RIJEKA U isprekidanom prvoligaškom ritmu drugog dijela sezone, u kojem su rukometašice Lokomotive i Podravke Vegete »izvan diskusije«, prve s maksimalnim učinkom, a ove druge s tek jednim porazom, ekipa Zameta pri dnu je, s jednom pobjedom. Riječanke poslije susreta s Umagom i Lokosicama imaju dosta vremena za pripremu idućeg ispita, onog u Sesvetama 11. veljače.

– Naravno, treniramo svakodnevno, no nismo uspjeli organizirati jutarnje treninge – kaže Josip Štokić, mladi senjski stručnjak, koji je Zamećanke preuzeo netom prije početka drugog dijela prvenstva i sada nastoji što prije i čim bolje ekipu dovesti na zadovoljavajuću razinu kvalitete igre. – Naime, nemamo termina i ne možemo ih uskladiti. Na Kozali smo od Grada Rijeke za protekli tjedan dobili te termine, koji nisu loši, ali je to jednom dnevno. Vikendom su pak sve dvorane zauzete, no uspjeli smo se dogovoriti za jednu prijateljsku utakmicu s crikveničkom Murvicom. Neizvjesno je još hoćemo li se danas ili sutra vratiti u Centar Zamet, nadamo se da ćemo u ovom tjednu uspjeti dohvatiti i nešto jutarnjih treninga.

Dvije utakmice

Iza Štokića i njegove nove ekipe su tek dva susreta, malo vremena za prenošenje svojih rukometnih ideja na igračice i njihovo prihvaćanje trenerovih vizija igre.

– Vrlo malo vremena smo skupa. Ideje se može prihvatiti u određenom obimu u ovako kratkom razdoblju, no kada vam dođe ekipa kalibra Lokomotive, onda je jako teško u praksu provesti te ideje. Ekipi je tada praktički sve to još novo, a kada dođe jedan kvalitetan sastav i kažnjava sve što se da kazniti, teško je bilo što očekivati. Međutim, oni koji su gledali taj susret vidjeli su kako pokušavamo odigrati neke stvari, koje su curama do sada bile dosta strane. Pokušavamo pritom biti što agresivniji u obrani, ali u ovoj utakmici to nismo radili dobro. Još ne mogu reći je li to zasluga Lokomotive ili pak naše inferiornosti u obrani. S Umagom smo pak pokazali da možemo igrati i kompaktno i agresivno. Ali vidjet ćemo realniju sliku kasnije, treba mi još vremena da bih mogao donijeti neki sud o svemu tome.

Riječanke su u Umagu poslije svih onih prethodnih deset poraza zabilježile prvu pobjedu nakon koje je stigao očekivani domaći poraz s Lokomotivom, a sada gledaju prema Sesvetama, jednima od konkuretkinja u doljnjem domu poretka, koja su skupile četiri boda više od Zamećanki.

Odgovornost

– Nakon onog bodovnog zaostatka nama je sada svaka utakmica praktički kao finale. Mi moramo ići svaku utakmicu pobijediti, naravno, neće se dogoditi ništa strašno bude li rezultat i negativan. Moramo ići na susrete hladne glave, s mišlju da se svaka utakmica u ligi može dobiti, naravno osim Lokomotive i Podravke Vegete, koje su svojim rezultatima u ovoj konkurenciji svijet za sebe. Ali prije svega očekujemo da izađemo na teren kao jedan dobar kolektiv, kao ekipa koja će igrati i kompaktno i odgovorno. Znači, da više nismo neorganizirani, da pritom ne ovisimo o jednoj igračici ili eventualno o dvjema. Isto tako da u obrani igračice pomažu jedna drugoj. Pritom očekujem da će cure rasti u igri. To je moj prvi zadatak, koji želim ostvariti u ovom drugom dijelu sezone. Hoće li to biti dovoljno za ostanak u Prvoj ligi, to je sada jako teško predvidjeti s obzirom na to da utakmice igraju i druge ekipe. Ne ovisimo samo sami o sebi, a u ovako izjednačenoj ligi bodovne razlike su poprilične, izgleda da skoro pa svatko svakoga može dobiti, iznenaditi. Gledajući ovo sve oko nas, nije to velika razlika da bismo rekli da mi nismo uspjeli nikoga dobiti u onom prvom dijelu prvenstva. Bio je to jedan splet okolnosti i nije osvojen ni jedan bod, no nećemo gledati unatrag. Idemo naprijed pa što bude. Bit će teško, ali nadam se da će biti dobro. Prateći, gledajući Sesvete, vidi se da je to ekipa koja je jako dugo zajedno, koja je uigrana i kompaktna. Znaju što rade u igri. Imaju trenera koji je dugo u ženskom rukometu i jako dugo vodi susrete u prvoligaškom rukometu. Očekujem jednog dobrog, pravog protivnika i pritom mislim da ćemo im se mi jako dobro suprostaviti.