RIJEKA  Prolaze godine, a putevi nove nade hrvatskog rukometa Leona Ljevara i starog vuka riječkog rukometa, Borisa Konjuha, čelnika ovdašnjeg Rukometnog saveza PGŽ-a i člana Upravnog odbora HRS-a, opet se križaju nakon tolikih godina. Bilo je to još u ljeto 2020. godine kada je Boris, tadašnji »team manager« Zamećana, predstavljajući »one koji dolaze«, među inima i poznatog vratara Liridona Zenu, apostrofirao baš Ljevara, momka koji je iz rukometnog inkubatora, kakva već jest Kozala, gdje su u najnovijoj eri stasali aktualni svjetski viceprvaci Filip Glavaš i Tin Lučin, napravio samo stepenicu više preko koje se kroči do hrvatske reprezentacije. Nadareno obećanje s lijevog beka stiglo je u ovdašnjega premijerligaša s reputacijom kadetskog reprezentivca i najboljeg strijelca Prve lige – jug u svojoj debitanstskoj seniorskoj sezoni, koja je očito bila prva glasnija najava za sva kasnija dostignuća. Da je netko prije tih pet godina znao da će se matuljski dvometraš (198 cm) vinuti do reprezentativnih visina, konstatacija je koja dobiva raznorazne odgovore u ćakulama kojima ljubitelji sporta, uvijek gladni uzbuđenja i velikih događaja, krate dane do skorašnjeg Europskoga prvenstva. Bilo kako bilo, na Kvarneru ga se spominje sa zadovoljstvom, ističe se činjenica da je prošao neophodan prvi filter kod hrvatskog Islanđanina Dagura Sigurdssona, čekajući novi fazu priprema s nadom i strepnjama hoće li se taj bivši šuter Kozale i Zameta, sadašnji adut ljubljanskog Slovana, naći među izabranicima za predstojeće elitno natjecanje.

– Jako puno mi znači što sam pozvan za drugu fazu priprema – kaže Leon Ljevar pred kojim je rukometna budućnost, nadareni bek rođen u veljači 2001. godine. Iz Matulja, gdje je sricao prva slova rukometne abecede kod priznatog učitelja kakav je bio vrlo cijenjeni Zvonimir Lenžer, krenuo je u napade na raznorazne obrane, sve do ovih međunarodnih. – Eto, svi znamo da se bliži Europsko prvenstvo, a čim sam u užem krugu kandidata za tako veliki turnir, naravno da mi to jako puno znači. Ovo je ostvarenje dječačkog sna. Itekako sam zadovoljan, mislim da ću uspjeti nastaviti putem kojim kročim.

Iskorištena prilika

Njegova se »artiljerijska priprema« za proboj u reprezentaciju sve glasnije čula po odlasku iz Rijeke, došla je do ušiju izbornika Dagura Sigurdssona koji je spremno uvažio sve predstave mladića koji je nakon nastupa u Ribnici zasjao u Slovanu. Ponovio je Islanđanin potez svog prethodnika Gorana Perkovca koji je Leona pozvao pod zastavu prije više od dvije godine. Ovaj je u svom stilu uzvratio povjerenje s 11 golova Švicarcima u dvjema utakmicama.

– Dobio sam priliku u Švicarskoj. Nekako se sve posložilo, ozlijedili su se Srna i Lučin te sam dobio priliku. Mislim da sam to dobro odradio, ponadao sam se tako da bih mogao upasti u ovaj uži krug kandidata. Nisam znao, naravno, hoću li na Europsko prvenstvo, ali sam očekivao da ću ući na širi popis. Recimo da ću biti u tih top 20-22.

U Hrvatskoj se ime rukometne reprezentacije s divljenjem spominje već desetljećima, samo oni koji nose rukometni dres znaju što znači naći se među hrvatskim rukometnim izabranicima, nasljednicima tolikih zvijezda koje su sjale na najvećim natjecanjima, kao što su Olimpijske igre, svjetska i europska prvenstva.

