RIJEKA Nad švedskim trijumfom u dramatičnom budimpeštanskom finalu Europskog prvenstva rukometaša sve je deblji sloj prašine zaborava. Dok su se igrači razmilili na sve strane, udovoljavajući zahtjevima svojih klubova, a navijači prebiru po sjećanjima na nastupe svojih ljubimaca, moguće je čuti različite komentare na ovo »prvenstvo pod maskama«, nastupe najboljih dok im je doslovno od početka do kraja nad glavom visio prijeteći nevidljivi Damoklov mač koronavirusa, kojeganije mogao zaobići ni predsjednik Hrvatskog rukometnog saveza Tomislav Grahovac.

– Prvenstvo je samo po sebi bilo u najmanju ruku neuobičajeno – kaže čelnik HRS-a, čovjek s rukometnim pedigreom, koji je bio i igrač i trener. – Covid je znatno utjecao na sve selekcije.

Komentari na nastup hrvatske reprezentacije su oprečni, ali osmo mjesto je razočaravajuće, daleko od očekivanja uoči odlaska u Mađarsku.

– Sigurno da osmo mjesto ne može biti uspjeh. Činjenica je da je Covid utjecao u velikoj mjeri na izgled naše reprezentacije jer se za svaki susret nije znalo nekoliko sati prije početka susreta tko će uopće igrati. Tu je onda zapravo svaka utakmica bila jedna velika improvizacija.

Nevidljivi izbornik

U toj priči o koronavirusu, koji je krojio hrvatsku postavu kao još jedan, nevidljivi izbornik pored Hrvoja Horvata, čitav je niz imena. Pritom je itekako važna činjenica da je Hrvatska morala »letjeti bez krila«. Tijekom prvenstva se tako vrlo brzo se zaboravilo da nema dviju svjetskih klasa, Domagoja Duvnjaka i Luke Cindrića, koji je stigao naknadno, nije bio ni blizu svojim top izdanjima nakon bolesti. Dva najbolja igrača u pravom izdanju dali bi momčadi sasvim drugačiji izgled.

Tomislav Grahovac/Foto PIXSELL

– To jedan bitan element. Sa zdravim Cindrićem i Duvnjakom bilo bi drugačije. Ali, sada sve to skupa možemo samo pretpostavljati.
Mladi igrači su na brzinu morali uskočiti u vatru, pritom srećom nisu sagorjeli, pokazujući da su »kvalitetni materijal«. Riječani Tin Lučin i Veron Načinović su u tom hrvatskom novom valu, koji obećava. Nije znači svako zlo za zlo.

– Lijepo je što su se mladi igrači isprofilirali. Osim Lučina, to vrijedi i recimo za Jelinića, Načinovića te neke druge. No, svi smo vidjeli u kojim okolnostima se odigravalo prvenstvo.

Navijači

Rukomet je diljem Hrvatske bio sportska tema rasprava među običnim ljudima skoro kao da je riječ o nogometu. Brojnim velikim rezultatima kroz dugo razdoblje u nas je stekao zavidan status popularnosti. Oni najodaniji su masovno hrlili bodriti reprezentaciju.

– Mi smo u Szegedu protiv Francuske imali sigurno jedno četiri tisuće navijača, imali smo čak sedam tisuća protiv Srbije, šest tisuća protiv Danske. To stvari koje su za svaku pohvalu i mogu se zahvaliti svim tim navijačima koji su došli podržati hrvatsku reprezentaciju. Bili su od velike pomoći.

Reprezentacija »drži letvicu visoko«, valja se okrenuti budućnosti s teretom takvih očekivanja od strane sportske javnosti.

– Normalno je da se traže rezultati jer mi moramo uvijek težiti tome da budemo osvajači neke medalje. Što se pak tiče budućnosti, pojavili su se mladi igrači koji bi mogli biti, dugoročno gledano, nositelji kvalitete i igre u reprezentaciji. Uvjeren sam da ćemo u budućnosti opet imati jednu dobru reprezentaciju i ti mladi igrači jednostavno imaju kvalitetu, koja će biti prepoznata na međunarodnoj sceni.

Medalja je riječ koja je jako učestalo upotrebljavana kroz vrlo dugo razdoblje čim se krene u priču o hrvatskoj reprezentaciji. Kada se govori o njezinom zadovoljavajućem rezultatu, onda se to smatra za mjesta na postolju za dodjelu odličja ili neka vrlo blizu njima.

– Uvjeren sam da ćemo s osim mladim igračima uvijek ići na medalje – optimistička je poruka predsjednika HRS-a Tomislava Grahovca.