenih po kvaliteti te će biti zanimljivo i neizvjesno do samoga kraja. O sebi je nezahvalno govoriti, ali mogu reći da sam zadovoljna. Imam minutažu, svaku utakmicu igram minimalno po pola sata do 40 minuta. Dobro sam otvorila sezonu. Što se zdravstvenog stanja i fizičkih sposobnosti tiče, još uvijek guram, ha, ha…

Dejana i prijateljice iz reprezentacije s nadama i željama putuju na SP, a pritom »zakopčavanje prvog dugmeta« može biti jako komplicirano. Danska, Rumunjska i Japan su konkurentska imena u skupini, a tri najbolje ekipe prolaze u iduću fazu natjecanja.

Analiza

– Vjerujemo u to i težimo tome da prođemo skupinu, iako smatram da je naša skupina najteža od svih na SP-u. Rumunjska dolazi s najboljim igračicama, koje su u posljednjih godinu, dvije jako napredovale. Uz to, dosta njih igra zajedno u klubovima u kojima imaju i dosta veliku minutažu. One su vrlo mlada, ali i dobra ekipa od koje se u Rumunjskoj jako puno očekuje. O Danskoj pak ne treba puno govoriti, već je niz natjecanja na kojem Dankinje osvajaju medalje. Japan je pak na prošlom SP-u pobijedio Dansku. To je dovoljno reći. Brze su, nepredvidive. Ne igraju toliko često da ih se može bolje snimiti i uočiti njihovu taktiku i snagu. Bit će nam dosta teško, ali vjerujem da možemo nešto pokazati i pobijediti barem jednu utakmicu.

Kada je o matematici riječ, teorija je vrlo jednostavna, za prolazak skupine treba jedna pobjeda. O tome kako ostvariti cilj može se samo raspravljati.

– Stvar je jasna, trebamo pobijediti Rumunujsku ili Japan. Za to svaka od nas treba biti zbilja na najvišoj razini da bismo mogle parirati suparnicama. Nikako nam ne ide u prilog što imamo jako puno ozljeda, ali vjerujem da će svaka od nas biti na sto posto. Želimo odigrati čvrstu obranu i zabiti pokoji laki gol, tada bi sve bilo lakše. Kada je pak riječ o našoj motivaciji, kada si u reprezentaciji, ako te nešto i boli, na to zaboraviš te daješ sve od sebe. Tu motivacije stoga nikada ne nedostaje. Mi ćemo dati sve od sebe, to je sigurno, a onda ćemo vidjeti do kuda će nas to na kraju dovesti – poručila je Dejana Milosavljević.