– Ovo je veliko priznanje, pogotovo nakon uspjeha na prošlogodišnjem Svjetskom prvenstvu i titule viceprvaka svijeta. Naravno da mi puno znači što sam uspio dobiti mjesto među reprezentativcima. Da mi je ovo netko rekao na početku sezone, ne bih mu vjerovao.

Leon je prošle sezone bio u vojsci fanova koji su oduševljeni pozdravljali svjetske srebrnjake, u nepunih godinu dana dio je njihove ekipe.

– To je nešto sjajno, gledao sam ih na televiziji i za nešto više od pola godine već sam s njima, treniram, igram, vozim se u autobusu. Malo nerealno, ali tako je.

U ugledno društvo ušao je sa štovanjem, ali bez bojazni, iskazujući nužno samopouzdanje, s Makedoncima je tako u Poreču ispalio deset šuteva od kojih je šest pogodilo cilj.

– Okupili smo se bili dva dana prije utakmice, Dagur je sazvao mlađu ekipu bez mnogih stožernih igrača. Nismo se baš znali na terenu, nismo bili uigrani, ali sve u svemu, možemo biti zadovoljni. Išli smo na igru s trudom, borbenošću i uspjeli smo pobijediti Sjevernu Makedoniju koja je igrala s prvom postavom. Trebamo biti zadovoljni tim rezultatom. Što se mene tiče, nisam se ustručavao i kad je bilo promašaja. Tako je i u klubu, trener Uroš Zorman kaže da i nakon promašaja treba ići na gol. Nisam igrač koji će promašiti jednu loptu pa više neće pogledati gol. Kada sam vidio priliku, šutirao sam. Hvala Bogu, kasnije su šutevi ulazili.

Petogodišnji opus izvan Rijeke je za sve pohvale, vrijedi to pogotovo za igre u Slovanu, kako u slovenskoj ligi, tako i u Europskom kupu, gdje je često udarna igla trenera Zormana, ujedno i slovenskog izbornika.

– Borio sam se i radio, a najviše sam napredovao dolaskom u Slovan kada sam krenuo raditi sa Zormanom. U prošloj sezoni sam se privikavao na taj sistem, ali ove sezone sam se nametnuo, dobro sam igrao.

Vardar

Kiro Lazarov, bombarder svjetskoga glasa, sada makedonski izbornik, u kasnonoćnim porečkim ćakulama bio je među onima koji su više najavljivali nego samo spominjali Ljevarov prelazak iz Ljubljane u skopski Vardar.

– Ne bi se smjelo još o tome izlaziti u javnost, o tome još ne bih smio ništa govoriti, ali ima nekih poveznica. No, vidjet ćemo što će biti. O tom – potom.

Ljudi su nakon Božića bili zaokupljeni novogodišnjim slavljen, Leon i suigrači pak novom fazom priprema, idućim filterom kroz koji se prolazi na EP. Ljevar sada pikira na još uža vrata, na prolaz do Malmöa gdje Hrvatska igra susrete skupine.

– Naravno da nema riječi o nekakvim slavljima, glavno je ovo okupljanje sada, na tome nam je fokus. Ne treba ni isticati koliko bih volio biti na popisu putnika za EP, nadam se da ću upasti u taj krug od 20 igrača. Pred nama su pripreme i dvije utakmice s Njemačkom. Treba ostati zdrav, a onda ćemo vidjeti što će izbornik odlučiti. Nadam se da ću biti u krugu najboljih.

Rukometni fanovi pak od Sigurdssonovih izabranika očekuju nove zimske radosti bez obzira na iznimno jaku konkurenciju. Kada je rukomet u pitanju, od reprezentacije se u Hrvatskoj poslovično očekuje neki veliki rezultat.

– Nakon što smo napravili tako sjajan rezultat na Svjetskom prvenstvu, mislim da se sada može puno očekivati. No, realno gledajući, treba tu malo sreće i svega drugoga jer ima zbilja dobrih reprezentacija. Ali kada se pogleda u kakvim sve klubovima igraju naši igrači, mislim da se možemo nečemu nadati i da se, realno gledajući, može ciljati prema najvišem. Mislim da se nikoga ne moramo bojati, pokazali smo da možemo igrati sa svakime – poručio je Ljevar.