Foto Reuters
Hrvatska ima mladost, ima kvalitetu, ima igrače od kojih zaziru i obrane i vratari najboljih svjetskih reprezentacija. No, to još uvijek nije jamstvo za nešto više od drugog kruga, nije jamstvo da će ova pomlađena reprezentacija uspjeti opravdati status jednog od favorita i nastaviti blistav hrvatski rukometni niz
Utakmicom između Katara i Brazila u Lusail Areni danas će u Dohi biti otvoreno 24. Svjetsko prvenstvo rukometaša, koje će, već sada je jasno, ostati upamćeno kao prvenstvo u koje su domaćini uložili uvjerljivo najviše novaca (izgradnja triju novih dvorana stajala je vrtoglavih 430 milijuna eura), koje se odigralo u najmanjem radijusu kretanja (tri dvorane u kojima će se igrati u krugu su od samo osam kilometara)…
Ono na što će hrvatski rukometaši (naravno ne samo oni) morati posebno obratiti pažnju je – novi sudački kriterij. Svjetska rukometna federacija odlučila je pokušati stati na kraj grubostima koje su ponekad u rukometu zaista prelazile granicu dobrog ukusa. Tako će se najstrože kažnjavati držanja igrača bez lopte, povlačenja za dres, ali i grubosti na napadačima i naročito – pivotima. Budu li se suci pridržavali najavljenih naputaka, Igor Vori možda malo odahne.
– U posljednje tri-četiri godine rukomet, koji je i inače prilično grub sport, u nekim je situacijama, nekim utakmicama i na nekim natjecanjima bio i više nego grub – rekao je Ramon Gallego, član IHF-ove sudačke komicije.
– Svi rukomet prihvaćamo kao fizički naporan sport, ali postoje pravila i moramo ih se pridržavati. Treneri i igrači moraju znati što smiju, a što ne smiju činiti. Mislim da je dobar trenutak da se pravila postrože, jer u konačnici to samo može ići u prilog igračima – prokomentirao je Heiner Brand, najpoznatiji brk svjetskog rukometa i bivši njemački izbornik.
Po čemu će se još pamtiti znat će se za dvadesetak dana, nakon što se spuste zastori na velebnu rukometnu pozornicu petro-dolarima izgrađenu na »zlatnom« pijesku. Ovo bi trebalo biti jedno od najizjednačenijih prvenstava u povijesti, što samo po sebi implicira da je mnogo otvorenih pitanja. Uključujući i ono mogu li hrvatski genijalci nastaviti krojiti svjetsku rukometnu povijest na način na koji su to činili posljednjih dvanaest godina.
Austrija
Koliko zaista može ova Hrvatska? Slika će biti mnogo jasnija već nakon sutrašnjega ogleda protiv Austrijanaca. A Austrija je sve samo ne lagani suparnik za otvaranje smotre. Deset reprezentativaca igra u Bundesligi, petorica od njih su vodeći strijelci lige… Ovo im je tek peti nastup na svjetskim smotrama, izuzme li se srebro iz Berlina s prvog rukometnog SP-a 1938. godine, potpuni su »outsideri«. No, tome ipak nije baš tako. Primjerice, na Olimpijskim igrama u Londonu su bili osmi. Dakle, odmah na otvaranju prilično težak suparnik, koji porazom ne može izgubiti ništa, a kojemu pobjeda u isto vrijeme može donijeti jako puno.
– Poznato je da uvijek malo teže otvaramo prvenstva, ali ja vjerujem u ove momke – rekao je na dan odlaska u Katar izbornik Slavko Goluža, svjestan kakve sve zamke donosi prva utakmica. I kakve sve zamke krije B skupina, u kojoj su još i uvijek nezgodna Makedonija izbornika Ivice Obrvana, debitant Bosna i Hercegovina, rukometom zaluđeni Tunižani koje je Hrvatska pobijedila na putu do olimpijske bronce u Londonu te prilično nepoznati Iran. Mnogi će reći da je to skupina po mjeri, ali nikako ne treba smetnuti s uma da su, Makedonci i Bosanci u Katar doputovali zatvorivši pritom vrata Norvežanima i Islanđanima (Island je kasnije dobio pozivnicu pa ipak nastupa u Kataru). To ipak ponešto govori.
Svjetsko prvenstvo igrat će se u tri novoizgrađene dvorane. Hrvatska je dobila rijetki privilegij sve utakmice prvog kruga igrati u Duhail Areni kapaciteta 5.5 tisuća gledatelja, izgradnja koje je stajala 100 milijuna dolara, koju je projektirao Otto Barić, sin nekadašnjeg hrvatskog nogometnog izbornika te koju je izgradila hrvatska IGH tehnika. Duhail Arena je spektakularna dvorana koja ima još četiri trening dvorane, 25-metarski bazen, hotel sa 60 soba… Ali Bin Hamad Arena nešto je veća (kapacitet 7.3 tisuće gledatelja), ali je bila i nešto jeftinija (80 milijuna dolara), a najveća je Lusail Arena (kapacitet 15.5 tisuća gledatelja) u kojoj će se nakon razigravanja igrati polufinale i finale. Izgradnja Lusail Arene domaćine je navodno stajala 250 milijuna eura.
Hrvatska ima mladost, ima kvalitetu, ima igrače od kojih zaziru i obrane i vratari najboljih svjetskih reprezentacija. No, to još uvijek nije jamstvo za nešto više od drugog kruga, nije jamstvo da će ova pomlađena reprezentacija uspjeti opravdati status jednog od favorita i nastaviti blistav rukometni niz (na posljednja četiri najveća natjecanja Hrvatska je sva četiri puta došla do polufinala i osvojila tri bronce). Za to će trebati igrati rukomet na razini onog iz Danske prošle godine. Za izbornika Slavka Golužu i njegove momke Katar će baš iz tog razloga biti itekako velik izazov.
Veliki apetiti
Zlato brane Španjolci, ali samo su jedna od reprezentacija na dugačkom popisu favorita. Uvjerljivo na prvom mjestu stoje Francuzi, rukometni svijet u svojoj novijoj povijesti nije imao momčad koja je na tako dominantan način došla do zlata, kao što je to učinila Francuska prošle godine na EP-u u Danskoj, kada je pitanje pobjednika bilo riješeno već nakon uvodnih 15 minuta.
Za razliku od prethodnih natjecanja, u Kataru u drugom krugu neće biti razigravanja po skupinama, već će se u »knock-out« fazu plasirati po četiri vodeće momčdi iz svake skupine. Hrvatska skupina B tako će se križati sa skupinom A u kojoj igraju Španjolska, Slovenija, Katar, Bjelorusija, Brazil i Čile. Trebat će, dakle, izbjeći Španjolce, ali i domaćine koji su se itekako pobrinuli da im reprezentacija ne igra tek minornu ulogu. Ovo je prvenstvo važno i zbog Olimpijskih igara u Riju, svjetski prvak izborit će olimpijske vize, preostalih šest reprezentacija imat će pravo nastupa u kvalifikacijama. U igri će biti i osmo mjesto, ali samo ako među prvih sedam bude Brazil ili ako dogodine netko iz te skupine osvoji europski naslov.
Aktualni olimpijski pobjednici prije dvije godine u Španjolskoj nisu bili na postolju i sada će to željeti nadoknaditi. Naravno, na popisu favorita je i Hrvatska i ma koliko to Golužini momci ne željeli gurati u prvi plan, svima je jasno da će se u domovini njihovi nastupi čekati s velikim apetitima rukometašima uvijek sklonih navijača.
