RIJEKA Već je odavno zaboravljena vijest da je preminuo Slavko Bralić, sada je iz Labina stigla ona kako više među živima nije Zdravko Štingl. Dva proslavljena stručnjaka nisu više na životnoj sceni, dva rukometna znalca kojima se put križao baš u Rijeci, kada su u kratkom razdoblju mijenjali mjesto za kormilom rukometašica Zameta. Tu je one ratne 1992. godine bio Štingl, iduće godine, kada su Riječanke igrale u Europi, preuzeo ih je slavni »šjor« Bralić. U Štinglovoj ekipi igrale su igračice koje su s godinama pale u zaborav, Tripun, Ciganović, Šuvak, Pejić, Grbac, Hrmić, Čavlović, Možnik, Karbić, Čevizović, Čopić, Pilepić. Pamti se pritom da su Rada Ciganović i Jelena Čevizović postale reprezentativke kod tadašnjeg izbornika Josipa Samaržije.

Odan rukometu

– Poznavao sam ga jako dugo godina – kaže Simo Kosanović, doajen riječkih rukometnih trenera, njihov voditelj u Prvoj jugoslavenskoj ligi iz ranih sedamdesetih godina, o Štinglu, jednom od izdanaka slavne labinske rukometne škole, koja je desetljećima davala niz imena koja su itekako pomagala razvoju riječkog rukometa. – Volio je rukomet i dobro ga je poznavao, bio mu je odan desetljećima kao igrač i onda trener u raznim sredinama, tako i u ovoj našoj riječkoj.

Inače, Zdravko Štingl, rođen 1938. godine, radio je kao profesor tjelesnog odgoja u SŠ »Mate Blažina« u Labinu sve do svog umirovljenja 2003. godine, a bio je i rukometni trener u oba labinska rukometna kluba. U dugoj karijeri bio je aktivni igrač Rudara od 1957. do 1966. godine, nakon čega je uplovio u trenerske vode. Prenoseći svoje bogato rukometno znanje, odgojio je niz igračica i igrača radeći s muškim i ženskim selekcijama Rudara, od njih su brojni nastupali za reprezentaciju. S muškom ekipom Rudara osvojio je Prvenstvo regija i plasman u jedinstvenu Hrvatsku rukometnu ligu. Prvenstvo Hrvatske osvojio je 1975. godine i uveo klub u Drugu ligu. Sa ženskom ekipom Rudara osvojio je prvo mjesto u Drugoj ligi Sjever 1981. godine i u 1. B ligi 1982. godine.

Sedmo mjesto

Najveći uspjeh u Prvoj ligi ondašnje Jugoslavije ostvario je u sezoni 1982./83. kada je Rudar osvojio zapaženo sedmo mjesto. Sa ženskom juniorskom ekipom Rudara osvojio je Prvenstvo Hrvatske u Buzetu i Prvenstvo Jugoslavije u Skoplju 1982. godine. Nakon Zameta one 1992. godine, preuzeo je i pulski Transimpex koji je 1993. uveo u Prvu ligu. Od 1995. do 2005. godine radio je kao trener u omladinskom pogonu ženskog i muškog rukometnog kluba Rudar s kojima je isto tako ostvario brojne uspjehe u državnim i školskim ligama. Ostat će zapisano da je vodio hrvatsku žensku reprezentaciju u povijesnoj prvoj međunarodnoj utakmici, odigranoj sa SAD-om u Zagrebu ratnog 18. lipnja 1991. godine, kao i u drugoj utakmici sljedećeg dana u Puli.